Izvod iz knjige o Genocidu nad Bošnjacima 1991-1995

Piše: Mesud Čevra Sretnem prijatelja prof. Pantić Dragana. Pijemo kafu i on mi ispriča da taj dan kreće u Sarajevo, odnosno Beograd, na zadnji kongres KPJ. Idu do Sarajeva po, mislim, Nijaza Skenderagića. Ja mu kažem: “I ja idem na kongres o osnivanju Demokratske partije Muslimana u Sarajevu.” “OK, idemo zajedno,” kaže mi. I tako […]

Piše: Mesud Čevra

Sretnem prijatelja prof. Pantić Dragana. Pijemo kafu i on mi ispriča da taj dan kreće u Sarajevo, odnosno Beograd, na zadnji kongres KPJ. Idu do Sarajeva po, mislim, Nijaza Skenderagića. Ja mu kažem: “I ja idem na kongres o osnivanju Demokratske partije Muslimana u Sarajevu.” “OK, idemo zajedno,” kaže mi. I tako bi. Zajedno smo otišli, ja ostao u Sarajevu, on u Beogradu.

Za par dana sreli smo se ponovo u Mostaru. Kaže mi: “SKJ se raspao,” a ja mu kažem: “Ne brini, mi smo organizirali Demokratsku partiju, sličnu SKJ, samo što kod nas nije bitno šta si po vjeri, naciji, samo nek’ si brat Musliman.” Nasmijali smo se i život ide dalje.

Jedino što mi je ostalo u sjećanju bio je dugotrajni aplauz za prof. Ćausevića, dok je Izetbegović dobio mnogo skromniji. I rezultat – Ćausevića su odmah izbacili iz inicijativnog odbora, što je on prihvatio kao uvredu i napustio salu. Usput, bilo mi je mrsko što napušta, pitao sam ga, on mi je rekao da za njega ovdje nije mjesto.

Izbori su održani, vlast se podijelila po unaprijed dogovorenom standardu. Sve je funkcioniralo jedan kroz tri.

Nastupit će i rat. SDA će, uz pomoć bivše KOS službe, dobiti od HDZ-a oružje samo da provocira JNA kako bi ova ušla u rat. To je Tuđman iskoristio, i KOS je hitno, preko svojih tajnih službi, prebacivao sukob na BiH. Rezultat rata znamo: progon naroda, silovanje, pljačke, ubijanje i genocid.

Moj prijatelj Dragan pobjegao je u međuvremenu u Crnu Goru, tamo predavao na Pravnom fakultetu, čak napisao knjigu “Zašto Srbi trebaju Republiku Srpsku”. Otac mu je ostao u Blagaju kod Mostara. Za vrijeme rata je umro, a jedini pop što je bio u Blagaju je ubijen kad su hrvatska vojska i policija oslobodile Blagaj, pa smo morali dovesti hodžu da mu klanja dženazu. Poslije rata Dragan je došao i ocu doveo i popa na grob da odradi po pravoslavnom običaju. Kad smo sve sumirali – niko nije bio sretan. Ja zato što je Bosna izdata i poharana, on zato što ne vidi više prostora za život u Mostaru gdje je rođen i tu živi pet generacija.

Poznata je i kapitulacija Alije u Dejtonu, gdje su mu oteli 80 posto zemlje i dali je nacistima srpskim koji su napravili genocid. I ne samo to – oni su čak dobili i priznanje za genocid nad Bošnjacima kroz stvaranje RS.

Poslije rata SDA će, na lažima o pobjedi, držati ključ vlasti sa HDZ i uglavnom SNSD i SDS. Tako ćemo imati na sceni brutalnu pljačku kroz privatizaciju jedan naspram tri. Poslije rata će mnogo više ljudi pobjeći od ove nastale vlasti nego u ratu.

Neki dan SDA slavi osnivanje stranke. Bože me sačuvaj. Gledam likove kako se protežu po malim ekranima – supruga Sebija, koja je falsificirala diplomu, pa nakvi polupismeni aparatčici, sve začinjeno kolima ilahija i kasida sa turskim zastava u Zenici.

Da tragedija uma bude veća, Turska se doživljava kao dobra alternativa za demokratsko sučeljavanje sa predsjednikom koji drži u zatvoru pola miliona političkih neistomišljenika, a sa izraelskim naci-predsjednikom dijeli i osvaja Siriju.

Hoćemo li na zelenu granu? To je još uvijek filozofsko pitanje!