Đani Rahimić – tiha snaga jedinstvenog Mostara

Piše: Redakcija U vremenu kada se politička scena Mostara često doživljava kao teatar podjela i rovovskih borbi, dolazak Đanija Rahimića na čelo Gradskog vijeća djeluje kao tiha, ali snažna promjena smjera. Nije to revolucija s parolama, već suptilna tranzicija prema nečemu što je Mostaru godinama nedostajalo – normalnosti. Rahimić pripada novoj generaciji političara koja ne […]

Piše: Redakcija

U vremenu kada se politička scena Mostara često doživljava kao teatar podjela i rovovskih borbi, dolazak Đanija Rahimića na čelo Gradskog vijeća djeluje kao tiha, ali snažna promjena smjera. Nije to revolucija s parolama, već suptilna tranzicija prema nečemu što je Mostaru godinama nedostajalo – normalnosti.

Rahimić pripada novoj generaciji političara koja ne vuče balast prošlih podjela, niti se hrani mitovima ni simbolima prošlih vremena. Njegovo prisustvo i djelovanje odišu racionalnošću i nenametljivom ozbiljnošću. U moru glasnih i često praznih političkih poruka, on se izdvaja umjerenošću i željom da se stvari konačno počnu rješavati.

Nakon što je izabran za predsjedavajućeg Gradskog vijeća, Rahimić se nije upustio u nacionalno svrstavanje niti politizaciju pozicije. Naprotiv – u svojoj ulozi pokazuje kako vijeće može funkcionisati kao mjesto dijaloga, a ne konfrontacije. Njegovo vođenje sjednica je korektno, inkluzivno i fokusirano na sadržaj, a ne na formu. I što je najvažnije – vodi ih tako da svi vijećnici, bez obzira iz kojeg dijela grada dolazili, osjećaju da ih se poštuje i da imaju pravo glasa.

Posebno treba izdvojiti njegovu podršku inicijativama koje prevazilaze logiku teritorijalnih i političkih getoizacija. Nedavna podrška projektima koji ravnomjerno tretiraju sve dijelove grada – od Bijelog Polja do Južnog Logora – pokazuje da Rahimić Mostar vidi kao jedinstvenu cjelinu, a ne kao zbir paralelnih stvarnosti. Time jasno poručuje da novi Mostar neće nastati na temeljima starih podjela, već na ideji zajedničkog života i razvoja.

Pokazuje se iz dana u dan da nije političar koji će graditi karijeru na konfliktima, zbog čega u neku ruku i nije pretjerano popularan, odnosno više postoje opasan svojoj matičnoj stranci SDA. On se ne nameće, ne galami, ne poentira na račun drugog. On sluša, povezuje, predlaže. I upravo zato njegova pojava predstavlja nadu. Nadu da Mostar ipak ima snagu za iskorak, da među njegovim liderima ima onih koji znaju i žele zajedno. Bez buke. Bez zastava. Samo s voljom da se krene naprijed.

U vremenu kada je povjerenje građana prema institucijama na historijskom minimumu, Mostaru treba više Đanija Rahimića, , političara koji ne dižu zidove, već mostove. I to ne samo simbolički.