Zašto je sad još važnije da Trojka ima jednog kandidata za Predsjedništvo BiH?

Željko Komšić sinoć je definitivno potvrdio da će biti ponovo kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Iako je i ranije davao izjave koje su išle u tom smijeru, predsjednik DF-a i trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH, uvijek je ostavljao tzv. ogradu odnosno ostavljao je manevarski prostor da bi ipak mogao ostati van utrke. […]

Željko Komšić sinoć je definitivno potvrdio da će biti ponovo kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

Iako je i ranije davao izjave koje su išle u tom smijeru, predsjednik DF-a i trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH, uvijek je ostavljao tzv. ogradu odnosno ostavljao je manevarski prostor da bi ipak mogao ostati van utrke.

Svakako da njegova kandidatura u prvom redu nervira predsjednika HDZ-a Dragana Čovića (iako mu politički samo jača poziciju i daje dadatni materijal da priča o ‘legitimnom predstavljanju’), ali u drugom redu nervira i mrsi planove i onima koji bi se kandidirali za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda.

Kako?

Jedini koji trenutno navija za više kandidata jeste Bakir Izetbegović, koji je također potvrdio da ulazi u utrku. Izetbegović, čija se SDA u fazama raspada i osipa i koja gubi uticaj, je svjestan da samo više kandidata može njemu osigurati novi mandat u Predsjedništvu BiH.

U tom kontekstu Izetbegović može biti sretan kandidaturom Komšića, jer glasačko tijelo koje glasa za njega i za Komšića nije isto. Ali, Komšićevo glasačko tijelo je slično onom SDP-a i NiP-a. A, to zna i Izetbegović zato je nadavno i izjavio ovo:

“Neka pokušaju. Ja ih sve pozivam, evo, uključujući i Radončića, neka probaju ljudi. Bit će zanimljivo”, rekao je Izetbegović.

Svjestan je dakle Izetbegović da samo rastakanjem glasova se može dokopati do predsjedničke fotelje. S druge strane, stranke opozicije zvane Trojka (SDP, NiP, NS) tek će iduće sedmice krenuti u razgovore.

Lideri ove tri stranke do sada su davali izjave koje nisu išle u pravcu zajedničkog kandidata. Elmedin Konaković kazao je da NiP ima svog čovjeka, dok je Nermin Nikšić rekao da SDP ima pravo prvog udarca.

No, sama činjenica da će se Komšić kandidariti, Trojci je smanjen manevarski prostor. Zato njihov konačni dogovor tek sad dobija na važnosti. Odnosno, ukoliko ga ne bude, Bakir Izetbegović može zadovoljno trljati ruke – osim što će ući u Predsjedništvo BiH i ojačati svoju poziciju ali i stranku, razbit će zalet opozicije koja mu polako otima vlast iz ruku.

Gdje je Komšićeva dobit?

Komšić svoju kandidaturu pravda ‘udarima na državu’ izvana i iznutra te se postavlja kao čovjek koji je na braniku od neprijateljskih sila i spasioca multietničnosti.

Ipak, jasno je da Komšićev DF faktički nepostoji – kao ni Radončićev SBB – nakon rušenja Vlade KS koju je vodila tzv. Šestorka.

Zato je Komšić svjestan da samo svojom kandidaturom za Predsjedništvo BiH može povući i stranku i tako osvojiti nekoliko mandata u parlamentima.