BOSANSKI SINDROM: Šta će ljudi reći?
Dobro, ovaj sindrom možda i nije samo bosanski, ali morate priznati da je prilično raširen među našim ljudima. I ubio je više snova nego bilo šta drugo. Ovaj je sindrom naročito fascinantan jer svi govore: «Ma, šta te briga šta će svijet reći.», ali kad dođe trenutak odluke svi počnu upravo o tome misliti. Iz […]
Dobro, ovaj sindrom možda i nije samo bosanski, ali morate priznati da je prilično raširen među našim ljudima. I ubio je više snova nego bilo šta drugo.
Ovaj je sindrom naročito fascinantan jer svi govore: «Ma, šta te briga šta će svijet reći.», ali kad dođe trenutak odluke svi počnu upravo o tome misliti.
Iz iskustva vam kažem da će najveći broj misliti upravo ono što vi mislite da će misliti i da zato odgađate da uradite ono što želite, nebitno šta. Svaka sredina ima svoj specifičan način razmišljanja i svi mi, bez obzira koliko smatrali da smo modernih razmišljanja dijelimo jedan mali postotak istog ili sličnog načina razmišljanja o određenoj temi.
Svjedočila sam, baš kao i mnogi, klasičnom bosanskom odnosu svekrva- snaha (srećom, ne na vlastitoj koži). Dakle, mlada dođe u kuću nekoj aždahi od svekrve, jadnica ne zna gdje joj je guzica a gdje glava, seru po njoj kako stignu. Dežurne mahaluše, naravno, sažalijevaju snahu, tračaju aždahu od svekrve (svoju komšinicu s kojom barem jednom sedmično ispijaju kafu i gledaju turske, indijske i ostale safunjare).
Sve znaju kako treba dočekati mladu, sve se sjećaju kako su one prije trideset i više godine dočekane i kako su im svi srali po glavi. I odjednom: njihov se sin oženi i dežurne mahaluše nastavljaju srat svojim snahama po glavi. Ali to nije, naravno, isti slučaj kao kod komšinice. Ona je aždaha, a njihove su snahe ovakve i onakve.
Napomena: Molim sve svekrve da se ne nađu uvrijeđene, znamo svi da nisu sve aždahe. Isto tako, molim sve snahe da se ne uzdignu zbog ovog primjera, znamo svi da ima snaha koje su aždahe. Hvala!
Koja je poenta ove priče? Pa, jadnoj snahi brak ne funkcionira iz ovih i onih razloga, sedmicama se nisu poseksali, niti lijepe riječi izmijenili itd. Otišla bi ona od njega, ali ŠTA ĆE SVIJET REĆI? I tako, dvoje ljudi ostaju u nesretnom braku, odgađajući neizbježno, da bi godinu, dvije, tri kasnije- kad izgube psihičko, a nerijetko i fizičko zdravlje, se odlučili na korak koji su htjeli još davno: razvod.
I onda svijet stane (smiješno, mi kažemo «stane», a mislimo «krene») komentirat. Odjednom zaborave svo sažalijevanje jadne snajke dok joj razvod nije bio opcija.
Tako od dežurnih mahaluša možemo čuti komentare kao:
«Pih, ja sam i gore trpila. Šta joj je falilo? Ne zna ona kako se prije živilo. Deset ljudi u jednoj sobi spavalo.»
«Danas mlade ko princeze. Ružno ih pogledaj i one odoše svojim materama.»
«Ko će je sad htjet? Raspušćenicu neće niko. Još i dijete ima.»
«Nikad nije ni valjala. Znam ja njenu svekrvu, žena bi joj zadnji zalogaj iz usta dala.»
«I moj je čojk hodo, pa sam šutla. Žensko mora trpit. Ne znam kako joj mati i otac to dopuštaju!»
«Kad se udaš, to je to. Nema nazad. Šuti i trpi. Sramota je razvest se.»
I tako dežurne mahaluše prosipaju svoju pamet, a mnoge bi rado imale tu hrabrost i davno napustile svoje muževe. Oštrim pogledom gledaju «raspušćenicu», a potajno joj zavide na slobodi koju ponovno ima.
I ovo je u skoro svim sferama života: Nebitno želite li se udati (pa ste premladi ili prestari za to) ili zatvoriti posao koji jednostavno više ne donosi profit, upisati ili ispisati se s fakulteta, odselit se od roditelja nakon fakulteta u iznajmljeni stan, vjenčat se nakon smrti prethodnog bračnog partnera…
Znate šta će svijet reći? Sve što im na um padne! Apsolutno sve! A vi ćete na kraju leći sa svojim mislima. Sami. Pa, ako možete (iz)držati tu nesreću koja vas pritišće, izdržavajte! Ili jednostavno ustanite i uradite ono što vas čini sretnima!
Komentari