Piše: Mesud Čevra
U posljednje vrijeme u našem balkanskom javnom prostoru, a posebno u Bosni i Hercegovini, prisutna je izvjesna kriza identiteta. Srbi su u tome najagresivniji kada je riječ o identitetu. Za njih su svi narodi s Balkana samo “izrodi” koji su nastali od Srba i predali se u ruke neprijateljima. Svakodnevno imamo potvrdu takvog stava u retorici na televizijskim kućama Srbije, a zatim to dočekuje Milorad Dodik, koristeći priliku da optuži Bošnjake i smjesti ih u kategoriju za dehumanizaciju. Međutim, riječ je o nečemu sasvim drugom. Kada su Turci gubili uticaj, Srbi su se vezali za Ruse i Francuze, praveći se da su na strani pobjednika, i na kraju su navodno stvorili Jugoslaviju. Tačno je da je kralj jedini bio za Jugoslaviju, odnosno Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, dok je u toj Jugoslaviji ostale narode izložio prisilnoj asimilaciji.
Ubrzo su donijeli agrarnu reformu, prema kojoj je “zemlja onoga ko je obrađuje,” čime je 80 posto bošnjačkog zemljišta u Bosni ubrzo oduzeto i dodijeljeno Srbima. Upravo zbog te stimulacije, Srbi su se naselili na područja Krajine i Bosne. Nova Jugoslavija je nastala u ratu protiv Njemačke, i s obzirom da je Staljinova Rusija pobijedila, Tito, koji je slijedio Staljinovu ideologiju, dobio je vlast u Jugoslaviji. No, sada su svi narodi koji su bili poniženi dobili svoje države, dok je u Bosni situacija bila nešto drugačija: Tito je Srbima i Hrvatima dao po dvije države, dok je Bošnjake predstavio kao vjersku skupinu – muslimane, koji su činili treći narod Jugoslavije. Takvu ustavnu Jugoslaviju osmislila je Kominterna 1928. godine na savjetovanju Komunističke partije Jugoslavije u Drezdenu. Te odluke bile su obavezujuće za njih sve do raspada Jugoslavije.
Mi kažemo “raspad,” ali ona je zapravo stvorena u jednom centru moći – Moskvi – i prema istom principu se ideološki razvijala na putu do emancipacije svih naroda i njihovog prava na formiranje nezavisnih država. Bosna i Hercegovina je pratila taj trend, ali je bila vrlo grubo napadnuta od susjeda, koji su, ne poštujući odluke iz 1928. godine, pokušali protjerati, pobiti i kroz koncentracione logore eliminisati Bošnjake, kojih je u jednom ključnom trenutku bilo preko 65 posto kada se glasalo za nezavisnost. Ta brutalna agresija susjednih država naišla je na podršku nekih ljudi iz Bosne i Hercegovine iz bivših tajnih službi, koji su vidjeli spas za Jugoslaviju u očuvanju jedinstva. U tome su im pomagale strane službe tokom rata 1992-1995.
Međutim, stvari su bile definisane. Bosna je trebala pasti odmah po odlasku predsjednika iz Sarajeva, kada se dogodila Dobrovoljačka, i na mjesto predsjednika bio je planiran Ejup Ganić. Kako se situacija nije tako odvijala, predsjednik se ipak vratio u Predsjedništvo i nastavio raditi. Stvari će se ponovo zakomplikovati kada se njemu nameće general JNA Muslimović, oko kojeg se ovih dana diže velika prašina. Smatra se da je on pisao izvještaje predsjedniku o ljudima koji su krali u ratu, a koji danas posjeduju multimilionske firme.
Naravno, treba reći da je Muslimović bio predstavnik tajne vojne službe JNA, koja se grčevito borila za očuvanje Jugoslavije i njenog komunističkog poretka. Druga struja u svim narodima bila je pod uticajem tajnih službi Komunističke partije, odnosno UDBA-e, koje su na prostoru bivše Jugoslavije djelovale kao nosioci ideje o stvaranju nezavisnih država, upravo kako je predloženo na savjetovanju u Drezdenu 1928. godine.
Mnogi se pitaju gdje je u svemu tome bio predsjednik Izetbegović. Zanimljivo je da je on pripadao UDBA-škoj strukturi, dok je njegov sin pripadao strukturi JNA. Zato smo imali sukobe u Krajini protiv autonomasa, koje je pokrenula kosovska struja JNA smatrajući da će time lako pokoriti Bosnu. Na to se nadovezao i sukob u Hercegovini između Armije BiH i HVO-a, što je dodatno trebao biti pokazatelj da je potrebna diktatura, jer bez nje nema života.
Tako sve do danas imamo dominantne sukobe među narodima između UDBA-ške i vojne službe bivših tajnih policija, kojima je Bosna najpogodnija za takva prepucavanja. Otuda i današnje nesuglasice između Konakovića i Muslimovića u vezi ratnog angažmana, što je navodno u korist vojne službe KOS-a. To pokazuje da Bosna i Hercegovina još uvijek nije čvrsto stala na svoje noge, ali kako vrijeme prolazi, ove sile će biti poražene, i BiH će konačno prodisati.
Da bi plodno tlo za sukobe prestalo, prvo moramo kroz specijalno tužilaštvo odgovoriti na pitanje gdje su nestale pare. Kada se to desi, nestat će vještačke dileme o tome ko je radio za koju službu. Jedno im je svima zajedničko: prodali su zemlju, nisu je demokratizovali i opljačkali su je do gole kože. Taj novac drži nas sve već 30 godina posle rata u grču. Neka nam je Bog na pomoći!
Komentari