KOLUMNA / MESUD ČEVRA: Kako je Izetbegovićev klan uništio i pokrao Bosnu i Bošnjake? Njihov politički kraj je trebao biti mnogo dramatičniji!

Piše: MESUD ČEVRA Možda je dosadno, najvjerovatnije i pričati bilo što više o klanu i kasti Izetbegovića. Ja kao aktivni učesnik i osnivač Stranke demokratske akcije u Mostaru i Hercegovini, smatram, da sam kompetentan dati jednu kritičku ocjenu njihove sulude politike, koja se mora konačno i potpuno razobličiti ili će bošnjački narod i dalje živjeti […]

Piše: MESUD ČEVRA

Možda je dosadno, najvjerovatnije i pričati bilo što više o klanu i kasti Izetbegovića. Ja kao aktivni učesnik i osnivač Stranke demokratske akcije u Mostaru i Hercegovini, smatram, da sam kompetentan dati jednu kritičku ocjenu njihove sulude politike, koja se mora konačno i potpuno razobličiti ili će bošnjački narod i dalje živjeti u teškim zabludama i iluzijma o njihovoj istinskoj borbi za Bosnu i bošnjački narod ili će ih se konačno razgolititi.

Poučen sudbinom moga rahmetli oca, kojem su Udba i Ozna 1952. godine namontirali proces zločinca, ustaše, jamara, a kojeg su, da bi ga stavili pod hipoteku za saradnju  osudili na smrt strijeljanjem, pa onda hrabri sudija Kon oslobodio i morao  otići odmah u privatni advokatski posao, najbolje znam, kako je funkcionirala ta zločinačka stranka od njenog osnivanja. U procesu moga oca, učestvovali su svi uhapšeni onog vremena tzv. Mladi muslimani, a njihov navodni vođa koga je namontirala Udba, a on bio navlakuša, bio je Alija Izetbegović. Ondašnja tajna politička komunistička policija, Udba, trebala je ugledne ljude za suradnju i odlučili su da angažuju moga rahametli oca Omera Čevru. On je bio hafiz i nije htio da surađuje, jer je morao biti komunista, a to nije želio. Uhapšeni Mladi muslimani, koji su bili žrtve te navlakuše, bili su svi dovedeni iz Dubrava na suđenje i lagali protiv moga oca. Dva brata, Srbina, Sotre iz Dubrava, jedan je bio poznati filmski režiser, odvažili su se kao bjegunci sa jame i poznavajući moga oca, rekli su,  ko je sve učestvovao u tom zlocčnu, tako da je sudija Kon, koji je i bez toga svjedočenja vidio, da se proces namješta, odmah oslobodio moga oca.

Od tih Mladih muslimana, Udba je napravila netvork mrežu i tako se dešavalo u svim gradovima  širom Bosne. Tako  je Alija Izetbegović imao svu  podršku, kada je došlo vrijeme, da se Bosna demokratizira i na kraju postane nezavisna i demokratska. Kad smo krenuli da formiramo odbore u Hercegovini, dešavalo se to kod mene u Mostaru, Behmen je dao principe, ko može biti predsjednik. Komunisti su tražili radnike i seljake napredne za mrežu i ativnost, a ovi su sada krenuli  da traže one, čija su prezimena završavala na , na begić ili beg ili agić. Tako smo imali prve nesporazume, jer sam im ja to rekao, da se razlikuju od komunista samo po tome, što su ovi forsirali drugu klasu.

Odmah sam bio na tapetu i u vrhu stranke je rečeno, da se ja borim protiv aga i begova, sto uopšte nije bilo tačno. Kada smo bili na jednom tajnom sastanku u Zenici pred rat, trajale su svađe, koja familija će preuzeti poslije izbora koje kompanije.  Tešnjaci  Kasumagići imali su zahtijev, da preuzmu Zoil Sarajevo, jer im je bio tamo sadašnji ustavni sudija, sekretar Ćeman Mirsad zet, dok je Alija ostavio Sarajevo za svog Bakira. Čengic Hasan je tražio Armiju i namjensku industriju, jer su Čengici navodno poznate vojskovođe.  Ja nisam učestvovao u ovim glupim i odvratnim diskusijama, a nisam ni beg ni aga, jer sam smatrao da će biti rat i da se treba spremati za obranu demokrtatskog poretka i nezavisnosti. Usput, jedna grupa zajedno sa mnom intelektualaca, radila je Ustav nezavisne BiH čiji prijedlog je pregledao Alija i na svakom mjestu, gdje se spominjala BiH kao nezavisna, on je podvukao žutom farbom i stavio upitnik.Taj primjerak ustava mislim da ima u Bošnjačkom institutu i kod mene u arhivi. Tako sam bio u dilemi, da li da nastavim u toj izdajničkoj politici ili ne. Jedno sam bio siguran da će naš narod biti goloruk pod tenkovima JNA i srpkom armadom. Vozeći se do Mostara, riješio sam  da nije meni mjesto u tim  igrama i odvratnim balijskim razmišljanjima i napustio sam tu stranku.

Dakle, davno prije ovih danas, što su igrali igre. Mnogi su napustili stranku zbog oduzimanja kazana i priviliegija, ja to nisam čekao, otišao sam kasnije u MBO i nisam se pokajao, jer smo u nemogućim uslovima ipak ostvarili sve, što je zacrtano, nezavisnost i demokratski poredak, zbog čega sam i ušao u politiku, koju sam inače mrzio.

Rat je krenuo, SDA se prikačila na JNA magacine iz Ploča preko HDZ-a. Obuku u Međugorju organizirao je KOS iz Zagreba i tu obuku vodili su moji neki rođaci iz Udbe i aktivni komunistički predratni kadrovi. Gospa se ibretila, kada je vidila, da se njen zahtijev za mirom urušava pred KOS- ovim pendrecima i idiotima, koji nisu imali drugo mjesto za obuku, nego baš kod fra Zovke .

Sve mi je to bilo smiješno, kada sam znao i bio svjedok, kad TV iz Srbije Beograda ide po LJubuškom, traži zastave po džamijama u visini, da bi uslikali zelenu džamijsku zastavu i HDZ, kako bi na beogradskoj tv mogli pricati kako se ustaše i muslimani ponovo udružuju. Naravno i pripreme u Međugorju bile su objavljivane na svim medijima.

Trebalo je što pre prebaciti sukobe na BiH, jer je Hrvatska pod okupacijom JNA i djelom Srba u Kninu i tako olakšati njenu borbu za nezavisnost i oslobođenje. Rat je počeo, Karadžic i Boban se odvajaju od institucija BiH, baš kao što to pokušava sada i Dodik uvuži Čovića u te igre i presjednik Izetbegović je kao odgovoran, morao da odmah proglasi te dvije stranke terorističkim, jer je Parlament BiH uz pomoć SDP-a uspio održati legalnost i legitimnost odlučivanja, kako bi zaštitio demokratski poredak.

On to nije učinio i pribjegao je pregovrima sa, do tada, političkim koalicionim partnerima. Time je onemogućio poslati stvarnu sliku u svijet, da je, jedna demokratska i nezavisna zemlja uvučena u rat terorizma, kojeg su organizirale dvije susjedne države.To smo tražili od njega, da objavi javno i da pozove odmah Ujedinjene Nacije, da umarširaju u Bosnu i pomognu da se jedna nezavisna i suverena zemlja obrani a u skladu sa međunarodnim pravom, sto bi se desilo, da je to učinio. On to nije učinio, jer u takvim uvjetima gubi vlast.

Tako smo dobili silne međunarodne posrednike, koji su prihvatili pregovore. Bili su to pregovori o podjeli Bosne na nacionalne torove. Rat se zahuktavao, pocčnjeni su već užasni zločini nad Bošnjacima u današnjoj RS, konc logori, progon, pljačka i silovanja, bili su svakodnevnica. Nikada u međunarodnim institucijama, Izetbegovič nije nazvao ove stranke teorističkim. Glavni savjetnik za kontrolu i progon unutrašnjeg neprijatelja bio je Fikret Muslimović. Rat se završio i znamo koliku smo žrtvu pretrpili, čak i genocid i dogodio se Deyton. Konačno, umjesto, da u Deytonu kaže, ja moram ovaj  Ustav o ukinuću Republike BiH podnijet u Parlament BiH, što je bilo legitimno i što bi Amerikanci podržali, on potpisuje zločinačku tvorevinu RS, i donosi “Danajske darove”. Bošnjaci, kao najviša žrtva, zbijeni su na 20 posto teritorije. Nacistima  i genocidašima je dato pola Bosne, znači, nagrađeni su za genocide. On je to prihvatio samo zato, sšo je imao na umu, da će kroz ovakvu organizaciju države, moći proglasiti pobjedu, a preko Islamske zajednice će našem narodu prodavati maglu, jer je tamo imao isto udbaša dr Hilmu Neimarliju i reisa  Cerića, inače Kadirova pobratima, kao i to, da će njegova dinastija moći uspješno kontrolisati ovaj dio BiH, jer je i vuk sit i ovce na broju. A zna se, kad je vuk sit i ovce na broju, ko strada- Čobanin.

Tako se, evo već 30. godina, pod  jednom teokrtatskom diktaturom, koju je Bakir uspio uspostaviti, držeći stalno narod u tenzijama sa Dodikom po dogovoru održao i na vlasti. Za to vrijeme, uspostavljene su sluzbe državne tajne policije, obavještajne službe i sudski aparat, gdje su sve njegovi suradnici, SDA, a koje je ova mafijaška familija debelo nagrađivala za odanost. Pljačka je mogla zvanično početi. Niko ni zašto ne odgovara, jer je sve potkupljeno. Prvo sa Selimovićima prihvatizirano preko 100 firmi u kantonu Sarajevo,  preuzima se grad zbog tajkuna i izgradnje i pljačke. Pravi svoje novine i teleevizije da ga umivaju pred javnosti.  Bakir, kad je  urbanistički plan legaliziran u gradu djeli placeve  gradske dijeli tim tajkunima. Tako je opljačkao u privatizaciji milijarde.  Za sigurnost izvora finanansiranja, njegovi članovi su preko familija u inostranstvu prali pare od privatizacija, tako, što su u svijetu otvarali hiljade firmi, koje će financirati  aktivnost SDA, što se radi i danas. Usput, uvjek su na izborima imali uhodane profesionalce, koji su krali izbore, tako da je nemoguće bilo, da ih se pobjedi. tzv. opozicione partije bili su zbog uslova u kojima su radili totalno kupljeni. Time je  je sve bilo pod kontrolom. Usput turske i iranske službe, bile su domaće po Bosni.

Danas, kad je zadnjih godina narod postao ozbiljno uznemiren zbog svega toga što mu se desilo, a pred očima vidi ogromnu pljačku, ponovo se ide na vjerske manipulacije, pa se preko reisa i Islamske zajednice  Ramazani posjećuju kao fudbalske utakmice po trgovima i ulicama se nosaju se zahire za iftar i sve to publikuje javno, a Balkir zbog propasti na izborima, stalno vrti na federalnoj televizji, kako bi objašnjavao narodu, da nije on ništa kriv, a posebno nije kriva njegova supruga Sebija, koja je usput sve diplome što posjeduje falsificirala.

Dakle, Islam i vjera su ponovo komercijalizirani u svrhu nastavka pljačke i teokratije a vjera se u potpunosti privatizira. I da se nije slučajno Bakir okliznuo,  sigurno je, da bi neki pokušali da ga progalse i poslanikom, kao su to predlagali u ratu za negovog babu.

Dakle, pravnik babo , trebao  je krivično odgovarati za ukinuće Ustava BiH, jer se na njega zakleo, ali nije bilo nikoga, ko bi to pokrenuo, jer, svako ko bi se usudio ili bi bio izopčen iz bošnjačkog korpusa ili mu poklonjena neka suma i bio kupljen, baš kao što su kupovali i neke poslanike za održavanje u borbi za vlast danas. Bio je tu profesor Trnka, mogao je da mu sugeriše, ali onda bi rizikovao svoj dio kazana i kušanje iz kuhinje SDA pa se nije usudio.

Dakle, politički kraj jedne skurilne muslimanske familije trebao se odigrati na mnogo dramatičniji način, ne kao Čaušesku, ali naše institucije moraju kad tad pokrenuti one brojne istrage o multimilionskoj pljački bh. građana, kao uslov za daljnju demokratizaciju naše zemlje i njeno dovođenje u mirne i demokratske vode.