Učitelj života

Zadesio je engleski Liverpul u decembru prošle godine stanovit problem.   Nešto što bi se kod nas – u zemljama čiji su predstavnici na samitu Brdo-Brijuni razmatrali kako da se pomjerimo s mrtve tačke – okarakteriziralo utakmicom istine ako ne već historijskim duelom kakav nam je svaki i kakvih će akobogda biti miliončić-dva u narednih stotinjak-dvjesto […]

Zadesio je engleski Liverpul u decembru prošle godine stanovit problem.  

Nešto što bi se kod nas – u zemljama čiji su predstavnici na samitu Brdo-Brijuni razmatrali kako da se pomjerimo s mrtve tačke – okarakteriziralo utakmicom istine ako ne već historijskim duelom kakav nam je svaki i kakvih će akobogda biti miliončić-dva u narednih stotinjak-dvjesto godina.

Napaćeni klub čiji su dosad preživjeli navijači rekorderi po iskonzumiranim leksilijumima u svijetu fudbala, sa zavidnim utroškom antidepresiva u posljednjih desetak godina – morao je pobijediti nekakvu utakmicu u Ligi prvaka. Baš morao. Ali ne bilo kakvu.

Na čuveni hram gdje se najglasnije pjeva vjerovatno najljepša himna privrženosti, sletio je Napoli. Još jedan napaćeni, bespogovorno napaćeniji klub od Liverpula, s jednako tegobnom sudbinom i skoro identično lojalnim i frenetičnim navijačima.

Na jednoj strani, Jirgen Klop (Jurgen Klopp), na drugoj, nekoliko metara udaljen Karlo Ančeloti (Carlo Ancelotti). Na jednoj klupi energičnost u kolaboraciji sa nenormalnom harizmom, na drugoj atipnično miran, poslovično skamenjen i proračunat iskusni lav.

Obojica međutim sa zajedničkom karakteristikom – trenerski su to virtuozi, profesori tehničko-taktičkih nauka i savršeni znalci čije je znanje mnogo više na testu i to konstantno, nego bilo čije drugo.

Zanimljiv je slučaj bio posrijedi. Liverpul koji je do tog momenta izgubio sve tri gostujuće utakmice Lige prvaka za prolazak u nokaut fazu morao je pobijediti ili 1:0 ili dva razlike ako bi primio gol. Odveć zanimljivo, no Jirgen Klop učinio je da sve bude još zanimljivije.

Dan pred utakmicu dosadnim i ljubopitljivim engleskim novinarima objasnio je u nekoliko rečenica suštinu života, lakonski, bez srkleta. Liverpul je do tog momenta bio jedini neporažen tim u engleskom šampionatu, no i pored te činjenice smatralo bi se katastrofom kada bi aktuelni viceprvak Evrope završio takmičenje Lige prvaka u grupnoj fazi…

– Ko će biti kriv ako u februaru budemo igrali samo Evropsku ligu? Neće biti niko kriv. Igrači ponajmanje. Šta će značiti ako ispadnemo iz Lige prvaka? Značit će da nećemo ove sezone više igrati Ligu prvaka. Nije se 500 puta desilo da nam valja 1:0, ali ne valja 2:1. Ako ne uspijemo to neće biti najgora stvar. Najgore će biti ako izgubimo povjerenje jer smo ispali, a dali smo sve od sebe. Pritom u prvenstvu nemamo poraza – kazao je Nijemac. Treba li podjsećati da je Liverpul dobio 1:0.

Koliko nam svima treba da ovako relaksirano razmišljamo. Fali li nam svjetonazor u kojem jedna utakmica može značiti mnogo, ali suštinski ne predstavlja više od 90 minuta tokom kojih je samo potrebno dati sve od sebe. Ono što uslijedi desit će se kao posljedica – i to je naprosto tako!

Fudbaleri Liverpula finalisti su Lige evropskih prvaka, nakon što su na pravi način kanalizirali i na pijedestal digli energiju njihovog trenera, njegovu vjeru, pozitivizam i način razmišljanja. Ništa drugo. Mislite li da bi nekakav Vajnaldum zabio dva gola Barci da ga je trenirao prosječni engleski trener-nabijač? Da je to, Vajnaldum ne bi igrao u Liverpulu.

Načinio je ovaj tim jedan od najvećih preokreta u historiji fudbala, 0:3 iz prve utakmice (u kojoj su bili fantastični, možda čak i bolji od domaćina) pretvorili su u 4:3 protiv Barcelone bez tri ključna igrača.

Desilo se to zato zato što je Klop uspio ubijediti svoje igrače da je to moguće, premda, priznat će i sam nije u to vjerovao. Nepokolebljivost u ubijeđenosti bila je ključna, toliko impresivna da su ga počeli citirati i politički lideri kao nekidan albanski premijer Edi Rama.

Jirgena Klopa neko je prozvao genijalnim umom. Mnogih je velikih umova svijet ovaj dao, ali od njih nikakve koristi. Značajniji su kod Klopa njegov način doživljavanja stvari i svijeta, njegov duh, energičnost, harizma i pristupačnost zbog kojih bi trebao poslužiti kao primjer u svijetu blokovskih i raznih drugih podjela, previranja, sukoba i netrpeljivosti. Sve se može, sve je moguće, samo treba biti lagan.

Moguće je i da vas cijene svi, da vas niko pod milim bogom, makar i ako ste i najzakletiji neprijatelj – ne mrzi, i da vas oni pod čijom ste šapom vole i spremni su uraditi sve, izginuti ako treba zbog vas. Potrebno je međutim biti “samo” Jirgen Klop.

Vidi ono što drugi ne vide

“Najopipljivija” odlika oštroumnosti jeste vidjeti nešto što populus vulgaris – obični svijet ne vidi. Jirgen Klop je fudbalski trenerski genij makar ne osvojio nikada ništa jer je impozantan njegov dar da od prosječnog igrača napravi vrhunskog. Prethodno kod anonimusa uprati da posjeduje potencijal za tako nešto.

Kada je Žoze Murinjo (Mourinho) poslao Mohameda Salaha da ide kud ga noge nose, Klop je od Egipćanina napravio ponajboljeg igrača na svijetu. Ko bi doveo Georginja Vajnalduma, Đerdana Šaćirija, Roberta Firmina, a ima novca dovesti mnogo razvikanije igrače? Jirgen Klop izdanak je savremene njemačke trenerske škole koja podrazumijeva da šansu kao trener dobijete rano. Jedan takav je i trener Hofenhajma Julian Nagelsman (Nagelsmann) ili PSG-a Tomas Tuhel (Thomas Tuchel). Klop je međutim Klop. Jedan i jedinstven.