Kad ću se udati? Kako izgleda- nikad! A možda ni tad!

Kad sam studirala svi su imali jedno pitanje: « Kad ćeš završiti studije?» Sada, nakon završenog fakulteta i zaposlenja svi imaju samo jedno pitanje: «Kad ćeš se udati?» Dragi moji, kako stanje izgleda- nikada! A možda ni tad! A zašto? Pa, evo… Situacija je sljedeća. Živim u malom gradu i mislim da je to glavni […]

Ilustracija

Kad sam studirala svi su imali jedno pitanje: « Kad ćeš završiti studije?» Sada, nakon završenog fakulteta i zaposlenja svi imaju samo jedno pitanje: «Kad ćeš se udati?»

Dragi moji, kako stanje izgleda- nikada! A možda ni tad! A zašto?

Pa, evo… Situacija je sljedeća. Živim u malom gradu i mislim da je to glavni uzrok tome što sam i dalje slobodna. Izbor slobodnih momaka je, nažalost, užasan! To će vam potvrditi svaka djevojka iz malog grada koja imalo drži do sebe i izbora budućeg supružnika.

Mnogi će reći da sam umišljena, ali ne pada mi na pamet da se udam za nekog ko ne radi ili radi sezonske poslove, te naravno zbog toga i živi s roditeljima (koji su vrlo često zaposleni s minimalnim primanjima, nezaposleni ili penzioneri s minimalnim penzijama). Moji su roditelji krv svoju dali da bih ja završila fakultet.

Moja majka još uvijek radi, otac je u penziji. Moja plaća, koja iako nije velika, nam uveliko pomaže. A i ja sam sretna da napokon mogu financijski pomoći svojim roditeljima.

Mnogi kažu da finansije nisu razlog da se ne uđe u brak. Meni, Boga mi, jesu. Neću cijeli mjesec raditi da bih izdržavala tuđe roditelje, a ni muža! Nije isto kad je žena nezaposlena i kad je čovjek nezaposlen! Žena će očistiti kuću, napraviti ručak, čuvat djecu… Muškarac? Malo koji!

Da ne biste rekli da pričam napamet, evo vam primjer moje drugarice koja je završila fakultet i udala se. Muž ne radi ili radi sezonski, svekar je penzioner s minimalnom penzijom, a svekrva nezaposlena cijeli život. Ona ima ekstra platu kojom izdržava cijelu njegovu kuću. Naravno, žive zajedno. Osim toga, nakon što dođe s posla ima privilegiju i da pomuze krave. On, naravno, ne ulazi u štalu. Ni meni, niti bilo kome drugome, nije jasno zašto je sebi to dopustila. Ona, nažalost, nije usamljen primjer.

Kad se okrenem oko sebe, vidim i da nisam jedina koja tako razmišlja. Jako je puno djevojaka blizu 30e ili je i prešlo 30u, a nemaju momka. Pitajte ih slobodno zašto su slobodne. Reći će vam isto što i ja: «Nema nikog za mene ovdje.»

Malo koja će reći i da je razlog finansijske prirode, ali vjerujte, tako je. Još ako je djevojka iz malog grada, kao ja, onda je pronalazak srodne duše skoro pa nemoguća misija.

Previše držim do sebe da bih se vucarala s kojekakvim tipovima samo radi seksa. A ima i takvih.

Kako se vidim u budućnosti? Ne znam. Znam dosta primjera obrazovanih i zaposlenih djevojaka koje su se poslije 30e udale za srednjoškolski obrazovanog muškarca s minimalnom plaćom. I dobile djecu. I žive s njegovim roditeljima. I izdržavaju cijelu kuću (mnoge se i razvele upravo iz razloga što nisu htjele biti ničiji magarci). Možda i mene čeka ta sudbina. A iskreno, ne želim je.

Pismo smo dobili od naše čitateljice koja nas je zamolila da ga anonimno objavimo. Javite nam se i vi na redakcija@narod.ba