Hafiz Bugari / Životna abeceda

Adem je pogriješio i priznao je svoju slabost; jesmo li ja i ti?

Bolje je za mene i tebe pokajanje nego inat; bolje priznanje slabosti nego bilo kakvo zvanje.

Cijeli život bez teobe je sa inatom, nervozom, dosadom, gorčinom i besmislenošću!!!

Čovječe, šta to može da vrijedi, ako nije On posrijedi!?

Ćilim-zemlja govori: „Sve ti dajem i uživaj, samo jedno želim – operi noge i stani, rukama me pomiluj, čelom me poljubi, Vlasnika nam pohvali i ja ti sve halalim. Nemoj zbog mene i babovine zaboraviti babu, brata, komšiju i Ademovinu!

Dun’ja je kao dunja – sjaji i zlatna je, ali ne zaboravi da ona, ipak, truhne.

Džaba ti dun’ja, jare i pare kada srce, brak i prijateljstvo kvare. Kakvi su to ljudi – imaju pare, a za zajednicu ne mare?!

Đavo na zlo navraća i ne miruje, mrzi onog koji pomiruje; od dobra odvodi, uživa da razvodi – zato se za njim ne povodi i ti si na slobodi.

Eto šta je svijet – samo svjetina; u svijetu živjeti bez Svetog znači živjeti u mraku, neosvijetljen.

Faličan je svijet i uvijek nam Nešto fali; ko njega fāli, ostao je bez vječne hvale; može on biti i dobar, ali ne faleć mu vjeru. Gledaj i opet gledaj! Vidiš li sebe u očima drugog? Pa kako možeš biti protiv sebe!?

Hajde, dok još nisi svrnuo, osvrni se na svrhu života; o svemu mi ponešto samo površno bez Savršenog znamo, a hoćemo da nam je savršeno.

Izbor je tvoj! izbori se da izabereš Pravog, a pravi je onaj uvijek Pravi, protiv kojeg nemaš ništa, o, razboriti!

Ja uvijek hoće da je ja; ne da ti da ti budeš ti. A i ti ima želju da bude ja. Helem, ja i ti žele da su Mi – to je ono kolektivno ja, koje, bez Njega, razara i uništava. Niti za “ja” niti za “ti” ne može se kazati “je”; samo On je taj koji može kazati “Ja”!

Kuda? Kome? Kako? Uvijek ostaju u duši skrivena pitanja. Odgovor je kratak: – Njemu s Njim!

Lahko je nabaviti i zabaviti – to i životinje mogu. Čovječe, nemoj se baviti! Spremaj se za Pravu Zabavu.

Ljubav je: baviti se ljudima radi Voljenog ne očekujući. Ne voli ko voli da voli bez Voljenog.

Mi, vi, oni, meni, moje, tvoje, vaše i naše nas odraše i kroje odnose kako egu paše, umjesto da ostvare i žive dovu: – Uputi nas! To je za sviju nas i to je naše!!!

Ništa si bio, a hoćeš da si nešto! Zar nisi skont’o da ti Nešto ne dā da si nešto? Zato bolje je da si ništa, onda ti ne može niko ništa.

NJega traži i samo od Njega; Njega voli; zbog Njega se žrtvuj i nemoj mimo Njega jer nema njege bez Njega.

Otvori se iskreno! Jer zatvaranjem se dobija i jedan i drugi zatvor. Bez otvaranja sami je otrov. Otvorimo vrata i onima sa predrasudama.

Pretjerivanjem se čini nasilje i tijelu i duši. Ko želi da pretjeruje, u laž utjeruje; od sebe tjera i za njim je uvijek potjera.

Rad na sebi je najbitniji. Vidi se da si radiša, ali bez rada na duši nemoj misliti da se možeš radovati, a kamoli drugoga obradovati!!!

Sve što vidiš, ne dā da vidiš šta ti treba. On je sve što treba! Sve je tvoje ako imaš Sve i samo Sve ostaje; sve drugo je prolazno.

Škola nas uči da se umrežimo umom, a vjera da nađemo mrežu unutar mreže; to je stvarna i prava Veza. Od nje je danas ostalo samo njeno značenje – internet!!!

To je život u kojem je On put, a sve drugo usput; život u kojem se ništa ne plaća, a što dadneš, sve ti se vraća!

Uđi i priđi, sa visina siđi! Gdje god da si, ko god da si – crn od grijeha nek si – samo javi, dolazim ti, dušo, radi Ljubavi!!!

Vjera je red u kući i u duši. Ko je bude čuvao, on je sebi priredio ugled na oba svijeta. I voli onog ko tebe ne voli – to je uslov i red u ljubavi.

Zar nisi znao da je zao onaj kome nije žao ako neko Božiju Riječ nije održao. Nek svako zna – ko je pao nije propao jer iskrenom teobom je ustao!!!

Žali i za svakog moli; svako će zažaliti za svakim trenutkom provedenim bez Njega.

Autor: Sulejman Bugari