RAMO KOLAR / KOLUMNA: Seoske lole zalutale u povijest

Što aporija i skečeraja svaki dan. Normalnom čovjeku ni deseti dio pod kožu stati ne more. Onim otvorenijeg duha metar materijala za šegamaheraj. Zašto tako? Pa zato što bi ozbiljno shvatanje ovih što se igraju s našim životima značilo neizdrživu bol, bježaniju, potoke suze, čak i neko kraće uže.  Jer kako odrediti razdaljinu onoga zloćudnog […]

Što aporija i skečeraja svaki dan. Normalnom čovjeku ni deseti dio pod kožu stati ne more. Onim otvorenijeg duha metar materijala za šegamaheraj. Zašto tako? Pa zato što bi ozbiljno shvatanje ovih što se igraju s našim životima značilo neizdrživu bol, bježaniju, potoke suze, čak i neko kraće uže.

 Jer kako odrediti razdaljinu onoga zloćudnog Amfilofija s gazdama iz Beograda, kad kreće u juriš na osvajanje Cetinja gdje bi stolovao i Crnogorcima zabranio zboriti ako ne i postojati. Što su izborili litijaši. Isto beogradskomoskovski pajaci. Naoštreni na drugačije, posebno bosanskobošnjačko. Pa biju slabe. Ko što su i devedesetih. I sad trebaju preuzeti parlament. Pomaže im ničim izazvani izvjesni Dritan Bajramović. Abazović. Ni desno, ni lijevo. Nije ni za ljudska prava, ni protiv. Demokracija mu ima status kao kod Platona. Jerbo je Dritan jako puno naučio u Sarajevu. Pa ga zato valjda podržava, zajedno s litijašima, i sam bivši reis Cerić. Dakako, ni Puljić nema ništa protiv istih. S tim što je evo kardinal ponudio ostavku. Vatikanu. To s Bosnom nema veze. Ali litijaši su – sloboda vjere a i ostale drugarice slobodice. Na štetu drugih. Al šta ima veze, privilegije su spiritus movens onih što podržavaju zločestog i opasnog Amfilohija.

Političke litije na domaćem terenu neumorno provodi Milorad Dodik. Nakon što nema ozbiljna posla u ličnom i privatnom parlamentu u  Banjoj Luci, baca se na Mostar. Pomoći bratu po litijama i birtašenju, a naročito po buđelaru, D. Čoviću da prisvoji ovaj grad za stolni u njih. Ne budu li oni stolovali gdje, koliko i kako hoće, otcjepljuju se, veli glasnogovornik UZP Herceg Bosne Božo Ljubić. Proleter koji ne žali ni vremena ni mišića u borbi za jednakopravnost. U kojoj prosječan bosanski Hrvat ima preko pet hiljada eura mjesečno. Po jednostavnoj računici: svojih 100 eura pribroji dijelu vidljivih ljubićčovićevih eura. I eto. Kad im dvojac s kormilarom u Zagrebu sutra bude imao svoju državicu, prosjek će još porasti. Jer će ostati šaka svijeta tamo. Koji nije imao gdje zbrisati.

U većem blentitetu je skroz zanimljivo, napeto i predizborno. Vlast  se nije konstituirala dvije godine. Zna se i kad će. Iza narednih izbora morebit. Dok se HDZ udružuje s Dodikovom privatnom partijom u rušenju Bosne, treći partner je konkretan. Želi okupirati glavni grad. Pa su preko poslušnika u kantonalnom Parlamentu izglasali (po ko zna koji put!) kako djeca njihovih šehida dobivaju nove poene pri zapošljavanju. Djeca palih boraca za domovinu će malo sačekati. Šehidi pali na božjem putu trebali bi učvrstiti vlast ovih SDA aktivista. No prokuženi su. Javila se neka djeca. Kažu, vlasti lažu. Zapošljavaju samo svoje iz familija i partijske kerbere. Ništa djeca siromašnih i običnih boraca. Uskoro SDA počinje s paketićima. Frtalj kahve i rahat lokum za glas. To za raju s padina grada da bi osvojili Centar.

Al dobri su oni i u sportu. Evo likvidiraju i čuveni KK „Bosna“. Što ba, to, pitam znalce. Provukli se milioni kroz klub, zabogatili preko njega, opuhali ga.  Odradili su svoje u njemu. Ne zanima ih više. A slava, evropski šampioni-prvi s jugo prostora, a pjesme, a Kindže, Boša? E, to i jest ono. Bode im oči. Da (anamo) oni budu bolji od njih. Ne more to. 

A i gdje će pobro, velim. Ondašnji ćafiri su pokorili „Bosnom“ kontinent a oni rasprodali i podijelili Bosnu dok bi reko koš!

 Sad im stigao Palmer. Pred kojim će miševi koji su prije trideset svezali nacionalističke zastave, drhtati pred njima i obećavati poslušnost do bola. Samo da se novih para dočepaju i s njima plate novu pobjedu na prebrojavanju narodnih glava, kako ovdje izgledaju izbori. Za novu tranšu ni traktorist iz Laktaša neće više spominjati ni američko nadgledanje izbora, niti trčati za šefom premjestiti ambasadu u Jerusalim.

Dotle, gradski dani teku. I visoke cijene svega i svačega građane peku…Haj bježi ba, koga to zanima…