RAMO KOLAR / KOLUMNA: E vala druže Valeri, imao si pravo. U Bosni nikad dosadno. Pogotovo u vicu.

U Bosni čovjeku nikad nije dosadno. Kad je danas situacija s koronom stabilna, sutra će ti uvesti stanje nesreće. Redovne sjednice Predsjedništva su šegamaheraj za raju pa ih Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba internacionalizira. I proširi dnevni red na Ameriku. Pomaže Trampu da spreman dočeka Bajdena. Premjestio bi Martin bosansku ambasadu u Jerusalim. Čime […]

U Bosni čovjeku nikad nije dosadno.

Kad je danas situacija s koronom stabilna, sutra će ti uvesti stanje nesreće. Redovne sjednice Predsjedništva su šegamaheraj za raju pa ih Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba internacionalizira. I proširi dnevni red na Ameriku. Pomaže Trampu da spreman dočeka Bajdena. Premjestio bi Martin bosansku ambasadu u Jerusalim. Čime bi Donald osigurao sedam glasova istih Martina kojima bi sigurno pobijedio. I pripomogao šefu u Beogradu ojačati „veliku Srbiju“ koju je neku večer slavio u Banjoj Luci.

Martina su u Zagrebu ohrabrili da pomogne ljubitelju samog sebe u obnovi „Herceg Bosne“. Jer gdje se dvoje vole, suvišan je treći. Nisu mu mogli pomoći da siđe s američke crne liste. Lakše im je bilo skontati kako Mostar zimus umotati u crno. A po nekim glasinama Kongres bi mu mogao na istoj pridržiti i šefove iz Beograda i Zagreba!

I dok Vučić nastoji narodu prodati ublehe o svim srbima u jednoj, njegovoj, državi, jer mu valja uskoro priznati Kosovo, sve uz Trampovo tapšanje,  vladajuća u Bošnjaka, inače zvana nirvana, trese se iz temelja. Najperspektivniji, umalo proglašen nasljednikom babinog malog zvanog Vječni a i faraon, drug Čampara, prokazao ih je. Javnost je nagađala, Aljoša je samo potvrdio ko su, kakvi su i čime se bave. I kad je sve kazao, počašćen je pratnjom, što  će reći i indirektnom prijetnjom, tajne policije. One koja bi trebala biti državna. Ne privatna.

Osim uhođenja koje jest prevaziđeno ali još uvijek učinkovito strahom, veći utisak na narod ima glas javnosti. Koji šef širi putem nadziranog portala. Koji je po prirodi stvari jako glasan. A kad si glasan narod te mora čuti. I vjerovati. Jer tajna zna sve tajne. A tajne zna i Aljoša. I šefove i šefovog šefa. A to nije dobro. Niti zahvalnost gospodina kojemu su dali više funkcija odjednom: te šef vidljive policije, te zastupnik u kantonu, pa šarža u federalnom parlamentu, pa ovo i ono. I nezahvalan i neposlušan.

Zbog principa? Neispunjenih želja i ambicija? Pravdoljublja?

Ne znam, vidjet ćemo, odgovorio je na pitanje šta dalje Čampara. A gornje dileme će odgonetati i tajni. Za šefa javnog.

Jer ne treba zaboraviti ni onu Valerijevu mudrost: Politika je umijeće sprječavanja ljudi da se bave onim što ih se tiče.

I evo, baš dok ovo zaključujem, počinje sjednica bosanskog  Predsjedništva. Tri su različite sjednice a dnevni red je: jerusalim, pristupanje Vučićevom projektu nakog mini Šengena i priznanje Kosova.

E vala druže Valeri, imao si pravo. U Bosni nikad dosadno. Pogotovo u vicu.