Kome smeta gradonačelnica koje nema u talovima i koja korak po korak vraća stari sjaj olimpijskom gradu?

Autor: Redakcija Paradoks je već dugo postao sinonim za Bosnu i Hercegovinu. Iako se na prvu čini da to nosi negativne konotacije, ili da predstavlja nešto loše za BiH, ipak nije tako. To jednostavno znači da se kao individue ali i grupe u  sociološko – političkom kontekstu još uvijek nismo jasno profilirali, izgradili, sazrjeli. Kao […]

Autor: Redakcija

Paradoks je već dugo postao sinonim za Bosnu i Hercegovinu. Iako se na prvu čini da to nosi negativne konotacije, ili da predstavlja nešto loše za BiH, ipak nije tako. To jednostavno znači da se kao individue ali i grupe u  sociološko – političkom kontekstu još uvijek nismo jasno profilirali, izgradili, sazrjeli. Kao društvo nismo se još uvijek demokratizirali, pa zato imamo situacije gdje su ljudi na ljevici ili u centru više desničari, a ljudi na desnici još veći liberali.

Benjamina Karić nije klasična SDP-ovka. U ideološkom smislu bosanskohercegovačkog poimanja političkog spektra ne pripada ljevici ni desnici.  Nije ni pretjerana Titoistkinja i romantična jugonostalgičarka, što je razlikuje od mnogih njenih partijskih kolega, ali poštuje folklor Komunističke partije i bivše SFRJ, obilježavanja bitnih datuma i sl. Tradicionalna jeste i svojim postupcima pokazuje da njeguje historijske, kulturološke i vjerske vrijednosti svih naroda u BiH, iako dozu više pažnje posvećuje bosanskim muslimanima. Vješto koristi društvene mreže, redovno komunicira sa građanima, a ne libi se  sarajevskoj i široj javnosti gurati populističke parole ili sintagme, koje su, što bi se reklo ”mile uhu” najbrojnijem narodu.  U koruptivno-poslovnim, tenderskim i nepotističkim skandalima, a koji su obilježili mandat njenog prethodnika iz SDA, do sada je nema. Velika obećanja građanima poput E- formule i gradskog skijališta na Trebeviću nije davala. U skladu sa svojim ograničenim ovlastima marljivo je radila. Javnosti i svijetu se prijatno prezentirala. Može se bez ikakve sumnje zaključiti da trenutno ima veliku podršku građana Sarajeva.

Zašto je onda mlada gradonačelnica Sarajeva vrlo često žrtva negativnih medijskih natpisa, gdje se opisuje kao osoba koja ”politički djeluje kao dijete začeto u odnosu Saveza komunista Jugoslavije i Mladih muslimana” ili ”crveno-zelena lajk gradonačelnica”, aludirajući na njeno dijeljenje baklava za Bajram  i aktivno javljanje na društvenim mrežama.

Kao odgovor postavit ćemo  pitanje- šta je tu uopšte sporno i problematično? Pa Benjamina Karić upravo predstavlja generaciju koja de facto jeste proizvod  tranzicije Socijalističke Jugoslavije i borbe bosanskih muslimana za veću nacionalnu ravnopravnost i sasvim je logično da će na tim premisama usmjeravati svoje političko i gradonačelničko djelovanje. Ona treba da bude gradonačelnica svih građana Sarajeva i nebi bilo državnički korektno da podržava u potpunosti jednu stranu građana, a zanemaruje drugu.

Iako se može složiti da ponekad malo više ide “niz dlaku” zelenoj sarajevskoj političkoj i ideološkoj komponenti, ne treba zanemariti ni činjenicu da upravo ta ideološka komponenta i dalje predstavlja apsolutnu većinu kod građana u sarajevskom kantonu, te da bi prenaglo okretanje ili suprotstavljanje tome bilo politički neracionalno ili preciznije politički glupo.

S druge strane, društvene mreže su u političkom marketingu  i komunikacijama davno postale glavni alat i svi visoki državni zvaničnici svakodnevno se javljaju na svojim profilima i reagiraju na razne izjave, incidente ili procese koje se dešavaju. Optuživati gradonačelnicu da radi samo na ”skupljanju lajkova” je poprilično apsurdno i zlonamjerno, jer osobe koje su na visokim funkcijama najlakše dopiru do šire javnost preko društvenih mreža, a ne preko politički- privatno kontroliranih medija.

Gradonačelnica Karić je osvježenje svim svojim prethodnicima, i bez obzira na negativne kvalifikacije i ”pohvale” sa kojima je redovno časte neistomišljenici koji vjeruju da se preko noći može zamijeniti tridesetogodišnja indoktrirana ideološka nacionalno-vjerska matrica, ona ipak korak po korak ide naprijed i uspješno radi ono što joj njene ograničene ovlasti omogućuju. Građani to svi vide.

Možda što je najbitnije, u dosadašnjem radu pokazala da je unapređenje Sarajeva odnosno vraćanje Sarajevu stari sjaj, ili stvaranje nekog novog sjaja njen lični prioritet, a ta činjenica predstavlja katarzu u odnosu na njene prethodnike kojima je gradonačelnička funkcija bila primarno alat za brzo bogaćenje, stranačko promoviranje i familijarno zapošljavanje!

Iako mnogi naivno vjeruju da je ona zapravo jako naivna, Benjamina Karić se pragmatično, taktično i principijelno drži političke sredine, nekad malo desno, nekad malo lijevo, ne profilirajući se kao slijepi stranački poslušnik, već osoba koja radi za interese svih građana, bez obzira na njihovu orijeintaciju na političkom spektru, a upravo je to pokazatelj njene političke zrelost u jednom novom danu i momentu historije Sarajeva.

Zbog takvog pristupa iz dana u dan pridobiva sve veću popularnost Olimpijskom Gradu, a to je možda ono što najviše smeta i što bode njene kritičare.