Političko suđenje ili pravna lakrdija: Objašnjenje za tzv. predsjednika Vlade RS

Autor: Mesud Čevra, Kada neznanje postane politika Kada tzv. predsjednik Vlade Republike Srpske u Narodnoj skupštini izjavi da je Miloradu Dodiku „suđeno politički, a ne pravno“, on ne pokazuje samo elementarno nepoznavanje prava — već potvrđuje da u njegovom svijetu zakoni vrijede samo dok služe vođi. To nije lapsus, nego ogledalo sistema u kojem se […]

Autor: Mesud Čevra,

Kada neznanje postane politika Kada tzv. predsjednik Vlade Republike Srpske u Narodnoj skupštini izjavi da je Miloradu Dodiku „suđeno politički, a ne pravno“, on ne pokazuje samo elementarno nepoznavanje prava — već potvrđuje da u njegovom svijetu zakoni vrijede samo dok služe vođi. To nije lapsus, nego ogledalo sistema u kojem se pravni poredak mjeri po stepenu političke poslušnosti. U takvom sistemu, sudije su krive što primjenjuju zakon, a političari su “žrtve” kada ih zakon stigne. — Pravni osnov suđenja Miloradu Dodiku Suđenje Miloradu Dodiku zasnovano je na članu 203a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine – „Neizvršavanje odluka visokog predstavnika“, koji glasi:

“Ko ne postupi po odluci, naredbi, zahtjevu ili sankciji visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, donesenoj na osnovu njegovih ovlaštenja prema Opštem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”

Dakle, pravni osnov je jasan: zakon postoji, donio ga je Parlament BiH, a ne „stranci“. Sud postupa u skladu s tim zakonom, i to nije nikakva politika — to je vladavina prava. — Ko je visoki predstavnik i na osnovu čega djeluje Visoki predstavnik je institucija predviđena Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojeg je potpisala i Republika Srpska. Prema tom Aneksu, visoki predstavnik:

„Koordinira aktivnosti civilne implementacije mira i ima konačno tumačenje o civilnim aspektima provedbe mirovnog sporazuma.“

Njegovo imenovanje potvrđuje Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC), a mandat redovno potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija. To je međunarodni, a ne “stranački” legitimitet. Zato, kada zvaničnici RS-a negiraju Schmidta, oni zapravo negiraju Dejton, ustav BiH i vlastiti potpis iz 1995. godine. — Sramotna izjava o “genetskoj povezanosti s nacistima” Tzv. predsjednik Vlade RS nedavno je u parlamentu izjavio da je visoki predstavnik Christian Schmidt „genetski povezan sa nacistima“. To nije politički stav — to je rasna i etnička uvreda, klasičan primjer govora mržnje koji u svakoj uređenoj državi povlači krivičnu odgovornost. Takva izjava ima elemente: člana 145a Krivičnog zakona BiH – Javno izazivanje i podsticanje mržnje, razdora ili netrpeljivosti; i člana 156 – Povreda ugleda BiH ili njenih institucija, jer ruši međunarodni ugled države i kompromituje odnose sa zemljama potpisnicama Dejtona. Nigdje u Evropi visoki državni funkcioner ne bi mogao ostati na funkciji nakon ovakve izjave. U Bosni i Hercegovini, nažalost, on za to dobije aplauz. — Šta mora uraditi Tužilaštvo BiH Tužilaštvo BiH ima zakonsku obavezu da reaguje po službenoj dužnosti. Treba ispitati: 1. Da li izjava o „genetskoj povezanosti s nacistima“ sadrži elemente krivičnog djela po članu 145a KZ BiH; 2. Da li je njome narušen međunarodni ugled BiH (član 156 KZ BiH); 3. Da li se time podstiče mržnja i stvara neprijateljsko okruženje prema međunarodnim institucijama koje garantuju mir; 4. I da li ovakvi istupi predstavljaju koordinisani pokušaj rušenja ustavnog poretka BiH. Ako Tužilaštvo BiH ostane nijemo, ono postaje saučesnik u političkom razaranju države i poručuje građanima da je pravo opcionalno, a mržnja dozvoljena. — Zaključak: Pravna država ili politička anarhija Nije Miloradu Dodiku suđeno politički — njemu se sudi po zakonu koji je na snazi u Bosni i Hercegovini. Politički je jedino ono što rade njegovi branitelji: pokušaj da se svaki sud pretvori u stranački skup, a svaka optužnica u “zavjeru protiv Srba”. Visoki predstavnik nije neprijatelj Republike Srpske. On je garant Dejtona, mirovnog sporazuma koji je upravo toj Republici dao postojanje. On ne napada Srbe, Bošnjake ni Hrvate — nego brani poredak koji ih sve štiti. Zato je pravo pitanje: ko se boji zakona – onaj kome se sudi, ili onaj koji ga vrijeđa? Ako Tužilaštvo BiH i međunarodna zajednica žele sačuvati pravnu državu, moraju pokazati da je zakon jači od uvrede, a da je država iznad entitetskih bahatosti. Jer ako se na ovakve izjave ćuti, Bosna i Hercegovina neće izgubiti samo ugled — izgubiće i smisao postojanja prava.