POGLED SA AMERIČKE VERANDE: Pomoz Bog gospodine Bazdulj!
PIŠE: MESUD ČEVRA Zaista moramo konačno raspraviti neke stvari sa gospodinom Bazduljem i to Muharemom, ne sa svakim. Gledajući ga na dočeku Nobelovca Handkea kako uz harmoniku gura nekako tercu, prvo pitanje koje mi je palo na pamet – otkud njega ovde? I odmah sam umirio svoju savjest spoznajom da je to onaj Bazdulj, što […]
PIŠE: MESUD ČEVRA
Zaista moramo konačno raspraviti neke stvari sa gospodinom Bazduljem i to Muharemom, ne sa svakim. Gledajući ga na dočeku Nobelovca Handkea kako uz harmoniku gura nekako tercu, prvo pitanje koje mi je palo na pamet – otkud njega ovde?
I odmah sam umirio svoju savjest spoznajom da je to onaj Bazdulj, što ga promovišu nazikomunistički mediji u Srbiji i Bosni i to srpski, nazikomunistički i guraju ga svuda da začeplja rupe nastale na duhovnom i političkom biću srpkog naroda. On te rupe veoma vješto zatrpava, misleći valjda da je bošnjački narod nepismen i da nema niko u bosanskom narodu da razgoliti njegovu intelektualnu i ontološku akrobaciju u komunikaciji sa javnim mnijenjem. Čovjek je humanista, pogrešno su ga razumjeli. Njegove šizofreno-ontološke varijacije idu dotle da će Handke ispasti čak i jugoslavenski patriota. Nisam znao da je bio dopisnik Oslobodjenja, ali sam to saznao u ovdašnjoj emisiji. I zaista, ako je jedno Oslobodjenje spalo na jednog akrobacijskog filozofa, i to filozofa koji pakuje srpski genocidni strateški program u celofan nerazumjevanja i tri strane u sukobu, onda sam bio u pravu, što nisam tu novinu nikad čitao, izuzev, da sam ga koristio, samo, za vreme trganje grozđa u Hercegovini, motajući majkin sendvić, jer ima mnogo papira. Čitao sam ga, moram reći i divio se jednom Mostarcu, novinaru Gojku Beriću, kad je bio dopisnik iz Dubrovnika.
To je moje vrijeme sa Oslobodjenjem. Nije ni čudo, urednica Oslobodjenja je uzjahala na vrijeme konja vojne hunte JNA, dok je ova ubijala po Bosni, i to zahvaljujući Siljadžiću, dugogodišnjem radniku u generalštabu JNA kao povremeni prevodilac, čiji politički opus nimalo ne odudara od Handkea i Bazdulja. Njima je zajedničko da između Juge i Bosne biraju Jugu bez obzira na to što su Bošnjaci bili najveće žrtve upravo te Jugoslavije. Gle čuda, on ju je namjestio u Vašingtonu, da iz prijestonice udara tambure vojne hunte JNA a.
Dakle, ovdje ću odgovoriti gospodinu Bazdulju na sve njegove tvrdnje u emisiji BN televizije, koja mi je inače priličito zagonetna, ali njihov pristup društvenoj bosanskoj zbilji, može se slobodno reći, je relativno nezavisan, iako emisija koju vodi Jeremić polako gura kroz kritičku misao, moderniziranu strategiju genocida nad Bošnjacima, iako mu je nena Bošnjakinja. U svakom slučaju, BN je jedna od najbosanskijih TV kuća, upravo zahvaljujuci Jeremiću, ali je za
žaljenje, što se ne usudi pozvati na ovakve rasprave istinske intelektualce bosankog duha, a ne ljude, koji se plaše stati pred ogledalo.
Tako nas mlađahni Bazdulj bazdulji i o Handkeu. Eto biva, on je pogrešno protumačen, jer je tamo negde u Srebrenici ubijeno oko desetak hiljada muškaraca bošnjačke nacionalnosti, čuj desetak hiljada, Bože dragi, ovo može izreći samo dobro kokainizirana osoba. Drugo, Bazdulj tumači da Handkeove izjave treba shvatiti kao patnju za Jugom, jer je on ostao bez domovine, jer je porijeklom Slovenac. Ako je tako, a može biti, zašto je onda trčao kod Miloševića, koji je srušio Jugoslaviju, tako što je izvršio vojni puč u federalnoj državi. Dakle, puč na ustav Jugoslavije je prvi napravio Milošević, tako što je ukinuo pravni status pokrajina u federalnom parlamentu .
Treba reći da naš junak iz srbijanskih medija, Bazdulj ima nekih problema sam sa sobom. Na konstataciju voditelja da je region negativno reagovao na njegovo pojavljivanje na partiju sa Handkeom, pokušava se nevješto izvlačiti akrobatikom mišljenja, ali veoma nesigurno, očito da ima ograničenja da bar jednu stvar kaže iskreno. Njegov je problem što je on neslobodan, iako misli i ubjeđen je da ga njegovo baštinjenje srpskih nazikomunističkih ideja i djela određuje kao slobodnog covjeka.
Druga njegova tvrdnja, kako je Mesić uzviknuo da je konačno došao iz Beograda i da nema više Jugoslavije, je tačna. On je sve pokušao da se nazističko-komunistički režim Slobodana Miloševića anulira, ali, kad u tome nije uspio, onda je došao u Hrvatsku i saopštio, što je istina. Dakle i ta laž da je Milošević htio kakvu-takvu Jugoslaviju je netačna. Miloševićev nazističko-komunistički režim, sa vojnom huntom JNA, samo je pripremao strategiju iz Memoranduma SANU, kako da zgrabi sve prostore, gdje su živjeli Srbi iskorištavajući cijeli vojni potencijal bivše JNA, sada vojne hunte sa kojom će poklopiti granice pripremljene velike Srbije i proglasi ih srpskom zemljom, odnosno srpskim svijetom, kako to sadašnja vlast u Srbiji zagovara.
Dakle, još jedna laž i obmana gospodina Bazdulja, ili pokušaj da se prebaci odgovornost na druge za raspad Jugoslavije. To su naprosto činjenice, dakle, Milošević nije priznavao nikakvo međunarodno pravo, što će ga kasnije dovesti i pred Haški Tibunal kao ratnog zločinca, i sad Bazdulj pokušava da nađe opravdanje za jednog zločinca, koji nas je vratio 100 godina unazad sve zajedno.
Tačno je, da je sjekovac zločine napravila hrvatska vojska, ali BiH nije bila u mogućnosti da kontroliše svoj prostor u to vrijeme. Jer predsjednik Izetbegović je još uvijek ćosao sa JNA, ne bi li se ona urazumila, a bio je protiv rata, bio je demokrata i jedini koji je bio zatvaran zbog svog demokratskog mišljenja i traženja slobode za bosanski narod.
Govoreći o stratistima i suočavanju sa istinom o ratu, on pokušava da objasni gledaocima kako su narodi i njihova elita bili u ratu još je jedna ontološko-filozofska podvala gospodina Bazdulja.
Nije tačno g-dine Bazdulj. Narodi nisu bili u ratu, taj narativ nametnula je naci-komunistička srbijanska i srpska elita na čelu sa Kecmanovićem čiji je babo na ZAVNOBIH-u odredio BiH kao druge države Srba i Hrvata, dok je Bošnjake zaboravio, kao da oni uopće i ne postoje, a bili su treći narod u Jugoslaviji. Toj i takvoj tzv. elitističkoj bandi, svi su izgledi i ti pripadaš, samo da bi se mogao šepuriti po medijima, jer si egocentrična ličnost, dakle, za psihologa. Taj kontinuitet tajne komunističke službe su koristile i u ovom ratu i danas i ti si samo jedan od šarafa te i takve naracije a koja je izgrađena iz bivših tajnih služba kroz veoma jaku mrežu, koji joj pomaže, da ostvari svoje ciljeve u BIH, tako što će sukob u Bosni nazivati građanskim ratom.
Nije gospodine Bazdulj. Izmišljaš ili ne znaš ništa o teoriji države i prava, pogotovo ne znaš ništa o međunarodnom pravu. Države su potpisnice međunarodnih konvencija i moraju da poštuju međunarodno pravo. Glavni problem Srbije i Srba je u tome što, kad su tražili prijem u UN potpisali da će poštovati sve odluke međunarodnih institucija i međunarodno pravo. Ali u praksi se to nije desilo, kao što se i danas ne dešava, zato niti jedan naci -komunista ne želi ulaziti u raspravu o tim stvarima, jer zna da je gubitnik. Srpski nacikomunisti se uglavnom bave teorijama zavjere koje su ih dovele do toga da se nadaju pomoći od krajnje reakcionarnih režima Trumpa, Orbana, Kurza, a evo i danas Janše, kao i Kine i Rusije u kojima cvjeta demokratija i život. Kada je BiH priznata u UN, ona je time stala pod kišobran zaštite UN-a i Savjeta bezbjednosti. Rat koji su vodile Srbija i Hrvatska protiv BiH bio je osvajački, za čije ciljeve se moraju upotrijebiti sva sredstva, od istraživanja i mučenja po konc-logorima od strane istraživača, do silovanja, etničkog čišćenja, uništavanja kulturnih spomenika i čak genocida nad bošnjačkim narodom. I te ciljeve, ko će najbolje da brani, nego nakav Bazdulj, Galijašević i slične intelektualne protuhe, proizvedene u laboratorijama monstruoznih tajnih službi Srbije i Hrvatske. Dakle, gospodin Bazdulj, jednom za sva vremena da znaš, jedina legalna i legitimna vojna sila u BiH je bila je Armija BiH, a koja je branila demokratski poredak i nezavisnost. Sve ostale vojske bile su terorističke. Druga je stvar što je predsjednik Izetbegović po svaku cijenu želio za sebe i svoju dinastiju otcjepiti zajedno sa nazikomunstima srpske i hrvatske vojne hunte JNA, u imenu samo HVO i VRS, tako što je pregovorima sa Karadžićem i Bobanom, ove sotone od terorista pretvorio u političke partnere.
Dakle, ne postoje tri istine, kako nazikomunisti srbijanske i srpske provencije pokušavaju zamagliti stvarne činjenice pred kojima bi trebalo da nestanu sve međunarodno pravne norme. Tri istine postoje samo u vašim nabujalim glavurdama, koje su ofarbane crvenim zaludjelim mahramama Titove ideologije, one se očito isplate, jer su u BiH uspjele da nametnu narativ građanskog rata, ali i uspjele da sva bogatstva Jugoslavije pretvore u privatno vlasništvo. Uostalom, ko smo mi da mijenjamo istoriju, ona je definirana i napisana u Haškim presudama i niko to ne može spriječiti niti poništiti. Dakle, sada je samo problem, kako da se ta nazistička strategija srpskog establišmenta sa jedne i druge strane Drine konačno uozbilji i da krene u vlastitu denazifikaciju, i ne koristi se alternativnim činjenicama.
Umjesto toga, mi svakim danom imamo pozive na otcjepljenja, ponovna ubistva, progone i prijetnje jednoj mladoj državi i njenoj demokratiji, kakva je Bosna i Hercegovina.
Dakle, bh. civilizirani ljudi i njene institucije naravno da priznaju sve međunarodne norme i odluke tih institucija. Ali, narativ nacikomunističke srpske i hrvatske elite, koja jaše na ideji koncentracionih logora, progona i ubistava do genocida, pokušava da nametne stavove kojima se i dalje truje javni prostor, kako u BiH tako i širom regije.
Gospodine Bazdulj, i Karadžić je tako prijetio, da će Bošnjaci izgubiti, pa on je sada tamo gdje i pripada, dakle, tačno je da stotine kvazi – intelektualaca, srpskih i hrvatskih, na sve moguće načine pokušava redefinisati ratna dešavanja i agresiju na BiH i to pretvoriti u građanski rat i u taj smrdljivi brlog pameti uspjeli su da ubace i tebe, zašto, nije mi jasno, niti će biti ikada. Ti ćeš naravno odgovoriti na sebi svjostven način, da voliš drugačije mišljenje, ali gospodine Bazdulj, drugačije mišljenje ne pretpostavlja po automatizmu i pravnu i ljudsku satisfakciju.
Svijet da ne poštuje međunarodno pravo izgorio bi za 24 sahata. Drugačije mišljenje je poželjno u naučnim krugovima, a ne u pokušaju improvizacije jednog osvajačkog i nazističkog projekta iza kojeg je stajao nacistički režim Slobodana Miloševića, a kojeg uporno pokušavaš rehabilitirati. Kažem često nacikomunističke politike Srbije i Hrvatske, da sve metode i način ostvarenja ciljeva te politike zasjenili su Hitlerovu praksu ostvarenja ciljeva kroz Holokaust.
Dakle, sve je napisano u Haagu, mi tu nikada ništa ne možemo promjeniti.
Na tvrdnje voditelja, kako je moguće da se oni, a misli se na SRBE, ponekad i kritički osvrnu na njihovo istorijsko i političko oranisanje po balkanskom prostoru, Bazdulj je vješto pokušao da to objasni pijenjem vode koja ima certifikat, a za koju mu neki portir kaže, da je neispravna, konstatovao da on više vjeruje certifikatu nego portiru i tako anemičnog sugovornika, nakva istoričara Ristića, na veoma vješt način poklopio, nudeći mu izlaz iz apsurda negacije odluka međunarodnih sudova o genocidu.
Iz ovoga se može zaključiti da se Bazdulj ipak može odvažiti, blago, pa reći, da svijet ne počiva na portirima, i nepismenim, nego na certifikatima međunarodnih institucija, u tome se možemo složiti, naravno. Odmah po polijevanju anemičnog istoričara Ristića vrelom vodom, pokušava se izvući tako što će optužiti Sarajevo da suviše insistira na žrtvi i da se boji da će Bošnjaci time doći u opasnost da izgube taj oreol.
Nisam siguran gospodine Bazdulj, da vam je to dobar stav. Prije bi se moglo reci i bolje bi bilo reći da se sa žrtvama vladajuća elita u Bošnjaka ne identificira, nego ih zloupotrebljava, tako što će nabacivati loptu srpskim nacistima, kako bi evo već 30 godina držali BIH u grču, a paralelno zajedno pokrali što se pokrasti može. Dakle sva priča Bazdulja zasniva se na istorijskim tzv. činjenicama, od drugog svjetskog rata, za koje znamo već sada da su i suviše izfrizirane, a time se želi reći, kao da niko nije postojao pre toga. Zar je nepoznato da su Srbi napravili 10 genocida nad Bošnjacima u zadnjih 200 godina, i to na isti način kao i 90-te, kao i 41, 45 godine. Od 1878., kada se prvi put Srbija imenuje kao kneževina od Berlinskog kongresa i kad je instalirana na beogradskom pašaluku, do danas povećala 4 puta i to na isti način, kao što je stvorena i RS, genocidom.
Prije toga, Beograd, Šumadija je bila puna Bošnjaka, stotine džamija u Beogradu, Srbiji je porušeno, haremi uzorani, a stanovništvo pobijeno, silovano i protjerano preko Drine u istočnu Bosnu. Dakle, gospodine Bazdulj, vrati se bar 200 godina unazad, kao što se vraćaš stotinjak od uspostave komunističke diktature, pa ćeš vidjeti da su Bošnjaci raspolagali sa 70 posto zemljišnih posjeda Bosne. Ali Austrougarska, pa onda Kraljevina im je oduzela svu zemlju, tako što su proglasili agrarnu reformu sa parolom – ko je radio zemlju, njegova je. A zna se ko su bili kmetovi u Bosni. Tako se odjednom Bošnjačka elita našla u siromaštvu, da bi u drugom svjetskom ratu prišla uglavnom komunistima, koji su im obećali povrat slave.
Otuda komunistički aparatići silni iz komunističke partije, kao Dizdarevići, Mesihovići, Sadikovići, Pozderci, i slični, koji su bili garancija da će bošnjačko pitanje čekati emigranta Zulfikarpašića, kojem će pri pokušaju riješavanja demokratskim putem bošnjačkog pitanja, vojna hunta JNA odrezati krila, prije nego je i pokušao definirati Bošnjačku politiku u stvarnom životu. Tako je UDBA napravila preko tzv.. mladih muslimana najveću mrežu, kojim će 1990. gospodina dovesti Aliju Izetbegovića na vlast a zauzvrat postaviti svoga tzv.. istražitelja za šefa policije BiH, a i preko njega stvoriti na genocidu republiku srpsku.
Bošnjaci su se prvi put slobodno izjasnili na popisu pod međunarodnom kontrolom 2013. godine, gdje su prešli 51 posto, iako se smatra da u Bosni danas živi preko 65 posto Bošnjaka na 20 posto teritorije. Dakle, kad su mogli da se izjasne, oni su se izjasnili. Inače 80 posto Bošnjaka su se pisali Srbima, a 20 posto Hrvatima prije zadnjeg popisa.
Gospodine Bazdulj, nadam se da ovaj kratki osvrt nećeš shvatiti kao mržnju prema tebi, ne, Bošnjaci nisu učeni u kući paralelno kako kaže Komšić, zato im se stalno ponavlja genocid, uzima njihova zemlja i otima historija i kultura. Borba za identitet Bošnjacima nije potrebna, oni su originalni narod Bosne, nemaju potrebe da se boje da će im neko oduzeti taj identitet, kao što je to slučaj sa Srbima i Hrvatima, koji su se odnarodili od Bošnjaka i otišli susjedima Srbima i Hrvatima u zagrljaj, iako historijski izvori kažu da to nikada nisu bili, ali jest im dato nacionalno ime na istom kongresu, pa kako si god dobio nešto tako ti se to može i oduzeti, zato šizofreno ponašanje nacističko-komunističke elite u Bosni od strane tzv. nacističkih stranaka. OK, i to je sve normalno, ali nije normalno da svakih 50 godina jurišaju na konjima mržnje i progona bošnjačkog naroda i otimanju njihove zemlje, nije normalno, znaš i sam.
Dakle, osvrnuti se kritički na prošli rat, znači uzeti u obzir međunarodne rezolucije, kao i odluke Savjeta bezbjednosti o bombardovanju nacističko-terorističke vojske u Srba, kao i izvode iz Haških presuda. Što se tiče žrtava i odnosa prema njima, trebalo bi se osvrnuti na pitanje zašto svijet nema baš empatije za njemačke žrtve iz drugog svjetskog rata, kad su ih saveznici bombardovali, baš kao što su bombardovali i srpsku nacističku armadu, to je jednostavno u pitanju kontekst rata, žrtve su naravno važne i njih se treba sjećati, bez obzira gdje i šta su i zašto stradale .
Mislim da ti ja ne bih bio od pomoći pri obesmišljavanju ratnih ciljeva srbijanske i srpske armade i politike, jer naprosto kad se stvari pogledaju očima fakata postaje prirodno da se um razbjesni, ali i da se harmonizira mišljenje i naprosto mozak postane borac za ljudska prava. Dakle, djeluješ na prostoru naše zemlje nekritički, jer otvoreno pokušavaš da ili iz neznanja ili iz drugih interesa, obezglaviš kritičku misao na BiH prostoru.
Zato je najbolje da ne izlaziš iz nacikomunističkog brloga, gdje su te udobno smjestili naci-srpski intelektualci, a bogami i tove te, tako da izgleda da se dobro tamo osjećaš. Ostani tamo i ne vraćaj se na bh. politički prostor, jer može se desiti da te sretnu neka djeca iz Srebrenice, sad već odrasli ljudi, koji zbog tih koje braniš ne interesira ni Handke ni Milošević nego jedino traže da se poštuje njihov život bez roditelja ubijenih u krvavom genocidu 95. godine.
Komentari