KOLUMNA / MESUD ČEVRA: Nije slučajno Armija RBiH 95. godine pozvana na paradu za Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom, zajedno sa najvećim armijama svijeta (VIDEO)

Piše: Mesud Čevra Svakako, danas je “Independence Day” za Bosnu i Hercegovinu, i od mene iskrene čestitke svima, koji vole BiH. Ali, Bosna se još uvijek suočava sa nizom prepreka i podmetanja pod njene točkove nezavisnosti i demokratskog poretka. Zato je potrebno da se stalno podučavamo, na susjede i nije neka novina, jer oni svoju […]

Piše: Mesud Čevra

Svakako, danas je “Independence Day” za Bosnu i Hercegovinu, i od mene iskrene čestitke svima, koji vole BiH.

Ali, Bosna se još uvijek suočava sa nizom prepreka i podmetanja pod njene točkove nezavisnosti i demokratskog poretka.

Zato je potrebno da se stalno podučavamo, na susjede i nije neka novina, jer oni svoju državnost i postojanje, jedino mogu održati na negacijama drugog i drugačijeg, dakle, naši susjedi su novi za istoriju Balkana, tačnije, na Berlinskom kongresu, prvi put se čulo za Srbe i Hrvate, jer su Srbi, kao pripadnici raznih plemena pravoslavci, tek u austrougarskoj skontali malo sebi državice, koja se zvala Kneževina Srbija, i gle čuda, od tada do danas ona se četiri puta teritorijalno povećala, naravno uz pomoć ruskih banda i režima.

Srbija i Hrvatska, nikada nisu bile prijateljski raspoložene prema Bosni i njihovo svojatanje dijela naroda iz BiH je poznato 39-te god., kao i 90- te, pa i danas.

1939. godine, Kraljevina masakrira Bosnu na banovine i djeli po današnjem ratnom stanju granica sa terorističkom strankom HDZ ,kao i srpska republika, nastala na ratnim uspjesima i genocidu nad Bošnjacima 1990.- 1995. sve po liniji “Cvetković- Maček”.

Preduslove za genocid sačinili su mnogi književnici, intelektualci, istoričari, sociolozi, politolozi i drugi, ali najjaču osnovu za asimilaciju bosanskog naroda u Srbe, odnosno Hrvate podastrli su komunisti na Avnoju 1943. godine, kada su bosasnki narod prepustili da se izjašnjavaju kao Srbi odnosno Hrvati. U tome su najzaslužniji otac Nenada Kecmanovića, kao nazikomunista i Crkva, njegove ideje i djela danas participira njegov sin Nenad, inače ljubimac Dizdarevića i Pozderaca komunističkih trabanata iz Bosne. On i dalje jaše na osedlanom konju naziste Kecmanovića, pokrivenim ljevičarskim Avnojem, a koji će Bošnjake udaljiti od Bosne, na toj i drugim zasjedanjima. Kada su 1960- tih godina shvatili, da nisu bas uspijeli asimilirati bosanski narod, onda su pokušali preko podmetanja bosanskom narodu vjerskog identiteta, za tu svrhu staviti pod kontrolu bujanje nacionalne svijesti kod Bošnjaka i izazivanje jakog bosanskog duha. Odmah se kao protuteza proizvodi afera o “Mladim muslimanima”, samo da se razvodni bujanje bosanskog duha koji je bio nezaustavljiv da se Bošnjacima podastre samo vjerski a ne i nacionalni identitet. Ubrzo su na scenu stupili intelektualni garibi iz bosanskog kruga, i upregli da dokazuju kako su Bosanci nacionalno muslimani sa veliko “M”.

Krajnji biser negaciji bh. muslimana kao Bošnjaka i jedinog nosioca državnosti i suvereniteta BiH dodat je putem predstavnika u političkom i intelektualnom svijetu ondašnje Bosne, Dizdarevićima, kao i organizaciji Mladi muslimani.

U tu svrhu nazikomunistički nastrojeni srpski i hrvatski intelektualci, stvarali su i ideološke pretpostavke za asimilaciju Bošnjaka i bosanskog naroda u Srbe i Hrvate, tako što su ovoj organizaciji pomagali na pisanju raznih pamfleta i distribuiranju po ondašnjoj Jugoslaviji, (Šeselj distribuirao i štampao islamsku deklaraciju) sa jedne strane, a s druge strane, gurali Udbu, da prave scenario od njih, i privuku na toj osnovi i naprave udbaški netvork, koji će iskoristiti u svrhu dovođenja na vlast njihovog prvaka Alije Izetbegovića, kao i njegove vjerne pratioce koje su 80 -tih godina.

S druge strane, iskoristili su i intelektualni potencijal nekih profesora sa FPN u Sarajevu, tako što su im otvarali puteve napretka u karijeri a za uzvrat su dobijali njihove doktorske disertacije koje negiraju svaki smisao naučnog pristupa bošnjackoj naciji.

Kao treći narod u Jugoslaviji na Avnoju smo ostali bez nacije i države, iako su tri republike sa duplo manje stanovnika i mnogo manjom historijskom pretpostavkom za državu, dobile svoje republike.

Inače, cijela ta priča oko nacionalnog pitanja u Bosni je vještačka i nju su podgrijavali prof. Atif purivatra (doktorska disertacija “nacionaliziranje muslmana”. Poslije je postao odmah dekan Fakulteta političkih nauka, dok je njegov asistent dr. Nijaz Duraković također gurnut za presjednika Saveza komunista jašući na disertaciji “Klasno i nacionalno” gdje je uspješno dokazivao, da Bošnjaštvo nije potrebno, jer radnička klasa preuzima emancipaciju naroda. Naravno da je nagrađen svim i svačim, jer naši katolici i pravoslavni su već zaokružili svoje nacionalno biće u BiH, okrećući se Hrvatskoj i Srbiji.

Komunisti su na Avnoju samo nastavili sporazum Cvetkovic -Maček o podjeli Bosne, gde se i crkva uveliko uplela, te zajedno pokušavali ostvariti asimilaciju Bošnjaka, a to je po međunarodnim konvencijama genocid. To je definirano u članu 4 Konvencije. Tom programu asimilacije prilagođeni su svi školski programi i tu prestaje da važi zdravi razum, na uštrb ideologije.

Kako može postojati politički Srbin ili Hrvat izvan Srbije odnosno Hrvatske, i to je definirano Bečkim konvencijama.

Šta bi se desilo, da se u Americi pojavi politički Japanac, da napravi političku japansku partiju i juriša na predsjedničko mjesto?

Pa to je svuda zabranjeno i tako ne funkcioniraju međnarodni odnosi. Taj Japanac može postati predsjednik ako dobije većinu glasova, ali ne s japanskim programom, nego kao američki državljanin, kao politički, jer je američki državljanin.

Zašto nema bošnjačka stranka u Hrvatskoj ili Srbiji, mada je Sandžak historijska teritorija Bošnjaka, zašto oni nisu politički Bošnjaci, pa naravno, jer je to protivno državi Srbiji, izazivaš anarhiju, dakle, ako Srbija i Hrvatska jednom ne shvate, da će im se petljanje oko BiH jednog dana vratiti pomnoženo sa deset, onda su jednostavno ludi ili ne misle o svom narodu ništa dobro.

Najopasniji termin koji se pojavljuje na političkom prostoru BiH je termin “multietničnost”. Njega je veoma lukavo na nas prostor ubacio Zlatko Lagumdžija, i neznajući kao inžinjer slabe struje, kakve to reprekusije može izazvati po građansku BiH. Ovaj termin na prvi pogled po komunističkim ukusima predstavlja toleranciju, međutim, sve je više nego to. Naime, on potencira etničke razlike među građanima i zapravo je to zabranjeno bečkim konvencijama, jer je to vid diskriminacije po etničkom osnovu. I prema njihovom porijeklu ljudi moraju biti jednaki u jednoj građanskoj državi, a mi imamo građansku državu jer svaka država koja ima višepartijski sistem je građanska.

Druga je stvar što nazikomunisti koriste isprane komunističko-lenjinističke mozgove i preko obavještajnih komunističkih struktura integriraju ideologiju dakle idealiziraju međuetničke odnose umjesto da svaki čovjek kao osoba bude zadovoljen u svojim integralnim političkim pravima, jer se nikome ne smiju brojati krvna crnca. Dakle samo stručnost mora biti kriterij recimo za sudije, a ne i nacionalnost, ali mi se nalazimo u stanju nametnutog nazikomunizma, jer na sceni je specijalni rat protiv Bosne 30. god. gdje su premreženi svi mediji i unutrašnji političari.

Očit primjer, kako i veliki patrioti i demokrati mogu biti premreženi takvom hibridnom ideologijom stranih država je Irma Baralija. Ona je jedna veoma educirana osoba, politički liberalni demokrata, naravno probosanski nastrojena. Tu se moramo zadržati na riječi probosanski, šta to znači. Jeli to pokušaj izjednačavanja krivice za genocid i stradanje Bošnjaka u borbi za nezavisnost i demokratski poredak ili je to konstitutivnost lenjinistički princip koji proizvodi nazističku ideologiju krvi i tla.

Je li slučajno naša Armija RBiH 95. godine pozvana na paradu za 9. Maj, Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom u Paris da se predstavi zajedno sa najvećim armijama svijeta, maršira sa bh. zastavom kao simbolom borbe protiv nazizma i nazisocijalizma susjednih država i domaćih izdajnika. Dakle, ne može se to nazvati “upitnom ratnom proslošću”, to jednostavno ne može nikada proći, jer je laž iskonstruirana u mozgovima izvan zemlje i pokušava se kroz lažne liberalnodemokratske političke pokrete proturiti u BiH. Iako podržavao svaki način ove mlade ljude iz Naše stranke, ipak ponekad im se u žaru za promjenama desi, da neke stvari pogrešno definiraju, baš kao što se desilo i Irmi Baraliji.

Mi smo spremni da kažemo i ono što drugi ne smiju, a to je, da je našu Armiju RBiH zaslijepio i na pogrešan put pokušao odvesti bošnjački nazikomunistički i udbaški vrh, na čelu sa Mustafom Cerićem i vrhom i u oko Stranke demokratske akcije. Kao krajnji domet te akcije dobili smo Republiku Srpsku, iako je nastala na genocidu nad Bošnjacima, dakle, danas plivamo u blatu upravo radi političkog SDA bloka, a ne radi svijetle borbe Armije RBiH na putu ka nezavisnosti i demokratskom poretku.

U to ime nikada ne smijemo dovesti u pitanje istorijsku pojavu naše zastave koju je nosio mostarski komadant Semir Drljević zvani “Lovac” 95. godine, rame uz rame sa najvećim armijama svijeta, a na proslavi pobjede nad fašizmom u Parizu, što se može vidjeti u priloženom videu. To je jednostavno historija, zato, neka nam je sretan Dan nezavnosti BiH!