“ŠEHIDI” ILI “BORCI” ARMIJE RBIH: Ko manipulira Bošnjacima i od njih pravi vjersku skupinu?!?
Piše: Mesud Čevra Postoji trenutak kada društvo mora stati i zapitati se – ne šta mu drugi rade, nego šta mu se podmeće iznutra. Upravo tu počinje pitanje manipulacije Bošnjacima: ne kao apstraktne mase, nego kao političkog naroda koji je kroz historiju znao braniti i državu i vlastiti identitet. Jedan od najupečatljivijih primjera jeste uporno […]
Piše: Mesud Čevra

Postoji trenutak kada društvo mora stati i zapitati se – ne šta mu drugi rade, nego šta mu se podmeće iznutra. Upravo tu počinje pitanje manipulacije Bošnjacima: ne kao apstraktne mase, nego kao političkog naroda koji je kroz historiju znao braniti i državu i vlastiti identitet.
Jedan od najupečatljivijih primjera jeste uporno i sistematsko poistovjećivanje poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine sa isključivo vjerskim pojmom “šehid”. Naizgled bezazlena terminologija, ali suštinski duboko politički čin. Armija Republike Bosne i Hercegovine bila je međunarodno priznata, legalna i legitimna vojna sila jedne suverene države. Njeni borci nisu ginuli za vjersku državu, nego za opstanak Bosne i Hercegovine kao političke zajednice ravnopravnih građana.
Njihova borba bila je ustavna, državotvorna i univerzalna – ne konfesionalna. Zato je problematično kada se ta borba naknadno svodi na religijski narativ. Obilježavanje Dana šehida, posebno u formi koja potiskuje ili zamjenjuje državni karakter žrtve, mijenja smisao same borbe. Time se poginuli borci iz sfere građanske i državne dužnosti premještaju u okvir isključivo vjerskog identiteta. A to ima posljedice.
Prvo, time se Bošnjaci svode na religijsku skupinu, a ne politički narod. Drugo, negira se činjenica da je Armija RBiH branila međunarodno priznatu državu, a ne bilo kakav teokratski projekt. Treće, otvara se prostor protivnicima Bosne i Hercegovine da tu borbu reinterpretiraju kao ideološki ili vjerski sukob, a ne kao odbranu države.
U islamskom učenju, pojam šehida ima jasno značenje – to je osoba koja pogine na Božijem putu, u odbrani vjere i pravde. Međutim, to je prvenstveno teološka kategorija, a ne politička ili državna. Kada se taj pojam koristi izvan svog izvornog konteksta, bez jasnog razgraničenja, on postaje sredstvo interpretacije, pa i manipulacije. Upravo tu dolazimo do ključnog pitanja: ko ima interes da državnu borbu prevede u vjerski okvir?
Odgovor nije jednostavan, ali je očigledno da određeni politički i institucionalni krugovi godinama njeguju takvu praksu. Time se briše granica između države i religije, a politički identitet Bošnjaka slabi i fragmentira. Umjesto da budu percipirani kao nosioci suvereniteta jedne države, Bošnjaci se predstavljaju kao zajednica vođena isključivo religijskim motivima. To nije samo greška – to je strateški promašaj.
Dodatno zabrinjava što takve narative često proizvode ili podržavaju strukture koje baštine kontinuitet starih političkih i obavještajnih obrazaca. Bez ozbiljnog preispitivanja kadrova, odgovornosti i uloge institucija, teško je govoriti o autentičnoj političkoj emancipaciji. Zato je pitanje lustracije, koliko god bilo nepopularno, suštinski pitanje političkog zdravlja. Ne kao revanšizam, nego kao nužan korak ka razdvajanju države, politike i instrumentalizirane religije.
Odbacivanje pogrešne upotrebe pojma “šehid” ne znači negiranje vjere, nego njeno vraćanje u dostojanstven okvir. Istovremeno, to znači vraćanje borcima Armije RBiH njihovog pravog mjesta – u historiji kao braniteljima države, a ne kao simbolima jedne usko definisane interpretacije. Jer ako se izgubi politički smisao njihove žrtve, gubi se i smisao države za koju su ginuli. A to je manipulacija koju nijedan ozbiljan narod ne bi smio prihvatiti.
Komentari