KUMROVAČKA LOBOTOMIJA: Da li je postojala Bosna prije ZAVNOBiH-a?
Piše: Mesud Čevra 25. Oktobar još uvijek uglavnom bošnjački komunisti zaluđeni kumrovačkom lobotomijom koriste kao Dan državnosti. Tako smo vidjeli, da je član Predsjedništva BiH u svom populističkom smislu, još jednom skrenuo pažnju na sebe čestitajući Dan državnosti BiH. Odmah je Dodik reagirao i sasvim ispravno rekao, da BiH nema Dan državnosti, ali po običaju […]
Piše: Mesud Čevra
25. Oktobar još uvijek uglavnom bošnjački komunisti zaluđeni kumrovačkom lobotomijom koriste kao Dan državnosti. Tako smo vidjeli, da je član Predsjedništva BiH u svom populističkom smislu, još jednom skrenuo pažnju na sebe čestitajući Dan državnosti BiH. Odmah je Dodik reagirao i sasvim ispravno rekao, da BiH nema Dan državnosti, ali po običaju dodaje, da BiH nije država.
Ovaj put želim odgovorit i jednom I drugom, gdje su u pravu, gdje su populisti, a gdje nisu populisti. G-din Bećirović je historičar i nema pojma o međunarodnom i Ustavnom pravu. I svaki put sa svojim saopštenjima, samo populistički skreće pažnju na sebe, jer valjda misli da bi još jednom mogao obnoviti mandat, ako javnost dobro laže.
Naime, moram reći, da je Dodik djelomično u pravu, kad kaže, da to nije Dan državnosti, jer nema tog praznika. Inače, 25. oktobra, treba Dodik znati, u Drvaru su se skupili ruski agenti Kominterne, teroristi po najnovijoj rezoluciji EU i donijeli Odluku o formiranju komunističke bh. države. Taj dan niko u svijetu ne priznaje u međunarodnopravnom smislu. On jedino može biti neka historijska činjenica koja nema nikakve veze sa današnjom modernom i demokratskom BiH.
Na tom sastanku, bilo je svih nacija. Dodik laže po običaju, kad krene u prebrojavanje, čak je tražena i šesta baklja na zastavi, koja bi prestavljala Bošnjake, koji su tada bili po brojnosti treći narod u Jugi. To se naravno nije dogodilo, jer je u terorističkoj organizaciji Kominterne, uglavnom bio Tito ali i mnogo Srba, Rusa.
Međutim, treba reci, da u Srbiji nije bilo partizanskog pokreta, jer je Ivo Andrić kao ambasador potpisao pristupanje Vlade Jugoslavije trojnom paktu, na čelu sa Hitlerom. U Srbiji su bili Njemci i četnici cijelo vrijeme zajedno i zajedno sa komunistima ubijali Bošnjake u Istočnoj Bosni. Dakle, ondašnji komunisti, ruski agenti, uglavnom, borili su se isključivo na prostoru BiH. Sedam od devet ”ofanziva”, bilo je u BiH. Oni su isključivo bili tamo, kako bi se istrijebio bošnjački narod koji je smetao nacikomunistima, kako bi se Bosna podijelila između hrvatskih i srpskih terorista odnosno komunista.
Kao što je poznato, komunisti su u programu imali preuzimanje vlasti terorom, silom i pljačkom, što su i učinili 45. godine po završetku rata. Sile pobjednice, prihvatile su pod pritiskom Staljina i Kominterne, da se Kralj ne vraća i da je nastala nova realnost sa Titom. S obzirom, da su komunisti imali u programu preuzimanje vlasti terorom, silom, najviše je to odgovaralo srpskom kulturološkom identitetu. Teror, progon, pljačka.
Zato u Komunističkoj partiji imamo najviše Srba a najmanje Bošnjaka, jer teror pljačka i progoni nisu kompatibilni su sa bošnjačkom kulturom življenja. Zašto, jer je srpski terorizam bio kulturološki nacionalni identitet kroz historiju. Oni su od Kneževine 1878. g koja je priznata na Berlinskom kongresu, terorom ratovima i osvajanjem povećali Kneževinu Srbiju za četiri puta.
Takav kulturološki identitet, Bošnjaci nikad nisu imali. Razlog, jer su izvorni narod Bosne, koja je uvijek primala sve pobjegulje pravoslavne iz prostora Raške, Duklje, kao i Ugarske Hrvatske. Dakle, u tome je razlog, što nije mnogo Bošnjaka bilo na tom terorističkom sastanku. Što se tiče tzv. Handžar divizije, ona nikad nije postojala. To ime su joj dali komunisti, nacisti, Srbi i Hrvati, kako bi opravdali masovne zločine nad Bošnjacima u Istočnoj Bosni i Sandžaku, kao i Crnoj Gori.
Prema stvarnim podacima žrtava iz drugog rata, Bošnjaci su najviše stradao narod, oko 12% populacije, Srbi su dakle pobili sve što su uhvatili nenaoružano žene, djecu uglavnom. Često su im pomagali i komunisti na tom zadatku.
Treba reći, da su poslije nezapamćenih pokolja, koji su bili mnogo veći nego u zadnjem ratu, Bošnjaci tražili spas za opstanak. I mnogi su prišli u SS 13- tu diviziju, koja je bila i planinska i odvedeni su poslije priprema na ruski front. U toj diviziji, bilo je mnogo Srba i Hrvata, ali su bili najbrojniji Bošnjaci. Oni su se vratili u Bosnu 45. godine, poslije kapitulacije, dobro naoružani i vodili su bitke oko Bijeljine, Zvornika, uglavnom na Drini, sa Crvenom Armijom, kojoj nisu dali ući u Bosnu, jer su znali za njihove zločine po Srbiji.
Zato Crvena Armija, nikada nije ušla u Bosnu, nego je krenula preko Hrvatske, Slavonije prema sjeveru. Poslije rata, ovi vojnici nisu ni kažnjavani, jer su kapitulirali i nisu pravili nikakve zločine.
Dakle, Bosna nema Dan državnosti, ali ima Dan nezavisnosti – Prvi mart! To je Dan, kada su građani na Referendumu izglasali nezavisnost BiH i demokratski poredak. Na taj događaj reagovala je Srpska demokratska stranka, tako, što je iz parlamentarnih klupa otišla u šumu i terorističkim akcijama uz pomoć komunističke JNA armije, na današnjem prostoru RS, napravila genocid i etničko čišćenje.
Preko sedamsto hiljada Bošnjaka i dvjesta hiljada Hrvata oni su protjerali, opljačkali njihovu imovinu i spalili sve vjerske objekte. Dakle, to je rezultat. Ipak treba reći, da je Armija RBiH bila jedina legalna snaga, koja je branila nezavisnost i demokratski poredak Bosne i Hercegovine i obranila.
Današnja BiH nema nikakve veze sa Jugoslavijom, ona je nastala na referendumu 1. Marta 1992. godine, a njenu nezavisnost i demokratski poredak, obranila Armija RBiH u ratu 1992- 1995. godine.
Zato svi oni, koji misle, da međunarodni zvaničnici priznaju odluke terorističkih partija, što Komunistička partija Jugoslavije po sadašnjim rezolucijama EU jeste, treba da to provjere prije nego izađu u javnost. U tom djelu priče, Dodik ima pravo, jer nikakvi teroristi nisu stvarali nezavisnu BiH, nego su stvarali BiH u Jugoslaviji. Današnja moderna i demokratska BiH, nema nikakve veze sa tim naslijeđem u ustavnopravnom i međunarodno pravnom smislu.
Komentari