MENTALNI TERORIZAM: Kada “kumrovčani” promoviraju humanizam, saradnju i toleranciju

Piše: Mesud Čevra Svijet je surov, poguban, želi poniznost, poslušnost i neodoljivo počiva na brutalnostima. Tako imamo i istoriju društava – od surovih vladara do vladara humanista. U novo vrijeme, moja generacija je slavila Ulofa Palmea, predsjednika Švedske, kao najhumanijeg i najskromnijeg predsjednika u svijetu demokratije. Prije 50 godina išao je biciklom do svoje rezidencije, […]

Foto: nap.ba

Piše: Mesud Čevra

Svijet je surov, poguban, želi poniznost, poslušnost i neodoljivo počiva na brutalnostima.

Tako imamo i istoriju društava – od surovih vladara do vladara humanista. U novo vrijeme, moja generacija je slavila Ulofa Palmea, predsjednika Švedske, kao najhumanijeg i najskromnijeg predsjednika u svijetu demokratije. Prije 50 godina išao je biciklom do svoje rezidencije, dok su u Jugoslaviji čak i predsjednici mjesnih zajednica pod komunističkom vlašću nastojali imati svog vozača i svoju policiju. Je li vam to možda nešto govori kada je u pitanju današnja vlast? Danas svaki stranački aparatčik ima svoje vozače i obezbjeđenje. I nije samo to – predsjednik entiteta hoda sa čitavim bataljonom specijalaca da ga čuvaju od institucija zemlje koja faktički ne postoji. Taj fenomen se još nije desio nigdje – da čovjek ima bataljon specijalaca u zemlji koje nema, a u kojoj je uspio „maznuti“ milijarde narodnog novca.

Zato kažemo da su ljudi hiljadama godina bili unaprijed određeni za maltretiranje, jer su jednostavno željeli slobodu. Mi, kada smo u BiH krenuli da stvaramo građanski demokratski poredak i ukinemo diktaturu jedne partije, nikada nismo mogli ni slutiti da će se naše ideje slobode pretvoriti u nepodnošljivi smrad nacionalizma i da će taj smrad dovesti do užasnih zločina, genocida i progona drugih i drugačijih.

Nevjerovatno je da ovih dana imamo nastupe na javnim medijima onih koji su direktno odgovorni za to, kako se pozivaju na humanizam, saradnju i toleranciju. Sada, kada su dovedeni u treću fazu razvoja našeg društva, kada se sve više ljudi oslobađa stega “kumrovčana” i iznose njihove uloge u oružanom ratu i genocidu, oni promovišu mir i toleranciju jer stečeno blago i smrad koji su godinama praktično dirigirali našom zemljom – došao je na njihova vrata.

Mentalni terorizam je prestao da bude u rukama naših pljačkaša, i to je znak da će gušenje sloboda uskoro biti kažnjeno, a kreativna snaga ljudi, koja se oslobađa, postat će glavni pokretač našeg i kulturnog i ekonomskog razvoja.

Samo u takvim društvima neće biti policijskih sirena i idiota na putevima sa plavim svjetlima, koji krše sva moguća pravila. Samo u takvim slobodnim društvima neće se po ekranima šepuriti mentalni teroristi i pljačkaši, kao ni progonitelji naših sudbina. Nažalost, Mostar je jedan od najneslobodnijih gradova u zemlji. Sve sam mogao prihvatiti poslije tridesetogodišnjeg izgnanstva, ali šaptanje po restoranima i javnim mjestima o politici nikada neću prihvatiti. Govor iz kičme, a ne iz pluća, očito je posljedica još jedne diktature uma i mentalnog terorizma kojim se ljudi ubijaju već 30 godina u BiH. Nada ostaje zadnja – preko vode do slobode!