RAMO KOLAR / GRADSKI DANI TEKU: Praznik nam je prazan, pun kufer života kojeg nas je sramota

Kažem uredniku udarniku, bolje danas nego sutra. Da ja svršim svoje ovo, valja u nabavku vakcine. Kakve vakcine, s pravom se čudi. Imam ponudu, al valja mi preko pruženog vikenda telefonirati do besvijesti, a možda se bude moralo i put pod noge. Gdje? Gdje mi reknu. Ko? Pa, pre-prodavači. Ako mi reknu npr. u Raču, […]

Kažem uredniku udarniku, bolje danas nego sutra. Da ja svršim svoje ovo, valja u nabavku vakcine. Kakve vakcine, s pravom se čudi. Imam ponudu, al valja mi preko pruženog vikenda telefonirati do besvijesti, a možda se bude moralo i put pod noge. Gdje? Gdje mi reknu. Ko? Pa, pre-prodavači. Ako mi reknu npr. u Raču, moram tamo. Preuzeti pakete. Neću reć od koga. Nisam mahnit. Morebit put zapadne u zapadnu Ercegovinu, dio bosanske geografije skroz znamo. Tamo je kanal bio uhodan, samo je malo stao. Ma ja, ne znam ni ja čije su i kakve vakcine, morebit iz Amazona ja l okolice Vu Hana, tamo su ljudi već sklepali radione s odličnim uvjetima zaraziti se, al vrijeme nikoga ne čeka niti novci. Ne bi većina puka na Kugli danas rabila budalaštinu tipa vrijeme je novac i učvršćivala najgoru stranu kapitalizma.

Znatiželju zašto ja sam ko vuk kojega je odavno nestalo, ganjam nešto što je državni posao. Dobro pitanje. Ali kakve koristi kad ovdje državi ne daju ni dihnuti. Celi svet poručio kako neće davati vakcine preko taldžija nego državama, što je u nas namah iskorišteno. Na spomen ove okužene riječi Čović Dragan zvani Yugos, zabranio je izvjesnoj Ankici Gudeljević da išta radi oko nabavke cjepiva. Ona je nesrećom slika i prilika svoga šefa a nije joj odmakao ni Tegeltija kojega je šef Dodik Mile zvani socijaldemokrata, poslao u Sarajevo da niš ne radi ali ni državna vlada.

Čović je pojačao stav i izjavom, s kojom se Bakir zvani Defanziva namah složio, kako će se njegov lični Izborni zakon usvojiti do desetog mjeseca i onda bi se moglo u nabavu cjepiva! E sad bi možda neko priupito: a šta narod kaže na ovo? Koji ba narod? Konstitutivni il onaj kojeg nema?

U svem šegamaheraju s tragičnim mogućnostima iskazuje se ministrica vanjskih poslova. Pade brinući o popunjavanju atraktivnih mjesta u svom zabranu jer i ona je po ovdašnjem običaju privatizirala državni posao i zadaću. Pa zapošljava glasnogovornika. Da se dalje čuje kako šefica gine za prosperitet naroda i države. A i neko mjesto za ćerku. Da se dete ne bi mučilo na tamo nekom konkursu ja l u firmi gde je plaća par hiljada…maraka. A diplomacija koja, među ostalim, nabavlja i vakcine, neka brine moja rahmetli nana.

Te je tako toplu vodu otkrio Damir Mašić. Reče kako su nesposobne sve vlade  a naročito ona državna i federalna. Stvarno nismo znali. I hvala ti druže Damire. Naročito na kontruktivnoj opoziciji koja ne zna je l pošla il došla. Pa umjesto da na svaki način sruše neradnike i ture radnike u to Vijeće/Veće/Savet ministara on(i) predlažu da veći blentitet pristane postati država i odustati od Bosne. Koja eto u ponedjeljak slavi napola Dan nezavisnosti. U danima kad zavisi od najviše trojice ljudi koji su nastavili tamo gdje su im stvarni i ideologijski očevi udarili temelje dijeleći zemlju već u referendumskom pitanju.

Što se tiće trećeg (il prvog svejedno) podupirača tronošca, imam ekskluzivu! Stožernotemeljna stranka će uskoro u prošlost. Šef SDA Bakir Izetbegović je glavnom uzjogunjenom, dojučerašnjem najperspektivnijem kadru, po njegovom svjedočenju otprilike rekao i ovo: Vidi prijatelju, ja ću uzeti još jedan mandat u Predsjedništvu a onda radite sa strankom šta i kako hoćete, rasturite je i ugasite ako hoćete! Čime je potvrđena teorija po kojoj je ovdje jedan čovjek-jedna partija potvrđen kao i istinita sentenca praktičnog života i politike:  poslije mene potop. U tom stilu je i pismo koje su trojica iz Predsjedništva poslali u NATO stožer koje veli da više nismo za integracije nego i samo za suradnju. Čime su otvorena vrata mnogo perspektivnijoj intefraciji sa Srbijom npr. A time i Putinom. Tad recimo ne bismo čekali cjepivo mjesecima nego bi nam stigao avion istoga direkt iz Moskve i okolice. Ili bi nam koji paketić, onako od srca, poklonio Vučić, koji će ionako nadmašiti svog ruskog uzora u vladanju do kraja života. Čime se i ovdje otvara put za sankcioniranje malih careva što bi po novom izbornom zakonu vladali bez zakona u svojim torićima od država dok ih ne pokosi korona. Ova ili neka nova.

Ode ja ipak zvati drugfa iz Amerike. Da mui pošalje paket Fajzera. Jedno iljadu komada. Uzmem za raju deset, ostalo preprodam. Ako je jedna danas preko pedeset maraka, mogao bih brzo učabuluiti desetak iljada što bi fino leglo za dolazeće mjesece i godine kad će penzija u neradničkohj državici biti upitna ili dostatna za panju i mliko. A i ja bih cepljen bre, mogao prebaciti planirani životni vijek bar za deceniju a to neko treba izdržati financijski.

Neradi se narednih dana. Praznik je. U nas u zadnjih oko trideset svi manje više dolaze od riječi prazan. Još kad su ukinuli i svaku ljudsku komunikaciju izgovarajući se virusom, od teferiča, sreće i veselja nema ništa. S kim si, taki si, a i moraš, odoh se i ja osamiti negdje ukraj planine. Gledajući da me inspekcija, il još gore policija, ne ufati i kazni, jer gore moram dihati punim plućima i ustima. Ne smiješ se ni grupirati, pojest, popit i zapjevat. A nema ni životinje i zvijeri sresti ni na najudaljenijem mjestu. Onda stavi prst u uho, zaviči i sveg glasa i otisni se nizbrdo. Uz adrenalin možda i ojačaš i imunitet. Pa će te minuti brige o „novoj stvarnosti“, za koju je lijepo parafrazirati gosopion Hegela: tim gore po stvarnost…