Autor Milan Šutalo u početku analize izražava nezadovoljstvo što SAD i EU u Neumu nisu pod prijetnjom sankcijama natjerale Bakira Izetbegovića da udovolji HDZ-ovim zahtjevima.
No frustracija se nije zaustavila samo na zvaničnicima EU i SAD, u tekstu se potom Christiana Schmidta naziva “lažnim visokim predstavnikom i izražava nezadovoljstvo njegovom izjavom kako će se izbori održati u oktobra bez obzira izmijenio se izborni zakon ili ne. To je po autorovom mišljenju ohrabrilo bošnjačke pregovarače da ne prihavate dogovor, te se dodaje kako je Zapad digao ruke od BiH i da će budući angažman biti tek u preveniranju mogućih sukoba.
U nastavku se navodi da je u takvim okolnostima pred političkim vodstvom Hrvata su tri opcije.
– Prva je prihvatiti izglednu mogućnost da nakon sljedećih izbora ponovo budu majorizirani u izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH i Vlade FBiH, što bi bilo ravno izdaji nacionalnih interesa naroda kojeg predstavljaju. Druga mogućnost je bojkotirati održavanje izbora po neustavnim i nedemokratskim pravilima. I, treća ako se oni, unatoč tome održe, spriječiti političko podjarmljivanje od brojnijih Bošnjaka, navodi HMS.
HMS dalje navodi kako bi potpuni bojkot izbora podrazumjevao nesudjelovanje kako hrvatskih stranaka tako i birača u izboru zastupnika za županijske skupštine, zastupničke domove FBiH i BiH, domove naroda i člana Predsjedništva BiH.
– Takav potez ne bi se mogao opravdati nepristajanjem na diskriminirajuća izborna pravila za građanska predstavnička tijela- županijske skupštine, te zastupničke domove budući da odredbe Izbornog zakona koje se odnose na izbor zastupnika u ta zakonodavna tijela nisu ni protuustavna ni, za Hrvate, diskriminirajuća. To, međutim nije slučaj s izbornim pravilima za izbor izaslanika u domove naroda i članova Predsjedništva BiH, koja je Ustavni sud BiH poništio kako diskriminirajuća jer Hrvatima ne jamče izbor političkih pradstavnika u te institucije, po Ustavu namjenjene za predstavljanje konstitutivnih naroda. Uz to ta izborna pravila diskriminiraju i one građane BiH koji se ne izjašnjavaju kako pripadnici konstitutivnih naroda, što je u nekoliko presuda utvrdio Europski sud za ljudska prava, piše HMS i dodaje:
– Bojkot izbora za člana Predsjedništva BiH ne bi, međutim, za Hrvate imao nikakvog pozitivnog efekta, jer ne bi spriječio ponovni izbor Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva. Već sada možemo pretpostaviti kako bi taj bojkot, uz to, bio tretiran tek kao “demokratsko pravo” svakog građanina da izađe ili ne izađe na izbore. S obzirom da na izbore ionako ne izlazi više od 55 posto birača, 15- postotna veća ili manja izlaznost ne bi značila ništa.
Ovaj portal s toga preporučuje krajni mehanizam.
– Jedini mehanizam koji, međutim, može spriječiti majorizaciju Hrvata u izboru Vlade FBiH je bojkot posrednih izbora – za Dom naroda Parlamenta FBiH. Skupštine županija s hrvatskom većinom mogle bi bojkotirati izbor izaslanika u Klub Hrvata, čime bi se spriječilo konstituiranje drugog federalnog doma. No, ukoliko bošnjačke stranke uspiju ovladati jednom trećinom izaslanika u hrvatskom klubu, to ne bi spriječilo bošnjačke stranke da formiraju izvršnu vlast bez predstavnika Hrvata. Bojkot posrednih izbora vjerojatno bi bio praćen snažnim optužbama bošnjačkih političara i medija za opstruiranje Daytonskog sporazuma, te pozivanje međunarodne zajednice i visokog predstavnika na sankcioniranje hrvatskih dužnosnika. Bez postojanja hrvatskog kluba, u kojem bi hrvatske stranke imale, vjerojatno dvotrećinsku većinu, ne bi bilo moguće formirati ni tri do četiri petine hrvatskog kluba Doma naroda Parlamenta BiH, a to znači onemogućavanje svake zakonodavne aktivnosti državnog parlamenta, navodi HMS.
Dodaju da, ukoliko i unatoč tomu, kršenjem zakona i Ustava vlast u FBiH i BiH bude uspostavljena hrvatskim političkim predstavnicima neće preostati drugo do da konstatiraju da je Daytonski sporazum pogažen i da pokrenu proces povratka na stanje prije Daytona i Washingtona.
– No, prije usvajanja deklaracija o proglašenju i uspostavi nove teritorijalno-administrativne organizacije na prostoru na kojem je prije potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma egzistirala HR HB, potrebna je sustavna i sveobuhvatna priprema zakonskih i kadrovskih rješenja kojima bi bio zaštićen suverenitet hrvatskog naroda i prostora na kojem Hrvati čine većinsko stanovništvo u BiH. I tu ne treba otkrivati toplu vodu. Hrvati su, naime, pokazali da znaju kako se to radi proglašavajući i uspostavljajući Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu u puno težim okolnostima, navodi HMS.
Komentari