Sarajlija je tvoje ponašanje, odgoj za koje škole nema. Ili jesi ili nisi.

Tekst koji govori o skoro pa zaboravljenim vrijednostima dira u srce. Prenosimo ga u cjelosti: “Na danasnjem vaktu, biti Sarajlija je veliki kompliment, cast i privilegija. Ne zato sto si stanovnik glavnog grada jer Sarajlijom ovim putem ne smatram sve ljude rodjene u ovom gradu. Sarajlija je nacin zivota. Isto kao sto pojam papak nema […]

Foto: Haris B.

Tekst koji govori o skoro pa zaboravljenim vrijednostima dira u srce. Prenosimo ga u cjelosti:

“Na danasnjem vaktu, biti Sarajlija je veliki kompliment, cast i privilegija. Ne zato sto si stanovnik glavnog grada jer Sarajlijom ovim putem ne smatram sve ljude rodjene u ovom gradu. Sarajlija je nacin zivota. Isto kao sto pojam papak nema veze sa mjestom rodjenja, nego nacinu zivota koji je u kontru onom sto ja danas kod nas u gradu zovem sarajevski, kontra od onog sto ja danas smatram Sarajlijom. u Sarajevu se mozes roditi i biti papak, itekako, kao sto mozes biti rodom iz Klokotnice, a veci gospodin od ovog sto je odrastao u najstarijim sarajevskim mahalama.

To je stvar kucnog odgoja. Od rodjenja, roditelji te uce kucnom odgoju i kulturi ponasanja. Uce te da je red prvi pozdraviti starijeg od sebe, pomoci nani iz mahale ponijeti cekere, pricuvati vrata od avlije ili haustora starijem od sebe, otvoriti vrata kafica ili marketa nekoj djevojci koja uopste ne mora biti tu sa tobom. Kad persiras drugu osobu, ne znaci da je stavljas na veci nivo od sebe, nego i od sebe pravis gospodina u nivou te osobe koja je zasluzila tvoje persiranje.

Postovali smo starije. Nekad smo se takmičili ko će se prije ustati u tramvaju? Ko će pomoći komšinici iznijeti cekere sa pijace? Ko će pomoći starijim da pređu ulicu? Nismo čak ni igrali lopte u ulici od 3-6 da pustimo komšije da se odmore od posla. A takav je i bio kućni red koji nije bio napisan, potpisan, ovjeren i okačen u svakom haustoru kao sada. Tom redu su nas prvenstveno učili roditelji. Tom redu su nas odgajali u školama.

Čuvali smo tramvaje kao da su naši. U 33 godine zivota u Sarajevu nikad nisam ni inicijal napisao flomasterom u nekom autobusu, a kamo li isjekao sjedište nožem, razvalio vrata ili prebio revizora? Stitili smo slabije, nas su stitili stariji, postovali smo komsije, u gradu kad pojedes cokoladicu nismo omot bacali na ulicu…..biti Sarajlija nema veze s rodnim listom niti adresom stanovanja. Biti Sarajlija je ono sto si ti. Od trenutka kad ujutro otvoris oci do trenutka navece kad ih zatvoris. Sarajlija je tvoje ponasanje, odgoj za koje skole nema. Ili jesi ili nisi. Zato volim sve ljude koji to jesu. Zato volim SARAJEVO!!!”