IZMEĐU NEOKOMUNIZMA I NEOFAŠIZMA: Kako postati demokratsko i slobodno društvo?

Autor: Irdin Bajrović Zadnjih dana mi se miješaju razne emocije, neke što su mi nametnute, a neke što sam lično doživio. Emocije što su mi nametnute znam iz priča, knjiga i filmova. To je vrijeme između 41. i 45. godine, iako mi je dosta toga i prešućeno. Ove druge sam lično doživio jer mi je […]

Foto: Haber.ba

Autor: Irdin Bajrović

Zadnjih dana mi se miješaju razne emocije, neke što su mi nametnute, a neke što sam lično doživio. Emocije što su mi nametnute znam iz priča, knjiga i filmova. To je vrijeme između 41. i 45. godine, iako mi je dosta toga i prešućeno. Ove druge sam lično doživio jer mi je na današnji dan prije 18. godina otac poginuo u komandi Vranice u Mostaru, gdje su HVO snage nad pripadnicima Armije R BiH izvršile stravičan zločin u kojem o poginulima još nepoznata prava istina.

Postavljam sebi pitanje kako sve ovo prevladati i kako održati ono “ljudsko” u sebi? Dosta stvari moramo otvoriti kao društvo i početi razgovarati na činjenicama i argumentima. Kao demokrate se moramo distancirati od svih propalih ideologija i kultova ličnosti, ne poništavajući herojsku borbu protiv osovine zla, ali isto tako moramo sve propitivati i jednom vise konačno izvesti na čistac.

Nedavno sam tek saznao za veliki masakar koji su partizani 14.02.1945. godine izvršili nad nedužnim građanima Nevesinja, gdje su čak dvije stotine građana , među kojima je bilo dosta maloljetnika, skupili pred zgradu opštine i hladnokrvno pobili. Postavlja se pitanje kako to da mi ništa o tome nismo znali? Slično ako ne isto je i sa Blajburgom na kojem se velika šutnja prekrila i tek sad dolaze informacije o ogromnim masakrima gdje su na hiljade živih ljudi u rudnik zazidali ti isti partizani.

Danas se sjećam nekog drugog zločina i masakra nad nedužnim ljudima i ja kao demokrata slobodarskog i liberalnog shvaćanja pokušavam da pomirim u sebi sve te turbulencije kako bi napravio iskorak i zakoračao u budućnost. Neke bolne činjenice su ispisane u svjetsku historiju i kao takve se moraju prihvatiti, ali istovremeno sve ostalo moramo propitivati. Mi sad živimo po prvi put u nezavisnoj demokratskoj državi BiH. Prvi put imamo pravo da slobodno iznosimo mišljenja i da postavimo vlastiti politički diskurs, a da nemamo nikoga iznad glave ko bi naše stavove kanalisao ili filtrirao po svojim željama, što treba objektivno cijeniti.

Iako nas ovih dana, kao i skoro svake godine određene političke snage iz vrha države medijski uvlače u sukob između nacističke i komunističke ideologije, mora se više  jednom reći da to nije naš sukob niti naša svađa. Bosna i Hercegovina i građani ove zemlje ne pripadaju toj infantilnoj raspravi, iz razloga jer smo mi izabrali treći put- a to je put EU vrijednosti!  To je put na kojem su se generacije od 1945. godine gradile i dostigle vrhunac civilizacije.  

Zato je bitno da istinske demokratske snage  ne zabranjuju da Crkva organizira mise na kojima će se moliti za nevine žrtve civile bilo koje nacije, konfesije, ili (para) državne odrednice. Sloboda vjere je temelj evropske civilizacije a pokušaji zabrane vjerksim zajednicama da se mole za žrtve bilo kojeg diktatorskog ili vojnog režima može samo imati negativne posljedice po izgradnju demokratske svijesti tog društva,  iz razloga  što ga nepotrebno uvlači u prevaziđene historijske sukobe i time vraća unazad.

Na žalost ovo je duboko bolesno društvo i svaka borba za ideološko ozdravljenje je zbog manjka demokratskog  kapaciteta, unaprijed izgubljena bitka. Prije 10 godina sam mislio da će ovdje narod doživjeti katarzu, međutim to se nije desilo. Naprotiv, narod je otišao unazad po pitanju izgradnje demokratske svijesti, što se u najvećoj mjeri može fakturisati antievropskim politkama koje nisu uspijele, niti su pokušale da iznjedre i afirmišu i nametnu politički smjer koji bi podrazumijevao promociju univerzalnih vrijednosti.  Samo za univerzalne vrijednosti se apsolutno svaki građanina može dugoročno zakačiti ili uhvatili, jer se one baziraju na principima i idejama, a ne ličnostima i ideologijama, koji su izvor svih vrsta podjela.

Politički smjer koji se temelji na ličnostima ili propalim ideologijama ili sistemima osuđene su na beskrajne rasprave (kakve godima gledamo u medijskom prostoru) koje nemaju šanse da ikad proizvedu konsenzus oko bilo kakve ideje zajedničke budućnosti, štovise sigurno može samo proizvesti kontroverze i sukobe.

To danas živimo i to je naša realnost i stanje. Sve dok se ne suočimo sami sa sobom, sa svojim iluzijama, ne odbacimo neokomunističke ili neofašističke parole, nikada nećemo pripadati uređenoj zapadnoj civilizaciji, nego ćemo vječno osuđeni da budemo prostor hisorijskog  zakašnjenja.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove NAROD.ba Portala.