ANANLIZA: Ako vam je reprezentacija najveća svetinja, zašto onda više ne trčite?

Jeste li primijetili jednu depresivnu pojavu koja se ponavlja iz utakmice u utakmicu: kad naši postignu zgoditak, protivnička reprezentacija poludi od motivacije i upire sve dok ne izjednači. Na drugom kraju stadiona, kao loš nogometni primjer, imamo suprotan obrazac: kad protivnici nama spucaju gol, naš moral padne a ekipa se motivaciono i taktički raspadne. Nogometnu […]

Jeste li primijetili jednu depresivnu pojavu koja se ponavlja iz utakmice u utakmicu: kad naši postignu zgoditak, protivnička reprezentacija poludi od motivacije i upire sve dok ne izjednači. Na drugom kraju stadiona, kao loš nogometni primjer, imamo suprotan obrazac: kad protivnici nama spucaju gol, naš moral padne a ekipa se motivaciono i taktički raspadne.

Nogometnu bh. reprezetnaciju dominantno čine internacionalci, mladići koji igraju u nekim od najboljih timova kontinenta i njihovo iskustvo trebalo bi da je suprotno: to su prekaljeni vukovi koje treniraju svjetski relevantni treneri. Samim tim, njihova kondicija i njihova psihološka sprema trebali bi da su na mnogo višem nivou od onog kojeg demonstriraju kad igraju za reprezentaciju. Mi, nažalost, vidimo nešto drugo: neki od njih jedva dočekaju kraj utakmice, samo što im duša na nos ne izađe. Totalno nespremni…

A mnogi od njih i totalno nemotivirani. Najgore je vidjeti kad neki od reprezentativaca ovakve utakmice shvataju kao lakši trening. Sjetit ćete se selektora Blaža Sliškovića, još jednog igrača koji nije volio trčati, ali je to nadoknađivao neki drugim kvalitetima, kako je kukao da njegovi momci, kad igraju za klub, mogu da se nose s Robertom Carlosom, a ovamo kad dođu vuku nogu za nogom.

U čemu je tajna? U pauzi između naše dvije tradicionalno izgubljene lopte komentator Sabahudin Topalbećirević pita gosta u studiju, Elvira Baljića, šta je vrhunac njegove karijere? Real ili možda nešto drugo?

Ma kakav Real, vrhunac i najveća čast za svakog od  nas je igrati za reprezentaciju Bosne i Hercgeovine. Vjerujemo i poštujemo, Baljić je odigrao neke od nezaboravnih utakmica. Ali, ako im je najveća čast, zašto to onda ne pokažu na terenu, zašto ne ginu za tu privilegiju? Za jedan dio reprezentativaca može se čak reći da svaki BH Fanatikos, cupkajući u mjestu na tribinama, pretrči više od njih.

Naravno, ovdje govorimo samo o površini. Dubinska pozadina svega što se dešava i dalje je skrivena u Nogometnom savezu, uzroku svih naših repezentativnih problema. Kakva država, takav i Savez, kakav Savez, takva i reprezentacija. A kakva reprezenatcija, takvi i rezultati: loši, nikakvi… (ok)