Amel Tuka: Trčao za vozom, stigao do slave
Kao i većina njegovih vršnjaka, Amel Tuka je krenuo s fudbalom. Rudar iz Kaknja bio je klub za koji je nastupao u mlađim kategorijama. Potom je više puta bio prvak Bosne i Hercegovine i stigao do crnog pojasa u karateu. Kao po onoj staroj „dok nekome ne smrkne, nekome ne svane“, kasnije će se ispostaviti da je […]
Kao i većina njegovih vršnjaka, Amel Tuka je krenuo s fudbalom. Rudar iz Kaknja bio je klub za koji je nastupao u mlađim kategorijama. Potom je više puta bio prvak Bosne i Hercegovine i stigao do crnog pojasa u karateu. Kao po onoj staroj „dok nekome ne smrkne, nekome ne svane“, kasnije će se ispostaviti da je bh. karate izgubio. Amel je kao srednjoškolac predstavljao svoju školu na jednom atletskom takmičenju i pobijedio je na utrci na 400 metara.
Ko će brže i bolje
Očigledno se rodila ljubav između njega i ovog sporta. Malo ko je to tada mogao pretpostaviti, ali prije desetak godina na dobitku je bila atletika. „Kraljica sportova“ dobila je tada srednjoškolca koji će kasnije izrasti u najboljeg bh. atletičara i ime koje će biti poznato širom svijeta.
– Trčao sam u standardnim patikama, nisu bile atletske i imao sam majicu. Malo prije toga sam igrao košarku, ali sam istrčao veoma dobro. Moj nastavnik je bio zadivljen i rekao je da imam talenta kao trkač. Počeo sam nakon toga ozbiljnije trenirati, samo nekoliko dana prije 18. rođendana – objasnio je svoj ulazak u atletiku Tuka.
Tu je krenuo njegov put kroz sportski život koji neopisivo podsjeća na današnje njegove utrke. Njegovih 800 metara su mirni, puni rada i prepuni želje da se ostane na zemlji, bez obzira šta se oko njega događalo.
Malo je poznato da je stanovao u blizini željezničke stanice, a često je igra među djecom bila tračanje za vozom. Ko će brže i bolje, a tezu da ima urođenu brzinu danas će potvrditi svjedoci tih tada popularnih „utrka“ među djecom.
Kasnije su ti vozovi dobili novu ulogu. Putovao je vozom iz Modrinje kod Kaknja, kako bi trenirao u Atletskom klubu Zenica i nije nikada rekao da misli odustati. Ta putovanja je pretvorio u današnjih 800 metara i stalno u glavi imao cilj – biti među najboljima.
A kako to obično kod nas biva, za veći korak mora se u svijet. Poput atletskog gastarbajtera otisnuo se u Italiju kod trenera Đanija Gidinija (Gianni Ghidini). Tada je gotovo sve stavljeno na vagu, mogao je postati „Italijan“ ili, kako je to veoma popularno u atletici, naturalizirani sportista neke od bogatih država.
Ostao ogrnut zastavom BiH
Mnogi će reći da to nije bio posebno pametan izbor ako želi napredovati u atletici, ali on je ostao ogrnut zastavom BiH, bez davanja povoda za bilo kakvu dilemu. Ponosno, kao možda malo koji bh. sportista. Možda je kao atletičar iz male Bosne i Hercegovine jedan od najizloženijih doping-kontrolama, ali ni to ga nikada nije pokolebalo. U ovoj priči nije najbitnija informacija da ima izvrsnih 1.42,51 na 800 metara, jer ne postoji razlika u njegovom ponašanju prije i poslije tog rezultata. Isto kao što se ništa nije promijenilo nakon što je u Pekingu postao treći u svijetu. Opet će rado biti u svojoj BiH, raditi za djecu, pomoći onima kojima je potrebno.
Amel Tuka će ovih dana ponovo biti među najboljim atletičarima svijeta i imati šta reći na predstojećem Svjetskom prvenstvu, a onda je pred njim novi korak. Slijedi ulazak u bračne vode s dugogodišnjom djevojkom Aminom do kraja ove godine.
Komentari