Srbija na raskršću

    Svijet se mijenja. Nove karte se pripremaju, podjele su tu, samo da još malo sačekamo. Šta da sačekamo, saznaćemo u emisiji Ćirilica, koja ima odgovore za sve srbijanske i srpke nedaće. Nekad u šali voditelj udara po nacionalistima, pa i nacikomunistima komentarom da je planirao kao momak u EU, ali izgleda da neće […]

Svijet se mijenja. Nove karte se pripremaju, podjele su tu, samo da još malo sačekamo. Šta da sačekamo, saznaćemo u emisiji Ćirilica, koja ima odgovore za sve srbijanske i srpke nedaće.

Nekad u šali voditelj udara po nacionalistima, pa i nacikomunistima komentarom da je planirao kao momak u EU, ali izgleda da neće ni u penziji biti dio civilizacije. 

I zaista, vrijeme ide neumoljivo, svijet se pomalo mijenja, ali Srbi i Srbija nikako da nadju put do civilizacije, do medjunarodnog prava, a izgleda da će im ono jedino biti prijatelj ovoga puta.

Kroz mržnju prema drugim narodima Srbi pokušavaju uobličiti svoj identitet

Dakle, suština identitetskog narativa je da je Srbija je okružena neprijateljima i stalno mora biti u četvrtoj brzini. Zašto Srbija ima problem sa identitetom, kao i Srbi, veoma je interesantno pitanje. Iz emisija i javnog komuniciranja vidljivo je da je srpski identitet veoma upitan. Jednostavno se radi o samo-projekciji koja se uporno potencira na svim nivoima.

Radi se o tome da kroz mržnju prema drugim narodima Srbi pokušavaju uobličiti svoj identitet. Očito, jer im je taj identitet dat na berlinskom kongresu. A što je dato može se uvijek I oduzeti. Otuda taj strah i stalno preispitivanje identiteta spram drugih naroda.

Posebno su slabi na Bošnjake, jer Bošnjaci su nacija sui generis narod koji se nije mjenjao vjekovima i uvijek se identificirao sa svojom zemljom Bosnom. Otuda i plan da se Bošnjaci iskorjene iz Bosne i Hercegovine. Medjutim, naišli su očito na narod koji nije spreman da se povuče, ali jeste spreman da im se podvale političari koji će prodati njegove nacionalne interese.

 Dakle, mali narod sa velikim kompleksima. Kažem kompleksima, jer evo 30 godina od genocida što su ga napravili nad Bošnjacima, nije dovoljno da se taj narod denacificira i da konačno prestane da širi mržnju i prijeti ostalima oko sebe, kako će oni uz pomoć Rusa (kao i obično), ponovo biti neko ko će utvrdjivati neki red na Balkanu.

Da li će Vojvodina i Sandžak ubrzo tražiti svoje autonomije, o tome se otvoreno kalkulira

Interesantno je, da su u dvadesetom vjeku, Srbi počimali i gubili ne jedan, ne dva, nego pet ratova.

Dakle, Srbija nije nastala kao nacionalna država prirodnim tokom, kao što su to ostale zapadne zemlje, pa i Bosna. Ne, Srbija je nastala na Berlinskom kongresu i prvi put se pominje ime Srbi u tom ugovoru. 

Ovaj put ta hipoteza ne važi, jer Srbija je ostala i vratila se u Šumadiju, izvorno mjesto Srbije, odn. beogradsku kneževinu iz 1878 g., s tim da Vojvodina nije bila dio Srbije.

Dakle, Srbija nije istorijski suverena država, ona nema utvrdjene granice, dok je Kosovo suverena država i ima svoje granice. Da li će Vojvodina i Sandžak ubrzo tražiti svoje autonomije, o tome se otvoreno kalkulira.

Dodik se ponaša kao riba na suhom

Dakle, vrijeme je prošlo za sve ustupke, kako Vučiću, tako i Dodiku. Dodik se ponaša kao riba na suhom, udara, pokušava da im pokaže da je živ, ali on ne postoji više. Njegov ogromni kapital, kojeg je napljačkao u zemlji koju ne priznaje, jedini mu je garant da još ostane neko vrijeme u igri.

Prema Američkom ministarstvu vanjskih poslova, Rusija ce ubrzo imati unutrašnje sukobe i socijalne nemire. Razlog je to, što sankcije već djeluju na društvo,  stanovništvo, svakim danom sve jače.

Ali, bez obzira na sve, Srbi ne posustaju u svojoj maksimalnoj podršci, kako medijski, tako i na svaki drugi način, za Rusiju, a u sukobu sa Ukrajinom.

Taman kad je izgledalo da će se razići, nacikomunisti se ipak dogovorili – vlast i Srbija uber alles

Ovih dana, Vučić je izjavio da bi se ubrzo moglo desiti da moraju uvesti sankcije Rusiji ako žele ostati na putu ka EU. U parlamentu zamalo da nije bio ubijen od strane nacista i bivših Miloševićevih ljudi.

Čak i njegov vjerni koalicioni partner, Dačić oglasio se negativno o prihvatanju njemačko-francuskog sporazuma u vezi Kosova. I taman kad je izgledalo da će doći do razlaza i novih izbora, nacikomunisti se ipak ponovo dogovorili o zajedničkom imenitelju – a to je vlast i Srbija uber alles.

Jednostavno, cijeli narod kao da je u nekom virtuelnom svijetu

Naprosto teško je i zamisliti da bi neko u Srbiji predložio, čak i humoristički, nekakav proces suočavanja, dijaloga, denacifikacije – nemoguće. Jednostavno, cijeli narod kao da je u nekom virtuelnom svijetu.

Oni se brinu o Srbima svuda, oni RS smatraju kao ratni plijen, a Dodika kao egzekutora, koji će po svaku cijenu odraditi ruski nalog za haos na Balkanu. Taj virtualni svijet u kome žive Srbi vidjen je 1939.-e godine u Njemačkoj, samo što je tada jevrejski narod bio predmet genocida, a ovoga puta smo mi, Bošnjaci. Druga faza.

Dodik će biti na liniji odbrane svoje vlasti po cijenu žrtvovanja Srba, baš kao što je i Milošević to radio u Hrvatskoj

Zato nije ni čudno da Dodik održava genocidnu atmosferu u BiH kako bi podilazio nacikomunističkim snagama Srbije i srpskog naroda. On će biti na liniji odbrane svoje vlasti po cijenu žrtvovanja Srba, baš kao što je i Milošević to radio u Hrvatskoj.

I često čujem u emisiji Ćirilica, koja se etablira kao nacikomunistička nacionalistička misija srpskog naroda, koja ugošćuje Šešelja i mnoge druge nacikomuniste. Često im Šešelj dobaci na njihove hvalospijeve o herojskom srbovanju, da, gdje su god oni branili Srbe tamo više Srba nema.

I zaista, najžalije mi je naših Srba iz Hercegovine, što su morali da napuste  najljepši dio Jugoslavije zbog razbojničkih udbaških manira genocidaša Karadžića i Mladića.

Interesantna obzervacija – to isto je rekao u svojim memoarima Raškovic, još 1988.-e godine, prije nego se išta desilo na Balkanu.

To je taj pravoslavno nacistički odnos, koji je planirao i proveo genocid i izgon, ubijanje, silovanje, mučenje, sakaćenje i druga zločinačka djela u ratu, nad više od milion ljudi, pretežno Bošnjaka. 

Proces suočavanja sa istinom, istorijskim činjenicama (koje su možda drugačije od subjektivnih pojedinačnih iskustava, ali su bez obzira na to, opšte-prihvaćene i zapisane za istoriju vremena i svijeta), i  prihvaćanja postojanja tamne sjene unutar sopstvenog nacionalnog identiteta je prvi korak kojim će se komšije moći vratiti na pravu stranu civilizacije i svjetskog progresa. 

Ali, da bismo mi uspjeli savladati i prekoračiti preko ideologije koja zaslužuje da bude bačena na smeće istorije, moramo demokratski djelovati i državnički gledati na identitet sviju nas koji smo državljani i stanovnici demokratske države Bosne i Hercegovine.

Moramo razvijati – politički, akademski, komercijalno, i na sve moguće načine, ideju da samo mi koji smo subjekti u ovom demokratskom haosu koji zovemo država, imamo pravo i odgovornost da je napravimo funkcionalnom modernom demokratijom, sa jednakim pravima i odgovornostima, kao i jednakim prilikama za sve građane da maksimalno iskoriste svoj životni potencijal i time doprinesu razvoju društva i države. 

Nova energija nam je potrebna prvenstveno u području čišćenja postojećih institucija od zvaničnika čija lojalnost nije prema stanovnicima BiH niti državi BiH, nego samo njima lično, kao i njihovom ustajalom, zastarjelom i koruptivnom stavu prema građanima za koje oni ustvari rade.

Autor: Mesud Cevra