Očekuje se doživotna robija za Karadžića: Konačna presuda za balkanskog krvnika

Haški sud će danas 20. marta izreći konačnu presudu Radovanu Karadžiću na osnovu žalbi tužilaca – koji su tražili da bivši predsjednik Republike Srpske (RS) bude proglašen krivim za genocid počinjen 1992. godine i osuđen na doživotni zatvor – i Odbrane, koja je tražila oslobađanje po svim tačkama. Međunarodni krivični sud za bivši Jugoslaviju (MKSJ) […]

Foto: MKSJ

Haški sud će danas 20. marta izreći konačnu presudu Radovanu Karadžiću na osnovu žalbi tužilaca – koji su tražili da bivši predsjednik Republike Srpske (RS) bude proglašen krivim za genocid počinjen 1992. godine i osuđen na doživotni zatvor – i Odbrane, koja je tražila oslobađanje po svim tačkama.

Međunarodni krivični sud za bivši Jugoslaviju (MKSJ) osudio je 24. marta 2016. godine u prvostepenom postupku Radovana Karadžića na kaznu od 40 godina zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Karadžić, koji je bio prvi predsjednik Republike Srpske i vrhovni civilni komandant Vojske Republike Srpske tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995, proglašen je krivim po 10, od ukupno 11 tačaka optužnice koju je protiv njega podiglo Haško tužilaštvo.

Proglašen je krivim za udruženi zločinački poduhvat u vezi s opsadom Sarajeva od 1992. do 1995. godine, za koju snosi i individualnu krivičnu odgovornost.

Sudsko vijeće MKSJ proglasilo je Karadžića krivim i za uzimanje posmatrača Ujedinjenih naroda (UN) za taoce tokom NATO zračnih udara na položaje Vojske Republike Srpske (VRS) 1995. godine.

Sudsko vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je odlučilo da Radovan Karadžić nije kriv za genocid u sedam općina u Bosni i Hercegovini – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, što je bila prva od dvije optužbe za genocid.

Sudsko vijeće je zaključilo da optuženi za sedam općina snosi individualnu krivičnu odgovornost za progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje kao zločine protiv čovječnosti i ubojstva kao kršenje zakona i običaja ratovanja.

Vijeće je konstatiralo da su pripadnici snaga bosanskih Srba imali namjeru da unište bosanske muslimane iz Srebrenice kao takve. Vijeće je, uz ostalo, zaključilo da je Karadžić bio jedina ličnost u RS-u koja je imala moć da intervenira da muškarci bosanski Muslimani budu pobijeni, ali “ne samo da nije spriječio ubijanje nego je lično naredio da muškarci iz Bratunca budu prebačeni na druga mjesta kako bi bili ubijeni, nakon čega su ubijeni na području Zvornika”.

Sudsko vijeće je konstatiralo da je 14. jula 1995. Karadžić proglasio ratno stanje na području općine Srebrenica – Skelani što je Drinskom korpusu VRS-a dopustilo korištenje svih materijalnih resursa i olakšalo akcije ubijanja.

Dokazi u predmetu su pokazali, kako je zaključilo Vijeće, da je najmanje pet hiljada muškaraca bosanskih Muslimana ubijeno u vezi s događajima navedenim u dijelu optužnice koji se odnosi na zločine počinjene u Srebrenici.

Kad je riječ o držanju u opsadi Sarajeva, kampanji granatiranja i snajperisanja civila i civilnih ciljeva u Sarajevu, Sudsko vijeće je zaključilo da su civili bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske Republike Srpske kao što ilustriraju snajperski incidenti ili su bili izloženi neselektivnoj i prekomjernoj vatri kao kad je SRK bacao aviobombe i ispaljivao granate na lokacije okupljanja civila.

Tročlano sudsko vijeće je odbacilo tvrdnje optuženog da su “snage bosanskih Muslimana namjerno gađale svoje civile kako bi izazvali međunarodnu intervenciju”.

“Optuženi snosi individualnu krivičnu odgovornost za ubistva, protupravni napad na civile i širenje terora kao kršenje zakona ili običaja ratovanja i za ubistvo kao zločin protiv čovječnosti”, presudilo je Sudsko vijeće u dijelu presude protiv Karadžića koji se odnosi na držanje u opsadi, granatiranje i snajperisanje civila.

Vijeće je u dijelu presude kojom je Karadžić proglašen krivim za uzimanje pripadnika snaga UN-a za taoce, zaključilo da je Karadžić doprinio zajedničkom cilju da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se odvratio NATO od daljih zračnih napada. Sudije su utvrdile da je Karadžić direktno učestvovao u operaciji uzimanja pripadnika UN-a za taoce. Prilikom čitanja presude navedeno je kako je Karadžić nadgledao uzimanje talaca, primao izvještaje i postavljao uvjete za oslobađanje pripadnika snaga UN-a.

Suđenje Karadžiću je počelo 2009. i trajalo je više od pet godina, do oktobra 2014. Karadžić je pod lažnim imenom, Dragan Dabić, nakon više od 13 godina skrivanja, uhapšen u Beogradu 2008. godine i prebačen u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala.

Kao svjedoci optužbe i odbrane na ovom suđenju pojavile su se brojne žrtve, međunarodni i domaći stručnjaci i zvaničnici, pripadnici snaga UNPROFOR-a, ali i osobe ranije osuđene za zločine pored Haškim tribunalom.