POGLED SA AMERIČKE VERANDE: Kumrovački nesporazum

Piše: Mesud Čevra

Često pratim pojedine ministre u vladajućim strukturama. Do sada nisam nikada pokušao analizirati njihov rad, ali u zadnje vrijeme pokušavam to iz razloga, sto vise nisu sda ljudi misleći da će biti nešto bolje. Nažalost morao sam duboko biti razočaran.

Prije svega, me zanimao grad Mostar. Naravno, jer sam tu momentalno i sve što se dešava u I oko grada, direktno me udara i u mali i veliki mozak. Tako gledam, ministrica obrazovanja i nakve znanosti Jasna Duraković, razmahala se po moru, učestvuje na raznim olimpijskim igrama od Splita do Zagreba, i priličito preplanula sa obale mora se javlja, i ruži radnike Nacionalne biblioteke BiH, jer su se usudili eto, štrajkati. Razlog po njoj nebitan- nisu primili pet plata!

Užasnut količinom oholosti koju je pokazala prema ovim inače vrijednim radnicima nisam mogao a da se ne upitam sta je nama,koji nam je vrag.Jesmo li zaista toliko spremni ici u neodgovornosti da cak upucujemo prijetnje ljudima koji trebaju zivot.Takvu bahatost i drskost nismo mogli gledati na nasem prostoru. I da imalo ima morala, trebala bi odmah ostavku podnijeti na sve funkcije poslije ove tragikomične izjave

Razočaravajuće mi je također djelovalo to, što je odbila suradnju na jednom projektu, pravda u obrazovnom sistemu BiH,a koji se odnosio na sve negativnosti u njenom resoru.

Projekat je radila jedna UN- ova agencije u Bosni i Hercegovini, ali naša ministrica, valjda nije bila raspoložena da vidi, šta se to ne sviđa UN-ovim agencijama vezano za njen resor. Prije svega, radilo se i o aparthejdu kojeg provode kantonalne vlasti u nekim kantonima Federacije sa akcentom na HNK, pa je čudno, zašto federalnoj ministrici, koja je kampanju gradila na ukidanju dvije škole pod jednim krovom, nije u interesu ovaj projekat.

Uzalud su bile nade svih građana da bi možda promjenom strukture vlasti na nivou države i izbacivanjem iz vlasti dugogodišnjih pljačkaša SDA stvari krenule nabolje, posebno u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje još uvijek nacionalsocijalisti preko djece ostvaruju i dobivaju vlast na izborima. Trovanje djece je kontinuirano sa idejom da ostane trajno sakaćenje uma.

Tako godinama ni jedna vlast, pa ni građani Mostara, inače poznati kao multikulti, još uvijek nisu sposobni da bilo što pokrenu protiv aparthejda dvije škole pod jednim krovom. Čudi me pa im se Dodik nije pridružio i napravio još jedan krov ,da budu tri škole pod jednim krovom, što nije isključeno da neće.