Pitate me zašto sam napustila BiH? Zbog vas, uhljupi jedni!

Polako, ali sigurno, navikavam se na život u jednoj evropskoj prijestolnici. Glupo mi je reći da se navikavam, jer nema se ovdje šta navikavati. Ovdje je lijepo. I čisto. I uređeno. Ali, eto, tako mi kažemo koji smo navikli da je sve neuređeno i u raspadu- počevši od naših kuća do države. Nakon završenog fakulteta, […]

Ilustracija

Polako, ali sigurno, navikavam se na život u jednoj evropskoj prijestolnici. Glupo mi je reći da se navikavam, jer nema se ovdje šta navikavati. Ovdje je lijepo. I čisto. I uređeno. Ali, eto, tako mi kažemo koji smo navikli da je sve neuređeno i u raspadu- počevši od naših kuća do države.

Nakon završenog fakulteta, milion predanih molbi za posao, što u rodnom gradu, što na drugom kraju BiH, vidjela sam da za mene nema budućnosti u mojoj domovini.

Dosadilo mi je po cijeli dan sjediti kod kuće (a nisam samo sjedila, povremenim sam poslovima zarađivala džeparac), moliti mamu za pare kad mi nešto treba, šutjeti s rukama u džepu kada bi išle da kupimo osnovne namirnice.

Obećavano je meni svašta, naravno od raznih stranaka. Moje je samo da se učlanim i budem na listi. Posao će me čekati odmah poslije toga. E, naši državni uhljupi! Niste vi ni za šta! Hajd’ da niste isto to obećavali ljudima koje poznajem! Hajd’ da te iste ljude niste izigrali! Hajd’ da se ti ljudi nisu razasuli po cijelom svijetu nakon vaših ispraznih obećanja.

Ja nisam visjela na banderi kao mnogi. Doduše, nisu svi visjeli, neki su i bili zalijepljeni!

Moj mali gradić ste pretvorili u grad duhova! Dok dijaspora ne dođe ulice su skoro pa prazne! Slušajte malo ugostitelje kako se za glavu hvataju kad prođe ljeto! Nigdje nikoga! I oni što tu žive nemaju od čega da redovno dolaze. Znate li vi da je popit sok u kafiću mnogima samo misao? I to neostvariva!

Vi ste sebe i svoje porodice obezbijedili. A znate kako ste ih obezbijedili? KRAĐOM! Niste vi sposobni ni za šta! Jer da jeste, nešto biste i napravili. Samo znate ukrast! A to i nije neka sposobnost! Dabogda imali pune džepove, a nemali čime izvadit!!!

Materama svojim lažite da radite, da ostvarujte projekte, da zapošljavate! Ništa vi pod milim Bogom ne radite. Svaki ste dan (CIJELI DAN) na kafama i gledate kako ćete se obezbijediti na sljedećim izborima. Kako vas stid i sram nije?! Imate li imalo savjesti? Je li vam teško kad vidite stare, gladne, nemoćne? Uljupi jedni, crknite!

Pismo smo dobili od naše čitateljice koja nas je zamolila da ga anonimno objavimo. Javite nam se i vi na redakcija@narod.ba

Moglo bi vas zanimati: BOSANSKI SINDROM: Šta će ljudi reći?

Moglo bi vas zanimati: Kad ću se udati? Kako izgleda- nikad! A možda ni tad!