STOGODIŠNJI SRPSKI TERORIZAM: Umjesto u parlamentima, Srbi su svoja politička pitanja uvijek rješavali u šumi, oružijem i terorom!

Piše: Mesud Čevra Ubistvo kosovskog policajca u terorističkoj akciji tridesetak terorista ponovo nas vraća na redefiniciju Dejtonskog sporazuma. Neki izvori kažu ovdje u SAD da se radi o tridesetak Srba sa Kosova, Srpske i Srbije koji su bili dio wagnerovskih jedinica u ratu agresije Rusije na Ukrajinu. Ovdje niko ne veže Vučica za takvo djelovanje […]

Piše: Mesud Čevra

Ubistvo kosovskog policajca u terorističkoj akciji tridesetak terorista ponovo nas vraća na redefiniciju Dejtonskog sporazuma. Neki izvori kažu ovdje u SAD da se radi o tridesetak Srba sa Kosova, Srpske i Srbije koji su bili dio wagnerovskih jedinica u ratu agresije Rusije na Ukrajinu. Ovdje niko ne veže Vučica za takvo djelovanje ali se sumnja da je Dodik po uputstvima istjeranih ruskih agenata iz Makedonije pomogao i dozvolio ovim momcima da se nesmetano kreću i borave u RS.

Nije poznato da je pripremao ove akcije ali nebi začudilo da je dozvolio u kasarni trening policajaca po ruskim uputama i dopustio treninge ovih terorista.

Istorija srpskog terorizma je poznata stotinama godina. Od terorističkog akta ubistva cara Austrije u Sarajevu kojeg je organizirala ”Crna ruka”, terorizam nije stao. Terorističke akcije na nesrpskog područjima kao što su Hrvatska, BiH, Kosovo, Makedonija nije prestala ni stvaranjem Jugoslavije. Ubistvo Stjepana Radića u Parlamentu Jugoslavije pokazuje da Srbi samo oružjem završavaju stvari, oni nikada nisu vjerovali u zakone.

Razlog za to je nepolitički srpski narod koji nikada nije imao državu. Ime Srbin kao pripadnik srpskog entiteta pojavljuje se prvi put na Berlinskom kongresu 1878 godine. Poražavajuće je za istoriju Balkana koja je najobičnija laž prije svega nju su punili Srbi jer su se u dva zadnja svjetska rata prikačili Rusiji za koju su uvijek na Balkanu ratovali sa komšijama tako su od 1878. godine do danas povećali terorom svoju teritoriju četiri puta.

Terorističku kulturu življenja nastavili su i poslije Drugog svjetskog rata kad nisu mogli komšije za Tita ubijati, okrenuli se protiv Srba koji su bili na drugoj strani. Dakle njihov vrhunac terorističkih akcija nastao je raspadom Jugoslavije. Jugoslavija kao komunistička tvorevina po sebi bila je teroristička tvorevina. Raspadom te tvorevine devedesetih godina Srbi su se kao narod sa terorističkim iskustvom najbolje snašli. Oteli su sve oružje zajedničke JNA i krenuli u teror, pljačku i ubijanje.

Razlika između raznih mini terora i srpskog je u tome što je iza srpskog terorizma uvijek stajale neke države. Devedesetih godina iza terorističke organizacije SDS a u Bosni stajali su Srbija i Rusija. Sjetimo se kad je Karadžić umjesto da u parlamentu demokratskim sredstvima rješava politička pitanja, on odlazi u šumu naoružana se i nastaje progon teror, ubistva pa čak i genocid nad bošnjačkim narodom. Meni nije čudno što su oni otišli u šumu u teror to je njihov način ponašanja zadnjih stotinjak godina nego me začudilo zašto je predsjednik BiH Alija Izetbegović prihvatajući Karadžića za partnera od teroriste napravio političkog partnera, jer je time zatvorio svaku mogućnost da Zapad kazni terorističku organizaciju koja ima državnu podršku iz Srbije.

Tako se Karadžić na osnovu toga pojavio kao vođa srpskih interesa umjesto isključivo SDS stranke. Tu mu je pomogao mnogo Alija ali i on Aliji da ratom preuzme sve poluge vlasti na prostoru gdje je kontrolisao vlast. Dakle, to je Projekt koji je nama donio mnogo problema i posle mira svi problemi koje danas imamo su od Alije i Deytona.

Dakle dok ne razmontiramo uzroke naše nesreće nema nam na zelenu granu. Međutim mi danas imamo na sceni pobjednike u ratu koje je instalirao posle rata Cerić i Alija iako smo kad smo krenuli braniti Bosnu imali cjelovitu dok danas imamo posle pobjede 20 posto pa se pitam ko koga ovdje lobotomira trideset godina. Nesreću smo doživjeli i preživili. Ostalo nas je malo i ne dozvolimo posebno se to odnosi na Trojku da nas se tretira kao treća strana. Mi smo prva bosanska strana i nema drugih strana. Danas posle svega sto smo proživili iste političke snage nastavljaju genocidnu politiku samo sad i otvoreno iz Zagreba i Beograda. Velika je odgovornost na Trojci i ne smije se dozvoliti da se poluge vlasti ostave kao do sada Srbiji i Hrvatskoj. To će biti jedino čin održanja slobode i i demokratskog društva.

Jer kako objasniti pravdanje Dodika za akciju na Kosovu gdje on nikad nije ni pomenuo trinaest ubistava bošnjačkih povratnika od rata do danas a da se ta ubistva nikad nisu razjasnila. Ko ih ubi kako i zašto. Mi dobro znamo odgovore samo je tragedija što njegovi dosadašnji partneri nikada to nisu okvalificirali kao teroristička ubistva a ona su bila zaista takva sa pozadinom i podrškom njihovih službi u srpskoj. Cilj je jasan- održati status kao u srpskoj a to znači očistili smo je jednom od buba nemoj da nam se više vraćaju.

Uopšte mi nije namjera pravdati ni Federaciju jer i u Federaciji su se zadovoljavali istim statusom kad su Srbi u pitanju valjda im je bilo lakše na čistim teritorijama dijeliti multi milionske tendere i huškati narod nego tražiti za sve ljude jednaka prava.

Kad smo god upitali gdje su pare nastala je pometnja i proizvodnja mržnje. Do kada ćemo biti robovi nacionalkomunista i njihovih marksističko-lenjinističkih principa konstitutivnosti. Teror je uvijek za to lijek bar naši lideri tako misle i rade. Najsuptilniji teror je politički teror koji je otjerao stotine hiljada mladih ljudi iz zemlje. Taj politički teror trideset godina hara našom zemljom. U njemu su učestvovali svi, i Bošnjaci i Hrvati i izgleda da su dobro naučili lekciju političkog terora Milorada Dodika koji je tako lobotomirao srpski narod u RS da mu nema spasa.