POGLED SA AMERIČKE VERANDE: Bosnjačka glupost
Piše: Mesud Čevra U Bosni i Hercegovini malo je stvari toliko istorijski pogrešno predstavljeno kao pojam bošnjaštva. I upravo tu počinje ono što bi se moglo nazvati bosnjačkom glupošću – uporno pristajanje da se vlastiti identitet suzi, zatvori i pretvori u ekskluzivno pravo samo jedne vjerske skupine. A istorijska činjenica je mnogo jednostavnija. Bošnjaci su […]
Piše: Mesud Čevra
U Bosni i Hercegovini malo je stvari toliko istorijski pogrešno predstavljeno kao pojam bošnjaštva. I upravo tu počinje ono što bi se moglo nazvati bosnjačkom glupošću – uporno pristajanje da se vlastiti identitet suzi, zatvori i pretvori u ekskluzivno pravo samo jedne vjerske skupine.
A istorijska činjenica je mnogo jednostavnija.
Bošnjaci su svi oni ljudi koji se tako osjećaju.
Bošnjaštvo nije nastajalo na isti način kao srpstvo i hrvatstvo, koji su kroz 19. vijek građeni kao nacionalni projekti susjednih država – Srbije i Hrvatske. Izvorno, naziv Bošnjak odnosio se na stanovnike Bosne, bez obzira na vjeru. I muslimani, i katolici, i pravoslavci bili su Bošnjaci u zemaljskom i narodnom smislu.
Tek pod snažnim uticajem srpskog i hrvatskog nacionalizma veliki dio bosanskih katolika i pravoslavaca počinje se nacionalno određivati kao Srbi i Hrvati. To nije bio prirodan istorijski proces, nego dug politički, crkveni i državni projekat susjedstva. Tako je Bosna postepeno ostajala bez vlastitog integralnog identiteta.
Zato je pogrešno tvrditi da je bošnjaštvo ekskluzivno pravo samo jednog naroda ili jedne religije. Naprotiv – bošnjaštvo je istorijski bilo bosanski identitet svih ljudi koji Bosnu doživljavaju svojom zemljom.
Nakon Drugog svjetskog rata komunisti su napravili ključnu grešku. Na ZAVNOBiH Bosni jeste obnovljena državnost, ali bosanskim muslimanima nije vraćeno istorijsko ime Bošnjak. U trenutku kada su se pravoslavci većinom nacionalno definisali kao Srbi, a katolici kao Hrvati, treći narod ostao je bez svog istorijskog nacionalnog imena.
Umjesto toga uvedena je čudna i politički kalkulisana kategorija “Musliman” sa velikim M – praktično vjerska odrednica pretvorena u naciju. Ideja je bila jasna: kroz vrijeme će se taj prostor ili utopiti u srpstvo ili hrvatstvo, a Bosna ostati trajno podijeljena između dva nacionalna projekta.
Međutim, prvi put kada su ljudi u Bosni dobili priliku da se demokratski izjasne, ogromna većina tadašnjih “Muslimana” vratila se istorijskom imenu – Bošnjak. Time je potvrđeno da nije riječ samo o vjeri, nego o političkom i istorijskom identitetu vezanom za Bosnu.
I upravo tada počinje nova greška.
Umjesto da bošnjaštvo bude otvoren identitet svih građana Bosne i Hercegovine koji ovu zemlju osjećaju svojom, jedan dio klerikalne i partijske strukture unutar Stranka demokratske akcije počinje sistematski predstavljati Bošnjake isključivo kao muslimanski narod. Tako je bošnjaštvo zatvoreno u vjerski okvir i izgubljena je njegova izvorna bosanska širina.
To je posljedica starog kumrovačkog modela razmišljanja iz jugoslovenskog komunizma: narod mora biti strogo etnički i strogo odvojen. I mnogi su taj model nesvjesno prihvatili. Time je praktično zatvoren prostor da se i Srbi, i Hrvati, i ostali građani Bosne i Hercegovine koji Bosnu smatraju svojom državom slobodno izjasne kao Bošnjaci ukoliko to žele.
Zato je zanimljiva i izjava Srđan Amidžić kada kaže da mu je “neki musliman” iz političke mržnje osporio određeno pravo. Mnogi su u tome vidjeli uvredu, a zapravo je tom formulacijom nesvjesno pogodio suštinu problema. Nije rekao “Bošnjak”, jer očigledno razumije da Bošnjak ne znači automatski musliman. Rekao je musliman jer je govorio o čovjeku određene vjerske i političke pripadnosti, a ne o svim ljudima koji bi mogli pripadati bošnjačkom identitetu.
Tu nastaje panika kod čuvara partijskog ekskluziviteta nad bošnjaštvom. Jer ako je bošnjaštvo bosanski, a ne samo vjerski identitet, onda ono više nije privatno vlasništvo jedne partije, jedne ideologije ili jednog vjerskog kruga.
A izbori dolaze.
I zato će vriska biti sve glasnija.
Komentari