Jasmin Duraković za „Avaz“ o prvom krimiću: Praznina je na sve strane, u nama i oko nas

Prvi bh. krimić „Praznik praznine“ (Glory of Emptiness), i to u otežanim uvjetima uzrokovanim pandemijom, snimio je bh. reditelj Jasmin Duraković, čiji je to ujedno peti dugometražni igrani film poslije „Nafake“, „Sevdaha za Karima“, „Ja sam iz Krajine, zemlje kestena“ i „The Final Barrier“. Poluironičan naziv Duraković je, kako kaže, potaknut trenutnom nezavidnom situacijom u bh. […]

Prvi bh. krimić „Praznik praznine“ (Glory of Emptiness), i to u otežanim uvjetima uzrokovanim pandemijom, snimio je bh. reditelj Jasmin Duraković, čiji je to ujedno peti dugometražni igrani film poslije „Nafake“, „Sevdaha za Karima“, „Ja sam iz Krajine, zemlje kestena“ i „The Final Barrier“.

Poluironičan naziv

Duraković je, kako kaže, potaknut trenutnom nezavidnom situacijom u bh. društvu, naziv filma mijenjao. Naime, njegov prvobitni naziv je bio drugačiji („Sve o ljubavi, knjigama i psima“), međutim, kroz proces je isplivao naziv „Praznik praznine“.

– Iako se film ne bavi pandemijom koronavirusa, temu kojom se film bavi pandemija je dodatno pojačala. Praznina je na sve strane, u nama i oko nas, pa otuda i ovaj poluironičan naziv filma – objašnjava Duraković za „Avaz“.

Prema riječima Durakovića, film „Praznik praznine“ je egzistencijalistička priča o pasivnom intelektualcu koji pravi životni rez, koji ga uvlači u niz novih situacija, a one će tragično promijeniti njegov život. Istovremeno to je priča o današnjem Sarajevu i stanju duha u njemu.

U daljnjem nastavku razgovora Duraković nam otkriva zašto je odabrao formu krimića.

– Formu krimića sam izabrao iz dva razloga, prvi je da film ne bude dosadan, a drugi kao posvetu žanru koji volim i velikim autorima poput Romana Polanskog – ističe Duraković.

Nadalje ističe da je film tek završen i da premijeru možemo očekivati ovoga ljeta ili jeseni.

Kako kaže, film je kombinacija nekih stvarnih događaja, ali i fikcije, samim tim u filmu, osim glumaca Senada Bašića, Ene Kurtalić, Tihomira Stanića, Harisa Burine, Izudina Bajrovića,Mirsada Tuke i drugih, igraju sebe i neki akteri današnje bh. umjetničke scene i regije poput Jusufa Hadžifejzovića, balerine Selme Štrbo, velikog književnika Bore Ćosića i drugih.

– On je na neki način kritički prikaz društvene stvarnosti i barbarskog odnosa prema kulturi i umjetnosti kod nas. Taj odnos može izazvati katastrofalne posljedice za čitavo društvo – objašnjava bh. reditelj.

Duraković napominje da film prikazuje propast današnjeg društva, u kojem se gube duhovne i moralne vrijednosti, kao i u kojem caruje praznina.

Omiljeni lik

Otkrio nam je ko je njegov omiljeni lik, a to je, svakako, Senad Bašić, jedan od glavnih junaka, koji je imao veoma zahtjevnu ulogu pripadnika “izgubljene generacije“ i koji se na kraju žrtvuje za nekog drugog.

Također, otkrio nam je i lokacije na kojima je film sniman.

– Film je sniman po Sarajevu, i to Marindvor i Grbavica. Zanimljivo je da je sniman i u poznatim kulturnim institucijama, poput Zemaljskog muzeja – istakao je Duraković.

Slaba podrška države

-Budžet filma je bio vrlo mali i imali smo slabu podršku države. Imam potrebu da zahvalim Ministarstvu kulture Kantona Sarajevo i tadašnjem ministru Mirvadu Kuriću, koji je prepoznao značaj ovog filma i njegove teme – iskren je Duraković.