UDBA, KOS, KOMUNISTI: Jedinstvo ”himberaša” SDA i naciste Dodika..

Piše: Mesud Čevra U prošloj kolumni opisao sam, kako je Savezna UDBA, koja je bila pod kontrolom KOS-a, a uz pomoć tzv. muslimanskih intelektualaca, prof. Atifa Purivatre, Tanovića, Dizdarevića, godinama spremala Aliju Izetbegovića za prvog predsjednika BiH u okviru raspada Jugoslavije. Od prvog ulaska u tzv. zatvor, njime se manipuliralo.  Izabran je za glavnog u […]

Piše: Mesud Čevra

U prošloj kolumni opisao sam, kako je Savezna UDBA, koja je bila pod kontrolom KOS-a, a uz pomoć tzv. muslimanskih intelektualaca, prof. Atifa Purivatre, Tanovića, Dizdarevića, godinama spremala Aliju Izetbegovića za prvog predsjednika BiH u okviru raspada Jugoslavije. Od prvog ulaska u tzv. zatvor, njime se manipuliralo.  Izabran je za glavnog u organizaciji Mladih muslimana četrdesetosme godine. Poslije prvih manipulacija, mnogi su odležani robije, neki i ubijeni, dok je Aljo brzo izašao. Poznavao sam jednog Sehida koji je bio prvi sekretar i odležao je 30 g. Pustili su ga poslije demokratije i u nerazjašnjenom saobraćajnom udesu ubili pred sami rat.

U saradnji sa stranim službama povezali su ga sa “Muslim brother” organizacijom, koja je služila za arapska proljeća i kontrolu arapskih diktatorskih režima. Kako su Bošnjaci u Jugi bili treći narod po brojnosti a potpuno obespravljeni, neki krugovi iz velikosrpske komunističke kuhinje, pa i hrvatske, uspjeli su preko tajnih komunističkih službi da od njega naprave tzv. islamskog paćenika, tako, što su svakih desetak god organizirali hajku na Mlade muslimane i preko njih hiljade Bošnjaka zatvarali pod optužbom, da su nešto loše radili. Tako su tajne komunističke službe napravile jak network, mrežu, od Bošnjaka, koje će, kad dođe vreme, upotrijebiti za sve, samo ne za dobrobit i slobodu našeg naroda.

U tome im je bio glavni protivnik Hamdija Pozderac, pa su ga na vreme sklonili. I pored toga, što je njegov pulen Fikret Abdić pobjedio na prvim demokratskim izborima, ovi navodni smećarski intelektualci, uspjeli su uz pomoć Kosovih kadrova Ejuba Ganića i Muslimovića da izoluju Abdića i postave uz prijetnju automatima Aliju za predsjednika. Tako su u rukama imali apsolutnu kontrolu nad budućim ratom, bez obzira, što su postojale i jake demokratske snage kroz  g-dina Zulfikarpašića, Filipovića, Pejanovića, Lazovića, Bogičevića, Durakovića, i mnogi drugi Bosanci i Hercegovci.

Posebno treba istaći Ivu Komšića, koji je precizno objašnjavao, kakvi su velikosrpski ciljevi. Oni jesu bili komunisti, ali su bili svjesni, da je posle pada Berlinskog zida došao kraj jednopartijskom sistemu i da demokratski sistem treba podržati. Srpski intelektualci komunisti i udbaši trljali su zadovoljno ruke, jer su imali u platformi za ostvarenje velikosrpskih ciljeva, odnosno Alijin background iz Muslim brother. Oni su po oprobanom scenariju rasporedili propagandu svuda gdje se mogla ugurati. Kada je Alija Izetbegović pod pritiskom opozicije, pristao na nezavisnu i demokratsku Bosnu, svi planovi sa njim su zakopani, ali za svaki slučaj, Srbi su  uspjeli  da mu u njedra ubace Muslimoviča, Kosovca bez premca.

Tako smo imali privid, da se Alija izvukao iz srpske hobotnice. Svi planovi srbijanske i srpske elite za ostvarenje ciljeva polazili su od kombinacije propagande i terorizma. Inače, Srbi su poznati u zadnjih dvjesta godina, da su sve svoje ciljeve ostvarivali terorom, pa zašto bi danas bio izuzetak. I, umjesto, da kroz parlamentarnu proceduru Srpska demokratska stranka ostvaruje svoj uticaj za rješavanje određenih nacionalnih  pitanja, oni su u parlamentu namještenom za javnost zaprijetili nestanku muslimana. Odmah po izglasavanju o nezavisnosti, na referendumu o nezavisnosti BiH, Karadžić i srpski nacisti, teroristi, povukli su se u brda gdje ih je čekala JNA sa svim potrebnim teškim i lahkim naoružanjem. Inače, rovovi su bili iskopani i Karadžić i Milošević mogli su krenuti u genocid.

Iako je BiH imala sve demokratske institucije koje su bile legalne, parlament, vladu i ostalo, nije imala vojnu i policijsku silu da se suprotstavi terorističkim snagama, kojima su upravljao Milošević, Kadijević i mladić. Ubrzo je osnovano nekoliko srpskih regija zaokruženo topovima i avionima, koje smo svi plaćali prethodnih 50 godina.

Iako je dobro znao, da se svaka vojna grupacija koja se nađe na prostoru nezavisne i suverene zemlje mimo zakona, naoružana, smatra terorističkom, Alija Izetbegović je krenuo u mirne pregovore sa srpskim teroristima. Nikada ih nije nazvao ovim imenom, koje im pripada po međunarodnom pravu. SDS je dakle, bila teroristička organizacija a Srbija teroristička država. Time, što je jednog teroristu samoinicijativno prihvatio za pregovarača, on je kao legalni predsjednik od Karadžića napravio političkog partnera. U međunarodnim krugovima, ništa se nije moglo poduzeti, jer, kad se pregovara, tu međunarodne snage nemaju što tražiti. Isto se desilo i sa Bobanom i tzv. Herceg Bosnom. Poslije NATO bombardovanja terorističke srpske vojske, uspostavljen je mir, ali i užasna nepravda prema BiH.

Naime, stvorene su pretpostavke, da srpski teroristi dobiju još jači zamah kroz institucionalno djelovanje, iako je međunarodni sud na doživotne robije osudio zbog genocida, kompletno vojno i političko rukovodstvo Srpske. Ukinuo je i vojsku i policiju, ali je policiju spasio Haris Silajdžić posle neusvajanja Aprilskog paketa, kojeg je potpisao u Vašingtonu. Poslije Deytona, strancima se potura bivši suradnik tajnih služba komunističke partije, Milorad Dodik i prestavlja kao nada za demokratski prosperitet Bosne. I umjesto, da svoj komunistički background pokrije, on se u nedostatku formalnih komunističkih zakona pretvara u nacionalsocijalistu. Svo njegovo djelovanje na uspostavi diktature u RS može se ocijeniti kao nacionalsocijalističko.

Veoma brzo, od humaniste, postaje  najveći naci-socijalista. Na svakom mjestu hvali ratne zločince, veliča genocidna djela svojih sunarodnjaka i dehumanizira jedan cijeli narod. Europska unija je  izjednačila komunizam i nacizam. Imala je od koga biti uvjerena. U svojoj nezajedljivosti za vlašću, pljačkao je Bosnu, koju ne priznaje, familiju je zbrinuo, a srpskom  narodu prodao nacionalsocijalističke ideje, kojima održava diktaturu. Iako međunarodna zajednica snosi dobar dio odgovornosti za poziciju ovog komuniste i naciste, bosanski političari nikada nisu tražili, da se izvrši denacifikacija srpskog naroda, kako je to urađeno u  Njemačkoj. Naprotiv, skurilni muslimanski đilkoši pod plaštom borbe za narod pridružili su se ovom narkomanu i pljačkašu, tako da više nije postojao genocid izuzev pred izbore.

Tako do danas imamo jedinstvo himberaša SDA i naciste Dodika. Himberaši su podebljali granice uspostavili teokratiju i doveli do toga, da se Srbima pričinjava, da postoje granice. I dok Dodini Srbi umišljaju da postoje granice, u međuvremenu, Dodik je završio za svaki skucaj, nekoliko važnih stvari. Kumu je od države koju ne prizna poklonio preko 80 miliona KM za kupovinu zgrade u Banja Luci, nekoliko tendera ubacio u sinovljevu kasu i krenuo da ganja Šmita po Srpskoj. Naša javnost, po običaju nepismena, samo trči za njim i nosa mikrofone, kako bi bili zapaženi.

U međuvremenu se ipak neko dosjetio, da bi ga dobro bilo spustit, da je prešao crvenu liniju i da se njegov naci-socijalistički background konačno razobliči. I kad se to desi, mnogi Srbi će nastojati da budu Dodik, baš kao što je i on uspio glumiti Miloševića i kao sto to radi Nešić, tako što izmišlja i bavi se glupostima. Preuzima propagandnu platformu od Srbije i srpskih nacista i plasira je po potrebi u javnost. Postavlja se pitanje, šta radi parlamentarna komisija za praćenje rada službi bezbjednosti.

Zašto se ne sastane i razotkrije tu sramnu tezu, da među Bošnjacima postoje teroristi.

Dakle, zamjena teza. Sve što su do sada postigli u Bosni, Srbi su napravili terorom, ubijanjem pljačkom i progonom. Dakle, pokopavaju propagandnim djelovanjem dehumanizirati Bošnjake i skinuti sa sebe oreol genocidnog naroda, jedinog u dvadesetom stoljeću koji je uspio na genocidu dobit kakav takav čisti etnički prostor. Platforma naci-socijalista, Pravoslavne crkve- čija vjera njegova zemlja, ulazi u završnu fazu na pola Bosne.

Dvjesta hiljada Hrvata i šest stotina hiljada Bošnjaka protjerano je kroz konc logore da se više nikad ne vrate. Trideset godina  SDA to debelo potvrđuje, jer je na parama prognanih  ostvarena tridesetogodišnja izborna baza. U toj bazi kako kažu nema nikakvih ćelija. Ponekad je to dobro za samouništenje baze.