Indira Arnautović: Nikada nismo bili tako ponosni na naš grad kao te 1984.
Još sedam dana je ostalo do otvorenja Evropskog omladinskog olimpijskog festivala (EYOF), zasigurno najvećeg sportskog događaja u Sarajevu i Bosni i Hercegovini nakon 14. zimskih olimpijskih igara (ZOI) 1984. godine. Po broju učesnika, EYOF će premašiti 14. ZOI, budući da se očekuje dolazak više od 1.560 sportista i članova sportskih timova. Među zvanicama će biti […]
Još sedam dana je ostalo do otvorenja Evropskog omladinskog olimpijskog festivala (EYOF), zasigurno najvećeg sportskog događaja u Sarajevu i Bosni i Hercegovini nakon 14. zimskih olimpijskih igara (ZOI) 1984. godine.
Po broju učesnika, EYOF će premašiti 14. ZOI, budući da se očekuje dolazak više od 1.560 sportista i članova sportskih timova. Među zvanicama će biti predsjednici i generalni sekretari svih 50 evropskih nacionalnih olimpijskih komiteta, kompletan Izvršni odbor Evropskog olimpijskog komiteta (EOK), a također i predstavnici Međunarodonog olimpijskog komiteta – MOK. Još se očekuje potvrda dolaska predsjednika MOK-a Tomasa Baha (Thomas Bach), kao i nekolicine članova ove krovne olimpijske organizacije.
Organizatori najavljuju spektakularno otvorenje EYOF-a, što neminovno budi sjećanja na ono sa ZOI-ja 8. februara 1984. godine. Jedna od stvari koja je obilježila dan otvaranja Zimske olimpijade u Sarajevu bila je naslovnica “Oslobođenja” sa slikom nasmijane djevojke, učesnice programa svečanog otvorenja.
Radi se o tadašnjoj učenici sarajevske Prve gimnazije Indiri Arnautović, koja sada živi u Londonu. Osim toga, malo je poznato da je Indira ustvari Buca iz kultne pjesme “Plavog orkestra” – “Bolje biti pijan nego star”.
Indira Arnautović priča kako ju je kopija “Oslobođenja” sačekala negdje oko ponoći pred otvaranje Igara. Njenoj mami je neko javio, ona je novine kupila i ostavila da je sačekaju kad se vrati kući u sitne sate sa probe otvaranja “tog magičnog februara 1984.”
– Nije bilo čovjeka, žene, djeteta u Sarajevu da te zime nisu bili uključeni u organizaciju ili život Olimpijade. Mi iz Prve gimnazije smo učestvovali na svečanoj ceremoniji otvaranja Igara. Bila je panika da se formiraju što savršeniji olimpijski krugovi i da nađe svoje mjesto u moru djevojčica čupavih kosa i crveno-ljubičastih skafandera! Taj osjećaj me još budi usred noći. Radile smo i kao hostese, dečki kao vozači. A šta god da smo radili, cilj nam je bio isti: lijepo dočekati naše goste i poslati najljepšu sliku grada u svijet. Čini mi se da nikad dotad nismo bili tako ponosni i tako zaljubljeni u naš grad – govori Arnautović.
Prisjećajući se događaja zbog kojih je njen nadimak po pjesmi “Plavog orkestra” postao slavan, priča da ju je te iste zime ili godinu ranije dječak iz njene škole, dvije godine stariji, zamolio da ga ošiša.
– Ovaj dječak i njegov čupavi plavi prijatelj su, čini mi se, više vremena provodili na hodnicima Prve gimnazije nego u razredu. Valjda im je bilo već tada jasno da škola nije njihova sudbina. I mi se dogovorismo da se nađemo to jedno predvečerje ispred škole. Ja se ne pojavih, razlog je nevažan, a dječak produži do prve birtije. I napisa pjesmu. Ostalo je historija! – kazala je.
Indira Arnautović na kraju kaže kako 35 godina kasnije mlade Sarajlije još jednom dočekuju svoje vršnjake, sportiste iz cijele Evrope, a 35 godina kasnije stihovi pjesme sa zatvaranja ZOI ‘84 “Lijepo je bilo u Sarajevu” zvuče savremenije nego ikada.
Komentari