KOLUMNA: Antisemitizam, selektivna primjena termina i savremena politička manipulacija

Piše: Mesud Čevra Šta zapravo znače “semitizam” i “antisemitizam” – i zašto se primjenjuju selektivno Pojmovi semitizam i antisemitizam spadaju među najopterećenije i najzlorabljenije u savremenoj politici. Historijski gledano, Semiti su široka grupa naroda koji govore semitske jezike — među njima su Arapi, Jevreji, Aramejci, Asirci i drugi narodi Bliskog istoka. Dakle, lingvistički i antropološki, […]

Piše: Mesud Čevra

Šta zapravo znače “semitizam” i “antisemitizam” – i zašto se primjenjuju selektivno

Pojmovi semitizam i antisemitizam spadaju među najopterećenije i najzlorabljenije u savremenoj politici.

Historijski gledano, Semiti su široka grupa naroda koji govore semitske jezike — među njima su Arapi, Jevreji, Aramejci, Asirci i drugi narodi Bliskog istoka. Dakle, lingvistički i antropološki, i Jevreji i Arapi su semitski narodi.

U modernoj upotrebi, međutim, termin antisemitizam gotovo je u potpunosti sužen na označavanje mržnje i diskriminacije prema Jevrejima. To je posljedica evropskog historijskog konteksta, stoljeća progona, pogroma i kulminacije u Holokaustu. Zbog tog iskustva, antisemitizam se s pravom smatra jednom od najopasnijih formi rasizma.

Ali ovdje se otvara ključni problem:

zašto se pojam antisemitizma nikada ne primjenjuje kada su Arapi — također Semiti — žrtve rasizma, demonizacije, dehumanizacije, okupacije ili ratnih zločina?

Kada se Arapi kolektivno proglašavaju „opasnima“, „zaostalim“, „neciviliziranim“, kada se masovna ubistva civila pravdaju “kolateralnom štetom”, kada se 2 miliona ljudi drži pod opsadom, kada se palestinski narod sistemski dehumanizira — nigdje se ne pojavljuje glas koji to naziva antisemitizmom, iako se po lingvističkoj definiciji radi upravo o mržnji prema semitskom narodu.

Ova selektivnost pokazuje kako se pojam antisemitizma danas koristi ne kao univerzalni moralni standard, nego kao političko oružje koje se aktivira samo u određenim slučajevima, a ignoriše u drugima. Takva upotreba slabi stvarnu borbu protiv mržnje i pretvara istorijski težak termin u sredstvo za blokiranje političke kritike.

Time se otvara širi okvir u kojem se može razumjeti i današnja zloupotreba antisemitizma u političkim obračunima, posebno kada govorimo o kritikama izraelske državne politike.

Zašto moramo biti protiv antisemitizma – ali i protiv zloupotrebe tog termina

Antisemitizam je realna, istorijski dokazana opasnost i svaki oblik mržnje prema Jevrejima mora biti jasno i dosljedno osuđen. To je civilizacijska obaveza. Međutim, upravo zbog težine koju nosi, ovaj pojam se ne smije zloupotrebljavati. Ako se antisemitizam pretvori u političku naljepnicu za svaku kritiku Izraela, onda se razvodnjava smisao i slabi sposobnost društva da prepozna stvarnu mržnju.

Zloupotreba termina istovremeno ima dvije posljedice:

1. Zamagljuje stvarni antisemitizam, koji i dalje postoji u Evropi, SAD-u i drugdje.

2. Guši legitimnu kritiku državne politike Izraela, pretvarajući je u navodnu mržnju prema Jevrejima.

Takva praksa je duboko manipulativna i opasna.

Kritika Izraela nije antisemitizam

U posljednje dvije godine, svijet svjedoči protestima protiv politike izraelske vlade u Gazi: bombardovanja civilnih naselja, blokade humanitarne pomoći, masovnih stradanja nedužnih civila, dugotrajnog režima okupacije i kolektivnog kažnjavanja palestinskog naroda. To su protesti usmjereni prema državi i njenoj vladi, a ne prema narodu kao takvom.

Izjednačavanje svakog političkog protesta sa antisemitizmom znači negiranje elementarne logike:

kritika države nije mržnja prema narodu.

U demokratskim društvima nijedna država ne može biti iznad kritike. Kada se takva kritika proglašava antisemitizmom, time se pokušava zabraniti političko mišljenje, ušutkati javna debata i kriminalizirati solidarnost sa civilnim žrtvama.

Sarajevski kontekst: grad koji dobro razumije patnju civila

Posebno je opasno antisemitizmom proglašavati proteste u Sarajevu. Ovo je grad koji je preživio najdužu opsadu u modernoj historiji, grad koji je gledao razaranje, glad, ubijanje civila i međunarodnu šutnju. To iskustvo Sarajlijama daje jedinstven moralni kompas kada prepoznaju nepravdu prema civilima — bilo gdje u svijetu.

Solidarnost Sarajeva sa palestinskim civilima nije ideološka, nego duboko ljudska.

To nije antisemitizam, nego antiratna reakcija grada koji zna šta znači biti meta neselektivnog nasilja.

Ignorisati taj kontekst i Sarajevo proglašavati antisemitizmom znači ignorisati historiju Bosne i Hercegovine i vrijednosti koje ovaj grad baštini.

Bosanska tradicija suživota Jevreja i muslimana

Bosna i Hercegovina ima više od četiri stoljeća tradicije mirnog, duboko poštovanog suživota Jevreja i muslimana. Sefardski Jevreji pronašli su utočište upravo u Bosni nakon progona iz Španije. Tokom Drugog svjetskog rata brojni su primjeri spašavanja Jevreja od strane bosanskih muslimana i drugih komšija.

Ova historija nikada nije bila obilježena antisemitizmom. Naprotiv, postojala je solidarnost i međusobno uvažavanje.

Zato je današnje etiketiranje bosanskih građana kao antisemita posebno nepravedno i historijski neodrživo.

Zloupotreba pojma kao političko oružje

Danas svjedočimo globalnom pokušaju da se antisemitizam koristi kao politički štit jedne konkretne vlade. To nije zaštita jevrejskog naroda — to je zaštita državne politike od kritike. Takav pristup vodi u opasnu normalizaciju ideje da postoje države koje ne smiju biti predmet javnog preispitivanja.

Ako sve proglasimo antisemitizmom, onda više ništa nije antisemitizam.

A to najviše koristi upravo onima koji zagovaraju stvarnu mržnju.

Zaključak: preciznost je brana i protiv mržnje i protiv manipulacije

Prava borba protiv antisemitizma mora biti univerzalna, dosljedna i oslobođena političkih zloupotreba. Međutim, isto tako mora biti jasno da:

kritika izraelske politike nije antisemitizam,

solidarnost s palestinskim civilima nije antisemitizam,

antiratni protest nije mržnja prema Jevrejima,

osuda zločina nad Arapima također je borba protiv mržnje nad semitskim narodom.

Braniti se od stvarnog antisemitizma znači štititi jevrejski narod.

Ali braniti pravo ljudi da se suprotstave nepravdi znači štititi demokratiju.

A jedno bez drugog — nije moguće.