Kad politička “prošlost” traži medijski spas: slučaj Mehmedović i BHANSA

Piše: Redakcija U zemlji u kojoj većina institucija jedva da zna zašto postoji, BHANSA je postala rijedak i neugodan izuzetak – institucija koja zna šta radi, zašto radi i kako se mjeri uspjeh. Upravo zato danas služi kao savršena meta onima kojima je politička karijera u završnoj fazi, te svedena na povremene medijske istupe bez […]

Piše: Redakcija

U zemlji u kojoj većina institucija jedva da zna zašto postoji, BHANSA je postala rijedak i neugodan izuzetak – institucija koja zna šta radi, zašto radi i kako se mjeri uspjeh. Upravo zato danas služi kao savršena meta onima kojima je politička karijera u završnoj fazi, te svedena na povremene medijske istupe bez stvarne moći i utjecaja.

Šemsudin Mehmedović već duže vrijeme ne učestvuje u političkom životu kao kreator politika, već kao komentator vlastite irelevantnosti. U tom kontekstu, napadi na BHANSA-u djeluju manje kao briga za javni interes, a mnogo više kao pokušaj da se preko tuđeg uspjeha ponovo uđe u medijski kadar.

Zašto baš BHANSA?
Zato što je uspješna i iza sebe ima rezultate. Zato što ima međunarodni kredibilitet. I zato što je, za razliku od većine domaćih institucija, izgrađena po pravilima Evropske unije, a ne po pravilima stranačkih centrala.

BHANSA je na primjeru upravljanja zračnim prostorom i slučaja „Viaduct“ pokazala nešto što se u BiH rijetko viđa – da država funkcioniše kada je vode profesionalci. Upravljanje zračnim prostorom nije tema za politički populizam, već posao u kojem se greške ne mjere naslovima nego ljudskim životima i međunarodnim povjerenjem. To je sektor u kojem improvizacija ne postoji, a odgovornost je apsolutna.

BHANSA funkcioniše potpuno isto u Banjoj Luci, Sarajevu, Tuzli i Mostaru. Bez entitetskih prefiksa, bez političkog utjecaja na uposlenike. Kontrolor leta u Banjoj Luci vrijedi isto koliko i onaj u Sarajevu. Sistem je jedinstven, državni i profesionalan – upravo ono što Bosni i Hercegovini hronično nedostaje.

Možda je baš u tome problem.
Jer BHANSA pokazuje da jedna državna institucija može funkcionisati bez obzira na entitetske linije, stranačke knjižice i političke mentore. A možda bi nekima bilo daleko draže da postoje tri BHANSA-e, tri sistema, tri centra moći – jer tamo gdje ima više institucija, ima i više prostora za političku kontrolu.

Kritike koje se fokusiraju na plate zaposlenih u BHANSA-i često se koriste kao populistički alat. Međutim, poređenje sa evropskim standardima pokazuje da kontrolori letenja i stručni kadar u EU za iste poslove primaju i višestruko veće naknade gdje primjera radi države EU ili Quatar kontrolorima nudi i do 15 hiljada EURA mjesečno, zbog čega trebmao biti sretni da ih još uvijek imamo! Politiziranje plata u sektoru gdje je odgovornost ekstremna, a tržište rada izuzetno konkurentno, predstavlja klasičan primjer političkog marketinga bez pravnog i ekonomskog utemeljenja.

Posebno je cinično kada o „moralu institucija“ govori političar čije ime decenijama prati ozbiljan teret ratne i poratne prošlosti. Mehmedovićeva politička biografija godinama je opterećena kontroverzama o kontaktima i odnosima sa stranim borcima tokom rata – temom o kojoj su pisali brojni mediji i o kojoj nikada nije dao politički uvjerljiv odgovor.

Pod vodstvom direktora Davorina Primorca, BHANSA je izrasla u respektabilnu državnu i evropsku agenciju, a najavljuje se daljnje širenje kapaciteta, tehnološka unapređenja i jačanje regionalne uloge. U mnogim segmentima, ova agencija već danas funkcioniše kao de facto evropska institucija – što se, nažalost, ne može reći za dobar dio drugih državnih organa, uključujući one koji su u prošlosti bili pod upravljačkom ili političkom odgovornošću današnjih kritičara.

Na kraju, ostaje suštinsko pitanje:
da li i po čijem nalogu Šemsudin Mehmedović neosnovanim napadima i populističkim prijetnjama udara na sigurnosti bh. zračnog prometa?