Formiranje vlasti u državi Dembeliji:  Čudila se, aman ja, čudila se „osmica“ – nama ministarstvo, tebi eno dva!

Autor: Ramo Kolar   Završeno je svjetsko natjecanje-prvenstvo u nogometu. I tamo su čekali kraj pa da izaberu najbolje. Pa je to Argentina. Pa onda drug Srbin Messi, iz okolice Kragujevca. Jer da nije tako, zaključili bi susjedski najžući tabloidi (uz razumijevanje oko dvije trećine pučanstva), ne bi ni slučajno bio iznad svih.   A zapravo […]

Autor: Ramo Kolar

  Završeno je svjetsko natjecanje-prvenstvo u nogometu. I tamo su čekali kraj pa da izaberu najbolje. Pa je to Argentina. Pa onda drug Srbin Messi, iz okolice Kragujevca. Jer da nije tako, zaključili bi susjedski najžući tabloidi (uz razumijevanje oko dvije trećine pučanstva), ne bi ni slučajno bio iznad svih.

  A zapravo je ono što stvarno jeste i danas je dospio na drugo mjesto naj, naj svevremenskih loptača. Pele je dakako nedostižno nenadmašan, pa je Leo zato ispred ostatka fusbalera na Zemlji odvajkada i danas.

  Sociofilozofi su nam lijepo objasnili kako čovjek voli igru. Imanentna mu je. Što bi onda mi u ovim prljagama bili izuzetak. I nismo ba, nego šta!

E sad, ne bi nas ni na ovome Svjetskom, ali smo zato globalni prvaci u političkim igrama i igrarijama. I drago nam plaho šaliti se s glavama građana imenom narodi. S državom posebno. Tu je u pitanju tek mislena imenica.

Nadolmili se, sve im bisage pucaju.

   Svaki ovdašnji beznačajno-sićušni samozvani vođa naroda, ima svoje tornjake i ovce. I to mu bude država. Koju guli. Ko Panto pitu. I tako otkad su im istomišljenici za vratove pa do danas. Bratski opljačkali, bratski podijelili. Između sebe. Počastili i nekih stotinjak porodičnih famelija. Nadolmili se, sve im bisage pucaju.

   E sad jedan brat isp'o iz kola. Onaj Veliki brat Visoki i jarani, „zamolili“ ih da malo predahnu. Druga dva brata trljaju ruke: evo nama u ekipu naivnih, sad ćemo ih lacati a onda izbaciti s terena.

   No njih osam brata (sestara nemaju!!?) valjaju se namiriti od neke mršave treće klimave noge tronošca. Sto kašika poluprazna ćasa surutke.

Hvala brate. Evo sad tebi drzavni vrh, a meni federalni.

  Igraju. Ja meni, ti sebi, sad za državu ne bi. Ima vremena. Kasnije nekad. Sad da poklopimo fotelje. I sjedi osmica (onaj Osmica baš i ne sjedi, ushodo se, oće mu drugi uzet i pčele a naročito ose) i sikirom mlati po komadu torte. Prvo vlasnici udruga grupice tajkunčića a što imenuju kao partije. Ti premijer, ja ministar. Hvala brate. Evo sad tebi državni vrh a meni federalni.

  Svima se dopada ministarstvo vanjskih. Ono, putuješ, dnevnice, darovi, prijemi, ambasadori, predsjednici ozbiljnih država (tek kad ih negdje kuže iz ćoše s nekih sto metara). Dobro, ‘oćeš li ti ministre, sada ustrojiti našu diplomaciju po ozbiljno državnim uzusima? Jakako brate, zar sumnjaš u mene, druže premijeru. Aha, tako i treba. Nego, imam i ja desetak nezapsoelnih iz vrha partije, nađi im tamo mjesta. Ne trebaš mi dvaput reći, premijeru iz najjače osmice nam. Nemoj prećerat, jer imam i ja nekih deset-dvajes’ momaka iz fizičkog, po tim konzulatima, sekretarijatima, agencijama, konferencijama…

  Eto, vi ostali birajte ostatke iz ćase

  Čekni malo samo-nametnuti šefe, slabi su to kadrovi, a i mnogo ste torte vas dvojica smazali, mi ostadosmo gladni…

   Imo bih ja do sabaha prepričavat’ s ovih sastanaka, poruka i mailova ekipe, al’ da ne tušim. Narod, puk i čitatelji vole igru. Pogađat’ imena brate. Ko jedan ovdašnji voditelj: šta god je problem, njega ne zanima, samo imena. Daj imena i kraj. A u nas problemi stoje i množe se, imena prolaze i odlaze punih sehara vlasti, slasti i masti.

On je za raju s Vratnika, pardon Bistrika.

  I kad se okolo licitira s Konakovićem, narod rafala. Koš-fizičko bi sutra trebao s Bidenom svoditi račune. Pa kako će, pita se zabrinuti glasač. Ne umije američki predsjednik bosanski, bošnjački, muslimanskoarapskoturski? Naučit’ će ba, objašnjava mu nezabrinuti podanik, nastavnik tjelesnog odgoja. A'l on je još esdea, barem po ideologiji, evo i trećeg. Ma joooook, pobro, on je za raju s Vratnika, pardon Bistrika, sokoli ga znalac.

   Nije moje išta određivati, predlagati, pa ni primjećivati, al’ ‘nako malo, igre radi. Ona mi S. Čudić liči na ozbiljnu političarku koja je postepeno rasla i sazrijevala. Retoričarka. Obrazovana. Odmjerena. Mudrolika. Figura. Jezika. Ima dodatni plus: žena. Lijepa. Lik koji bi mogao svijetu Bosnu približiti u vjenčanici. Ne u prnjama. S kojima se Sabina prilično uspješno bori dosta dugo.

   Kako bi ona civilizaciji objasnila sve uhljupe na vlasti i oko nje, to pojma nemam. I ne moram. Znam samo da ovakvi teško dolaze tamo gdje najviše trebaju. Polusvijet i halaša će već smisliti priču kako su oni važni a sposobni su ionako sposobni, pa neka se snađu. Ali negdje drugdje.

Jedno ime s margine a davno zasluzilo titulu – Prof. dr. Stjepan Šimić

Izabrani su i novi akademici. U onu koja bi trebala biti ogledalo države. Uz nju, još su četiri koje sebe zovu akademijama nauka i umjetnosti. Akademika k'o nekad dobrih studenata. Ne pačam se niušta, ali moram kazati. Jedno ime s margine a davno zaslužilo titulu i mjesto u državnoj. Profesor dr. Stjepan Šimić. Univerzitetski prof četeres’ i koje ljeto. Naučnik. Istraživač. Čitač. Pisac ozbiljnih knjiga. Ali nigdje blizak ni vlasti, nit kakvoj partiji. I osta donji. Uh, ljudi moji, ako neko zna, neka mi javi, možda je Šimić vremenima već u ANUBiH, a ja zaost'o… Bilo bi puno, puno materijala za priču oko akademija i akademika-„akademika“, al’ kad nikog nije briga, što bi i mene. Nekolicini, koji su primljeni, a znam ih, rado  čestitam!

   A sadaaaaaa…U stvarnost.

   Visoki se objavio. Blagim riječima oko najavljene parade Dodikvučićputinovih oružanih snaga u Lukavici pokraj Sarajeva devetog januara. I uspio kazati kako njegov miljenik (mrvu poslije Radoboljca) eto ne poštuje Ustav!

Što bi ono reko G-ustav…Krklec!