Tužna priča o nesretnom psu i dobrim ljudima!
Vremena su takva, da niko nije iznenađen kad ugleda psa na ulici. To nam je svima postala nekako normalna pojava. Čak nas više ni malo ne iznenađuje ni val rasnih pasa koji lutaju ulicama. Čovjek je odavno prestao razlikovati živa bića od predmeta, pa čim mu dosadi ili dotraje, svog najboljeg prijatelja izbacuje na ulicu. […]
Vremena su takva, da niko nije iznenađen kad ugleda psa na ulici. To nam je svima postala nekako normalna pojava. Čak nas više ni malo ne iznenađuje ni val rasnih pasa koji lutaju ulicama. Čovjek je odavno prestao razlikovati živa bića od predmeta, pa čim mu dosadi ili dotraje, svog najboljeg prijatelja izbacuje na ulicu. Ljudi hrle kroz život koračajući ulicama bez da zamjete ijednu napuštenu dušu. Ni pogled im ne poklone, a kamoli dodir.
Donosimo vam jednu priču o psu zvani Kojo. Razgovarali smo sa, kako je često nazivaju, zaštitnicom napuštenih pasa i predsjednicom udruženja za zaštitu životinja Balkanska šapica iz Gradačca, Senadom Hadžić.
1.Senada, hoćete li nam ispričati priču o psu Koji? Kako ste ga pronašli? U kakvom je stanju bio pas kada ste ga pronašli? Kako ste se brinuli o njemu?
Bilo je to 05.01.2019. godine. Zajedno sa volonterkom Aidom M. krenula sam oko 16h da odnesemo hranu za pse lutalice na lokaciju gdje inače nosimo nedeljom, a ovaj put bila je subota. Snijeg je padao. U autu smo vozile ostatak hrane koju nismo imali gdje ostaviti, kao da nas je sudbina poslala na lokaciju gdje je Kojo povrijeđen prije na jedan dan. Bila sam toliko raspoložena kad smo ulazile na mjesto lokacije da uopšte nisam razumjela šta mi portir govori: “Senada, imaš povrijeđenog psa od jučer, leži kraj kućice, zadnji dio tijela mu je udaren autom.”
Mahnula sam rukom uputivši se da nahranim ekipu koja nas je veselo dočekala mašući repićima, gledala sam ima li mog ljubimca koji mi je bio puno drag. Nisam ga vidjela. Upitah se: “Pa, gdje je nestao moj Kojo, kojeg sam puno zavoljela?”
Portir je ponovo išao zamnom i ponovio: “Onaj tvoj ljepotan je povrijeđen!” Tek sam shvatila šta mi čovjek govori. U trenu sam bila na mjestu gdje je Kojo sjedio nepomičan i gledao je u mene, cvilio je unutar kućice i vidjela sam krv ispod njega i radničko crveno odijelo čovjeka koji ga je sa ulice sklonio u krug firme gdje je i odrasto. U momentu sledila mi se krv, noge su mi klecale a glas nestao, pozivala sam veterinare u pomoć svjesna da je neradni dan i da imamo samo dežurne veterinare. Poslije sat vremena, na moj poziv, odazvao se veterinar iz Dany Veta, Nermin Džidić, koji nam je pomogao da ga prebacimo u njihov vet, gdje je Koji pružena pomoć i tu je bio do ujutru! U 09:00 h, u nedelju, dočekala sam veterinare, uzela Koju i uputila se u Domaljevac gdje je urađen RTG i ustanovljena povreda 3 kičmena pršljena i dobio je terapiju za narednih 7 dana.
Vidjela sam i čula šta mi veterinar govori ali nisam registrovala svaku riječ: “Male šanse postoje da pas prohoda, udarac u glavu je bio jak, nemamo CT”. Taj dan uz nas je bila Aida Mehmedičević, koja je nijemo gledala u mene, a ja sam pokupila Koju u njeno auto, sjela i počela plakati, pitajući se gdje sada?
Kod Aide su smješteni dosta štenaca, u mojoj kući je mačak Dany i to operisan , Mia sa slomljenom nogom, Roki pekinezer koji još uvijek čeka dom mjesecima, Lea mala …. Gdje sa Kojom koji je nepokretan ???
Koju sam smjestila kod sebe, smatrala sam sebe odgovornom osobom i koja bi mu mogla pružiti pažnju dan i noć. Oglašavali smo se preko stranice udruženja za pomoć koja se svela samo na pampers pelene i higijenske potrepštine za njega i koje su trebale u velikim količinama, lijekovi mu nisu trebali osim vitamina i punooo ljubavi! Obavili smo kontrolu za 7 dana, obavili drugu kontrolu i dobili odgovor “Kojo neće prohodati nikad!”
Bila sam tužna i ljuta na čovjeka koji je onesposobio Koju, na nepoznatu osobu bez srca i duše, svi su mi bili krivi taj dan. Teške su mi bile riječi pojedinaca poput: trebala si izvršiti eutonaziju, mučiš životinju, kako će udruženje podnijeti trošak za njega a drugi čekaju na ulici, bilo mi je teško puno, vjerujte mi! Ali, Bog je osjetio da mu želim dobro, taj isti dan anonimna gospođa me poziva i kaže: “Senada, imam vijest za tebe lijepu!” Ja plačem i pitam se kakva je to lijepa vijest kada je dan crn kao noć, kad nisam mogla pomoći da Kojo prohoda, šta je to što je lijepo???
“Kojo je dobio dom!!! Tako sam čula, stalni dom ….Vjerujte, skakala sam od sreće i nisam vjerovala da će udomiteljica doći po njega u Bosnu. Nisam vjerovala sve do dana kada sam stala pred gospođu velikog srca, Anneliese Aichberger. Držala sam Koju u naručju kao dijete, stiskala sam ga, suze su lile od sreće, ali i od tuge, zavoljela sam ga još kad je bio štene, a sada ide u dom i nepokretan je. Anneliese je plakala, svi smo plakali, niko nije pričao. Uzela ga je u naručje sa toliko ljubavi, znala sam da je u sigurnim rukama. Htjela sam joj reći puno toga, ali ja neznam njen jezik, a ni ona ne poznaje moj jezik, iako za ljubav prema šapicama ne moraš poznavati ni jedan jezik, tu je ta ljubav, borba za njihov život i opstanak. Razumjele smo se suzama i pogledima prema Koji. I ovom prilikom želim joj se zahvaliti u moje ime i u ime udruženja Balkanska šapica što je udomila tako divnog psa. Kojoj je sretan pas.
Uz mene i Koju su bili mladi tim volontera kojima sam jako zahvalna, posebno na čestim posjetama i pomaganju oko čuvanja Koje i presvlačenja, moji dragi volonteri na koje sam ponosna Anel, Amina, Mirnes, Ramiza… Preko noći sam bdila nad Kojom a po dani mi je trebao ponekad sat dva da odspavam kako bi sustigla sve obaveze oko drugih štićenika koji su bili kod mene, Kojo je puzao preko sobe, bio je radoznao, bojala sam se da se ne povrijedi jer nisam imala uslove za njega.
Kojo je dio mene, 22 dana i noći sam mu poklonila, to je ono što sam imala, jedino ljubav i kutak mog skromnog doma gdje odjekuje lavež pasa umjesto ljudskih glasova. Nastavila sam dalje, nisam stala, Kojo nije zadnja šapica, borit ću se za ostale napuštene i bolesne šapice. I dalje sam u udruženju Balkanska šapica Gradačac predsjednica, to mi ne znači puno jer sam ja obična žena koja želi da jednog dana prestanu se zlostavljati životinje i da se počne poštovati zakon o dobrobiti istih! Da jednog dana umjesto sa vrećom hrane ne hodam ulicom, nego po skloništu posjećujemo naše smještene zbrinute pse, da to bude kao park sa cvijećem i kućicama.
A ne na sve strane bolesni štenci, u snijegu, mrtvi, osakaćeni, bačeni, odbačeni od ljudi…..
Senada, mnogi o vama imaju samo riječi hvale, mnogi kažu za vas da ste vi spasitelj mnogih životinja. Udruženje Balkanska šapica koliko broji aktivnih članova? Jesu li ostali članovi borbeni tako kao vi o brizi za psima?
Na vaše pitanje o meni da ljudi imaju samo riječi hvale i da sam spasitelj šapica jedino mogu reći ovo: “Ako sam ja ta osoba i ako sam spasitelj, pozivam sve te ljude da izađu iz toplih soba i nahrane svoje ulične šapice u svom gradu, bar jednim skromnim obrokom a ne lajkom na facebooku, tada ću im vjerovati da cijene ljude i pse kojima se pomaže”.
Ja sam davno sama sebi stvorila cilj i obavezu da gladnog treba nahraniti a žednog napojiti, da svako živo biće mora imati bar neki improvizovani krov nad glavom da bi preživio. O životinjama kao i o ljudima razmišljam, ako si povrijedio nogu kao invalid možeš živjeti – ne ubiju te, nego ti ugrade protezu ili ti nabave kolica!
Naše udruženje je mladoliko, imamo oko 50 članova a aktivnih volontera samo 6, nas 6 funkcionišemo kao da nas ima 60, niko od nas nikada nije umoran, malo nas je ali smo dobro raspoređeni. Imamo potporu sugrađana sa njima smo pokrenuli projekt “Bazar” pokloni, kupi, prodaj. Kreativni smo, pravimo kalendare, privjeske, magnete, sve radimo kako bi što više obezbijedili uličnim šapicama hranu i lijekove, a imamo i 20 sklonjenih štenaca o kojima se mi brinemo, vakcinasani i spremni za nove domove.
Šta možete poručiti onima koji zlostavljaju pse?
Poruka ili pouka za sve je jedna jedina: Napušteni psi, nisu pali s neba!!! Oni su znak nemoći, ravnodušnosti i neznanja jednog društva. To što oni pate, dokaz je našeg neznanja i bezosećajnosti.
Danas je pas Kojo sa svojom vlasnicom koja ne odustaje od toga da Kojo jednog dana prohoda.
https://www.facebook.com/senada.cosichadzic.7/videos/2262120100700445/?hc_ref=ARQum_rIFX_9IwIJ-Q3seLNkuoU5_n0TqzjuA2l4YI2rYESUkCSl0LpOiTOgcxs51oA
Komentari