NIKO NE SME DA VAS BIJE: Od Gazimestana, do sve-srpskog sabora, Beograd…

Piše: Mesud Čevra Danas smo svjedočili sve-srpskom saboru Beograd, gdje je prisustvovalo oko 2000 ljudi. Taj Sabor, samo je nastavak politike, koju je započeo prije 30. godina Slobodan Milošević. Od tada, do danas, prošlo je oko tridesetak godina i već imamo generacije koje su vjenčane i koji su odrasli ljudi. Razlika Gazimestana, gdje je Milošević […]

Piše: Mesud Čevra

Danas smo svjedočili sve-srpskom saboru Beograd, gdje je prisustvovalo oko 2000 ljudi. Taj Sabor, samo je nastavak politike, koju je započeo prije 30. godina Slobodan Milošević. Od tada, do danas, prošlo je oko tridesetak godina i već imamo generacije koje su vjenčane i koji su odrasli ljudi.

Razlika Gazimestana, gdje je Milošević obećavao, ”da Srbe niko ne sme da bije” i ovoga danas, je u tome, sto je Milošević imao snagu da prijeti, ukoliko neko počne da bije Srbe. Naravno, nikada Srbima niko nije prijetio ,radilo se o manipulaciji i propagandi naci- politike, koja se spremala na pokolj preko Drine i preko Ibra.

Imao je iza sebe JNA treću silu u Evrope koja se za par sedmica iz općejugoslavenske pretvorila u srpsku vojsku, koja nije priznavala nikakvo međunarodno pravo, osim ruskog. Ovi danas su ideološki uznapredovali, jer su od tada  razvijene društvene mreže, omogućile, da treća generacija može i hoće odlučivati o sebi.

Radi se o generaciji, koja je rođena posle silnih ratova, koje je Miloševićev režim vodio na prostoru ex Juge. Prvo je pustio Sloveniju da se izdvoji iz tzv. Juge, dok je samo pola godine prije toga ukinuo federalni karakter pokrajina i time izvršio vojni udar na Ustav Juge, što ostale republike nisu podnosile i sve su se jedna za drugom  otcjepljivale od Srbije.

Tako se desilo, da se i BiH otcijepi, jer Srbija nije priznavala nikakvo međunarodno pravo niti države, koje su nastale na prostoru bivše Juge, a na osnovu demokratskih odluka parlamenata u skladu sa ondašnjim Ustavom za vrijeme od pet godina na prostoru BiH i Hrvatske, uspio je napraviti ogromne zločine, koji su posebno bili teški u Bosni, čak i genocid.

Tu je bošnjački narod pa i hrvatski doživio opšti nestanak sa teritorije koju su Milošević i Srbija osvojili. Činjeni su ogromni ratni zločini, progon preko 600000 Bošnjaka i oko 200000 Hrvata. Bio je to pravi progon, etničko čišćenje do genocida. Od tada do danas, Srbija je napravila određene iskorake u demokratskom smislu, posebno poslije potpisivanja kapitulacije u Kumanovu, gdje je međunarodna zajednica posle bombardovanja na JNA i srpsko nacističke snage u Bosni, ubrzo napala i Srbiju zbog teškog kršenja na Kosovu humanitarnog prava.

Tako smo dobili novu vlast u Srbiji i uspostavljen je mir, Deyton. Tamo je Srbija i Hrvatska bila potpisnik mira i obavezale se, da neće praviti nikakve probleme u razvoju Bosne i njene suverenosti. Stvari su se razvijale zadnjih desetak godina protiv Bosne, jer je međunarodna zajednica bila neaktivna, tako da je tu prazninu upotpunila Ruska federacija sa svojim obavještajnim snagama. U zadnje dvije godine u Bosni dolazi do jačanja demokratskog kapaciteta, posebno kod bošnjačkog naroda, jer je glavni promotor političkog Islama Cerić efendija, izbačen iz Islamske zajednice, koju je koristio kao bivši pripadnik UDBE.

Danas imamo na čelu Islamske zajednice pomalo anemičnog reisa Kavazovića, ali priličito demokratskog opredijeljena. Iako je bio vjerni sluga bivšoj komunistickoj nacionalnoj stranci SDA, miješajući se previše u politički život Bošnjaka, danas je i on i SDA konačno poražena i teško, da će se ikada oporaviti. Naprotiv, nju su napustili najsposobniji kadrovi i masovno članstvo napušta i prelazi u druge partije.

Danas, posle trideset godina  imamo na sceni u Bosni, posebno u RS, opštu lobotomiju, onu  koja je prolijevana svojevremeno po Hrvatskoj i Bosni, a koja je donijela tragediju neviđenih razmjera. Ista matrica godinama, kao sto je svojevremeno pred zločine vladala u Srbiji kod Miloševića. I Milošević je pozivao na mir, a slao u Hrvatsku i Bosnu razbojničku nacističko komunističku JNA. Da bi se pokrio pred međunarodnom zajednicom, puštao je u javni prostor  priče, lažnom borbom za Jugoslaviju, a ustvari, utvrđivao tenkove oko Sarajeva i po Bosni želeći je pokoriti.

Nikakva razlika u retorici ne postoji danas na svesrpskom saboru, gde je proslavljana negacija genocida, s tom razlikom, što se danas i crkva otvoreno uključila aktivno u negaciju i promicanje veikolikosrpskih ideja. Otvoreni napad na nezavisnu Bosnu i na njen demokratski poredak, njen predsjednik Dodik direktno je došao od jednog optuženog ratnog zločina, Putina na sabor i u njegovom nacionalsocijalističkom maniru, pozvao Srbe da ga podrže u negaciji genocida, da bi mogao počiniti drugi.

Jer, na Saboru i propagandnoj nacimašineriji Srbije i Srpske, negiraju se sve odluke međunarodne zajednice, promoviše mržnja protiv svih ostalih susjeda i otvoreno prijeti, da će, kad za to budu stvoreni međunarodni uvjeti, završiti sa Bošnjacima, možda i Hrvatima. Samo se preračunavaju, kao što se  balkanski kasapin Milošević preračunao i njegov kolega po ideologiji Hitler, tako, što su svi susjedi, vojno sebe zaštitili i svaki pokušaj kršenja Dejtonskog sporazuma, što oni čine već 30. godina, može kobno završiti za naivni i manipulaciji podložan, srpski narod.

Mi građani Bosne, morali bi se vise angažovati zajedno sa međunarodnom zajednicom, da izvučemo srpski narod ispod Dodikove diktature,  tako, sto ćemo njegovo nacionalsocijalističko djelovanje i aktivnosti osuditi putem otvorenog, kako narodnog bunta, do institucija sistema. Inače prijeti se hoasom pod kontrolom Rusije, pozivajući se na mir i toleranciju po istom receptu kao i Milošević.

Mi dobro znamo, koji smo osjetili nacipolitiku devedesetih, kakvo je to pozivanje na mir, samo što za razliku od tada nesrbi nisu više naivni, taj status odnijeli su im srpski konc logori i genocid koji su preživjeli.