KOLUMNA / MESUD ČEVRA: Hajrudin Mimar na tabutu!

Piše: Mesud ČEvra Konačno smo dobili liste i predizborna kampanja je počela. Sabiraju se greške i propusti za početne pozicije. Mostar je uvijek bio ključ Bosne i Hercegovine i njene unutrašnje i međunarodne pozornosti. S jedne strane, međunarodna zajednica kroz Mostar tretira stepen razvoja demokratskog društva u cijeloj BiH. Zašto je to tako? Pa iz […]

Piše: Mesud ČEvra

Konačno smo dobili liste i predizborna kampanja je počela. Sabiraju se greške i propusti za početne pozicije. Mostar je uvijek bio ključ Bosne i Hercegovine i njene unutrašnje i međunarodne pozornosti. S jedne strane, međunarodna zajednica kroz Mostar tretira stepen razvoja demokratskog društva u cijeloj BiH. Zašto je to tako? Pa iz jednostavnog razloga što međunarodna zajednica i demokratski svijet uvijek taj stepen vrednuju kroz to kako je zadovoljena najmalobrojnija grupacija.

U Bosni imamo najmalobrojniju grupaciju Ostali, koji nemaju nikakva prava, dok je na drugom mjestu po malobrojnosti hrvatski narod, koji je, zahvaljujući pogrešnoj politici ratnog rukovodstva Hrvatske i HDZ-a, doveden pred teška iskušenja. Prvo, tajne komunističke službe su ih gurnule u etničko čišćenje i progon ne-Hrvata, kako bi pokazali da bosanski Hrvati nemaju demokratski kapacitet i sve gurnuli na tu hipoteku. Zahvaljujući mudroj politici predsjednika Dragana Čovića i podršci Hrvatske na bosanskom EU putu, danas se može slobodno reći da se HDZ uspješno obračunala s retrogradnim snagama unutar svoje stranke, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Oni danas čvrsto stoje na podršci EU putu BiH. To je i Trojka shvatila, te se uključila na vrijeme na taj put, obračunavajući se s koruptivnim rukovodstvom SDA, što je ubrzo rezultiralo otvaranjem pregovora s EU.

Danas imamo lokalne liste za izbore u oktobru. U Mostaru je Trojka grdno pogriješila kada je ponudila Irdinu Bajroviću iz Naše stranke sedmo mjesto na listi, a na prvo mjesto pustila određene kadrove iz SDP-a, za koje niko u gradu osim Hadžiomerovića nije ni čuo. Irdin Bajrović dugo djeluje politički u gradu kao istaknuti opozicionar, aktivista naše stranke, i slobodno se može reći da bi dobio ogromnu podršku građana Mostara. Ovako, veliko je pitanje kako će Trojka proći na izborima, posebno kad se zna da je SDA stavila za nosioca liste izvjesnog Rahimića, doktora građevinskih nauka, poznatog u gradu, koji je projektovao veoma atraktivan projekat na Fortici, gdje danas svaki turista koji posjeti grad obavezno završi na tom objektu, kako bi ponio konačan utisak o gradu. On je izvan bilo kakvih afera, veoma pošten i obrazovan, profesor je na Građevinskom fakultetu.

Jedino što mu može biti minus je ako u posjetu primi bilo koga iz kruga Bakira Izetbegovića, koji je totalno nepopularna osoba u gradu na Neretvi. Zato se postavlja ključno pitanje: da li Bošnjaci i kako namjeravaju pobijediti HDZ u Mostaru? Jer, gradeći ovakve liste, bošnjačko biračko tijelo je podijeljeno i teško će uspjeti doći do gradonačelnika, iako su pre rata bili apsolutna većina u gradu. Tu većinu su izgubili etničkim čišćenjem Mostara. SDA je ispravljala tu prazninu tako što je protjeranim Bošnjacima iz Hercegovine, protjeranim iz Gacka, Nevesinja, Bileće, Stoca i Čapljine, gradila kuće u Mostaru i trajno ih vezala za svoju izbornu bazu. Ljudi su prisiljavani i bili primorani da glasaju za SDA, a rukovodstvo SDA, znajući da apsolutno kontrolišu sve institucije, opljačkalo je grad i cijeli HNK. Ako je to tako, a jeste, postavlja se pitanje zašto Bošnjaci nisu našli neku ličnost koja je u Mostaru poznata po menadžmentu i izgradnji, a bilo je i takvih. Recimo, da su se dogovorili Trojka i SDA i na listu stavili istaknutog mostarskog političara Safeta Oručevića, siguran sam da bi ga vratili na predsjedničku funkciju. On je nestranačka ličnost i to bi bio pun pogodak za mogućeg bošnjačkog gradonačelnika. Istakao se kao graditelj Mostara i poznat je u zadnje vrijeme kao osnivač nevladine organizacije koja se bavi mirom i zbližavanjem etničkih i drugih ratom podijeljenih grupa i radi na mostarskoj reintegraciji već dugi niz godina. Dokazao se i kao uspješan graditelj prilikom obnove Starog mosta. U tu svrhu izdao je i knjigu “Dnevnik Mimara”, u kojoj detaljno opisuje izgradnju i obnovu Mosta i Starog Grada, kao i probleme koji su se pojavljivali na tom putu. Zato se slobodno može reći da je sve to Hajrudina bacilo na koljena time što smo dobili novog Mimara- Safeta Oručevića.

Za pedeset godina Hajrudin će potpuno izblijediti, biti zaboravljen, a most koji je izgradio Safet bljeskat će evropskim svjetlima. Ako je Hajrudina Mimara bacio na koljena, zašto ne bi i Kordića?