RAMO KOLAR / BOSANSKE NESANICE: Nova himna sarajevskih načelnika: „Kradem (ti se) u večeri…“, a ti se Snježo kupaj!

         Ma, pričam već decenijama: ima ko ovu zemlju braniti. Njenu celovitost i suverenitet. I ostalu prirodu i društvo.     Ko drugi do prvi čovek u njoj. To jest prva dama na njoj. Na čelu.  Zemlje i države. Iako nije baš na čelu, nego u fotelji, al to ti je.     Drugarica posilna od […]

   

     Ma, pričam već decenijama: ima ko ovu zemlju braniti. Njenu celovitost i suverenitet. I ostalu prirodu i društvo.

    Ko drugi do prvi čovek u njoj. To jest prva dama na njoj. Na čelu.  Zemlje i države. Iako nije baš na čelu, nego u fotelji, al to ti je.

    Drugarica posilna od traktoriste Laktašenka, prezimenom Cvijanović.

   Ona i samo ona, reče oštro, glasno i skoro preteći: Nikakvi američki avioni neće narušavati naš zračnovazdušni prostor. Kuš! I šlus!

     Niko ne sme da vas beje. Nekad njen idejni guru rekao na Kosovu. I kako je tad zakuho Slobodan M, niđe slobode do danas, ni za Albance, ni za ono malo Srba. Što bi povijesno gledano, fino „objasnio Ivo Andrić!

    Danas redizajnirano i prilagođeno, Željka bi kazala: Niko ne sme Srbe da nadleće.

     To je suverenist i borac. Eroj maltene. Valja se dići protiv tolike sile. Niko ne smije, Željka smije. Ne, ne smije joj se Putko, nego će i nagradu dati. Poslao ju. Po predsjeničinom šefu a svome vjernom slugi.

     Helem, protuzračna je djelovala, oćerala avione. Očekuje se i potpuna kapitulacija Amerike i njihov hitni odlazak odavle. Gdje bi ušli njihovi omiljeni junaci. Ako ih još preostane poslije agresije i zločina koje čine po Ukrajini.

     Besposleni „teoretičari zavere“su u kabinama samoljota vidjeli samog lucifera a vozači ovih grdosija su, dok su se makli s očiju promatrača, puštali opasan dim, izbacivali ¸kufere sa zvečarkama, raspršivali najopasnije bakterije i viruse koji će uskoro pomoriti većinu nas i još par milijardi ljudova PO SVIJETU. Te će svjetska zavjera u liku i nedjelu velikog Saveza izbaciti uskoro Zemlju iz njene orbite i Sunčeva sistema!

    La(h)ko je zavjerenicima. Oni za svako rješenje izmisle probleme.

      Naši državnopolitički jahači magle i morskih dubina, nagromilali hiljadu problema, ali i neće i ne umiju do rješenja.

       Predsjednica u nas se ne smiruje. Put putuje. Eno Kišinjeva. Tamo ne pada ko u nas. Moldavija je to. S golemim kišobranom. Tamo prva u nas, prvo naleti, ama skroz slučajno, praktički nabasa, a na koga do prijatelja srdačnoga svoga. Mrakana kojemu EU neće dati predsjedavanje. Orban nije urban, sva mu ravna Mađatska (htio bi i do Jadrana) rodna zemlja. Osvrće se uglavnom desno, gledajući bratsko carevanje Putka u katakombama Moskve.

     Potapšao je Željku. Ona željna čuti oćel bit para za praznu blentitetsku kasu.

    Oće, veli mađarski diktator, ali po mom diktatu.

    Uzmi zemlju, zrak i vodu, samo daj kasu napuni meni i svom polubratu, a mom gazdi, na vlasti nam valja ostajati.

     Gdje je para, tu je i belaja. Gdje dugova, slabo je drugova. Sem kamata za bogatog brata.

     To je priča za razbibrigu. Naši predsjednici zabavljaju raju.

    Ovi što imaju vlast i mast, sjeli su u Mostaru. Kod Radoboljca. Možda i u tom njegovu dvorcu na istoimenoj rijeci/potoku koju je pregradio za se. Iz nje je baš realno lijep pogled na podanike. Lako je tu zboriti o onome što narod ne razumije. A kroz zatvorene prozore, glas mase se ne čuje. Odbija se o debele zidove viletina i đon obraza, gubeći se u valima privatiziranih rijeka.

    Zasjela dvojka uzepea, a sam šef esdepea. Niko ne spominje Hag.    

     Pa šta onda priča trojac bez kormilara?

    Nešto će saopćit novionarima, da razglase javnosti. Ništa od onoga što su stvarno pričali iza debelih zavjesa.

     Onda ću vam reći, iako je sakriveno. Kako bih se i ja nekako ugurao u policijsku ekipu „istraživačkih novinara“.

      Kratko. Laktašenko: Daj, malo Nermine, obustavi ta apšenja, navalit će i na mene.

    Nerko: Moram jarane, pritisli me ovi Ameri, traže tante za tante.

    L: Ma, meni ništa ne mogu, a i ne fermam ja to. Nego da mi se neki domaći ne otmu. A možda mi i ovi iz Beograda rade iza leđa…

     Radoboljac, mlateći po ajfonu: O čemu vi to? Hapšenja? U mene svi slušaju, svi su potplaćeni i preplaćeni najvažniji i nema mrdanja…Al jes vala, Nikšiću, smanji malo doživljaj, nego da vidimo kako mirno ostati konstitutivan narednih godina i jednakopravniji vazda. To je moja jedina briga…

     Ma, vala. Lako je pofatati ove iz Starog grada. Ljudi sjede po kancelarijama, završavaju poslove telefonom, a onda dođu naki efbiaj, razgovore im kriminalne daj i domaćoj policiji/politici, te im kažu: Po njih haj-te!.

     Sad, hoće li se komplet općina isprazniti, niko ne zna, ko što zna koji su sljedeći u Sipi, pa u bajboku. Zasad općinari. Zatim, valjda, idu kantonalni županijci, pa gradoćimbenici, onda federalnoeres i na kraju državni „umetnici-neradnici“. Oće-neće, dogovara trojka u Ercegovini.

     Mrak po općinama, Ko god je imo imalo posla s njima, jasno mu je.

    Ali ko i sve u nas, eno svijetlih primjera. Rado za pogledati. Načelnica općine Jezero, Snježana Ružičić. Hem je u svemiru ovjekovječeno onih nekoliko kuća i stotinjak kvadrata uz legendarno Plivsko jezero, hem ju prate milioni.

       Da, da. Skinula se fino Snježa, uslikalo je kad je krenula na kupanje tu ispred kuće i na Instagram. Tamo su raja. I podrška. I zabava. Nemoš pravit kriminal i da hoš. Nemaš od čega. Zato ondaker fino  praviš teferič.

    Treba svukud birati mlađe. Hem se ima za vidjet, a zaljubljeni u radosti mladosti. Ne stignu raditog na hamzigahop. Zato im hiljade lajkaju i laskaju, šalju ruže i poljupce. Život je lep.  

     Tako ćemo i korupciju eleminirati. Kad će nam/im ostati da se jedino u pjesmama spominje: „Kradem ti se u večeri/u večeri pod pendžeri…“