Mesud Čevra/Kolumna: SRBIJA NA IZVORIŠTU

      Ovih dana suočeni smo sa završnicom rezultata rata devedesetih godina. Naime, Srbija kao agresor na okolne zemlje gdje žive Srbi kao manjina, do danas nakon 30 godina nije riješila osnovna unutrašnja pitanja. Prije svega, ona nema definirane granice sa tri, odn. četiri okolne države – Kosovo, BiH, Crna Gora i Makedonija.   […]

      Ovih dana suočeni smo sa završnicom rezultata rata devedesetih godina. Naime, Srbija kao agresor na okolne zemlje gdje žive Srbi kao manjina, do danas nakon 30 godina nije riješila osnovna unutrašnja pitanja. Prije svega, ona nema definirane granice sa tri, odn. četiri okolne države – Kosovo, BiH, Crna Gora i Makedonija.

      Sa Hrvatskom takodjer nije ništa riješila, jer i danas postoje hiljade ljudi nestalih iz devedesetih godina, koje su srpski nacisti sklonili, ili ne žele da otkriju masovne grobnice koje su načinili, jer bi se suočili sa dodatnim sankcijama medjunarodne zajednice.

     Mi smo svjedoci takodjer uporne kampanje srpskih nacista, koji su dominantni u srbijanskom i srpskom javnom mnijenju, koja ne želi da uradi i prizna bilo što kada je u pitanju medjnarodno pravo. Ona to radi, jer su pod užasnom kontrolom ruskih tajnih služba od devedesetih godina do danas.

      Zato danas imamo nemirni Balkan, Balkan koji Srbi uz pomoć ruskih tajnih službi i ogromnog novca koje ulazi u mrežu agenture na Balkanu. Oni žele po svaku cijenu preko Dodika i RS, iz Bosne pokrenuti haos na Balkanu, kako bi oslabili front u Ukrajini i skrenuli pažnju sa osudbe cijelog svijeta u vezi agresije na Ukrajinu.

      Inače, danas ćemo biti svjedoci u Briselu gdje se pokušava potpisati sporazum Njemačke i Francuske, u vezi Kosova i priznanja, još jedne farse i prevare medjunarodne zajednice od strane Vučića, jer će još jednom Vučić, pod kontrolom ruske tajne službe, odgoditi potpis na briselski sporazum, a oni se pripremaju za rat, i odgadjaju bilo kakve potpise u vezi nezavisnosti Kosova, čekajući rezultate agresije na Ukrajinu, jer ako bi RuBsi zijanili rat u Ukrajini, Srbi bi se našli pred odlukom ili priznati nacistički status svoje nacije i izvršiti denacifikaciju, te vratiti se medjunarodnom pravu, ili se suočiti sa brutalnom akcijom demokratskih snaga, koje će svoju akciju usmjeriti na EU i razvoj demokratskih odnosa u pojedinačnim državama.

     U tom slucaju Srbija bi morala konačno da izabere demokratsku vlast i da se konačno okani snova o supremaciji na Balkanu, jer će se naći u granicama Berlinskog kongresa iz 1878. Godine. Naravno, ako se odvoji Sandžak i Vojvodina, dakle to je izvorište Srbije- odakle je krenula u osvajanje Balkana I Balkanskih ratova. Do prvog svjetskog rata, oni su svoju teritoriju povećali skoro 4 puta na račun balkanskih naroda, a posebno Bošnjaka.

     Zato vraćanje svom izvornom obliku, bez Kosova, Vojvodine i Sandžaka, Srbija dobija medjunarodno pravni status, kojeg je zaslužila na berlinskm kongresu 1878. godine.

      Samo tako može Balkan biti ravnopravan i njegovi narodi živjeti u miru, zajedno u EU.