TRGOVINA TERITORIJA DOK NAROD GINE: Bivši ratni ministar Hrvatske otkrio da je 1994. Izetbegović Tuđmanu nudio Hercegovinu za Srednju Bosnu

Mate Granić, bivši ratni ministar vanjskih poslova Hrvatske za Večernji list govorio je o ratnim odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, vremenu sukoba Armije Republike BiH i HVO. 

Između ostalog je rekao da je predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović postavio uslove za završetak rata tadašnjem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.

– U BiH se nakon “velikosrpske agresije dogodio nesretni rat Bošnjaka i Hrvata”, a posebno su bili ugroženi Hrvati u srednjoj Bosni. Hrvatska je podržala referendum o samostalnosti i nezavisnosti BiH, prva poslala veleposlanika u Sarajevo, zbrinula oko 700.000 izbjeglica iz BiH (Hrvata i Bošnjaka), a njih oko 300.000 prošlo je kroz Hrvatsku u treće zemlje – rekao je Granić.

Dodao je da je Hrvatska podržala sva tri mirovna plana za BiH (Cutileirov, Vance-Owenov te Owen-Stoltenbergov), a da je sva vojna i humanitarna pomoć za Bošnjake došla je preko Hrvatske. 

– Krajem 1993. bilo je jasno da će i Owen-Stoltenbergov plan propasti jer ga Bošnjaci nisu prihvaćali. S druge strane, Hrvatska je u julu potpisala s BiH Makarsku deklaraciju, u septembru Ženevsku deklaraciju (Tuđman – Izetbegović) te u novembru Sarajevsku deklaraciju (Granić – Silajdžić) za rješavanje humanitarnih pitanja, razmjenu zatočenika, prekid vatre i traženje političkog rješenja između Hrvata i Bošnjaka. Unatoč tome, krajem 1993. položaj Hrvata u BiH bio je politički, vojno i diplomatski krajnje nepovoljan – rekao je Granić.

Kazao je i da se Hrvatskoj u prvoj polovini 1993., zbog sukoba Hrvata i Bošnjaka, dramatično pogoršao međunarodni položaj i počeli su snažni pritisci na Hrvatsku, posebno na Tuđmana. Ministrom vanjskih poslova postao je 1. juna 1993. i nakon mjesec dana na toj dužnosti, posebno nakon sastanaka s međunarodnim zvaničnicima, kaže Granić, shvatio je da bez rješenja hrvatsko-bošnjačkog sukoba nikada neće postići međunarodni kredibilitet i da nikada neće osloboditi okupirana hrvatska područja, a da Hrvati u BiH neće opstati.

– U međunarodnoj zajednici Muslimani (Bošnjaci) imali su neosporno status žrtve, a za stradanje Hrvata u srednjoj Bosni vrlo malo se znalo, što je dodatno povećavalo pritisak na RH i predsjednika Tuđmana. Sve moje inicijative kao ministra vanjskih poslova u drugoj polovici 1993. bile su usmjerene na uspostavljanje dijaloga s Bošnjacima, posebice s Harisom Silajdžićem, na zaustavljanje rata Bošnjaka i Hrvata te informiranje međunarodne zajednice o pravom stanju stvari na terenu, posebice u razgovorima s Albright, Tauranom i Kinkelom, ali i svim drugim ministrima vanjskih poslova u svijetu – rekao je Mate Granić.

Sa Harisom Silajdžićem, kazao je Granić, dogovorio je da i hrvatska i bošnjačka strana oslobode sve zatvorenike te da hrvatska strana može organizovati humanitarni konvoj za Novu Bilu, a bošnjačka za Maglaj, s time da obje strane pruže podršku organizaciji.

Granić je rekao da je “Hrvatska znala da Armija BiH planira ofanzivu na Lašvansku dolinu, a to je i Alija Izetbegović na ručku u državnoj rezidenciji u Bad Godesbergu 11. januara 1994. potvrdio predsjedniku Tuđmanu u prisutnosti najviših dužnosnika SAD, Njemačke i NATO-a. Na pitanje predsjednika Tuđmana mogu li zaustaviti ofanzivu Armije BiH na Lašvansku dolinu, kazao je: “Franjo, mislim da ne mogu, generali su odlučili.” To je, naravno, bila snažna poruka Amerikancima da brzo djeluju, a nama je otvorila dodatni manevarski diplomatski prostor.

Osvrnuo se i na jednu, kako je rekao, malo poznatu činjenicu.

Granić je dodao i da je sastanak u istom sastavu ponovljen u Ženevi 17. januara 1994. godine u zgradi UN-a. Sastanku su prisustvovali predsjednici Tuđman i Izetbegović, Haris Silajdžić, Mate Granić i ambasador Miomir Žužul.

– Predsjednik Izetbegović ponovio je prijedlog i dobio isti odgovor predsjednika Tuđmana – tvrdi Granić.

Dodao je da su za njega i Tuđmana Hrvati u srednjoj Bosni imali posebno značenje.