MESUD ČEVRA / POGLED SA AMERIČKE VERANDE: Ko je dobio a ko izgubio s Bogićem?

Piše: Mesud Čevra Ne bi se reklo da sam iznenađen mnogo ovom sarajevskom kaljužom u vezi Bogića. Jasno je da je Bogić okej čovjek, ali Bogić je i komunista i to ne svakakav komunista nego dobar komunista, koji se popeo na tron jugoslovenskog Predsjedništva upravo kada je velikosrpska nazikomunistička filozofija udarila na Jugoslaviju, a posebno […]

Piše: Mesud Čevra

Ne bi se reklo da sam iznenađen mnogo ovom sarajevskom kaljužom u vezi Bogića.

Jasno je da je Bogić okej čovjek, ali Bogić je i komunista i to ne svakakav komunista nego dobar komunista, koji se popeo na tron jugoslovenskog Predsjedništva upravo kada je velikosrpska nazikomunistička filozofija udarila na Jugoslaviju, a posebno na BiH I njene državotvorne kadrove kakvi su bili Pozderci Hamdija i Hakija. 

BiH je tada pala na koljena, ali se ipak održala, a Bogi je zaplivao poslije toga na tron Predsjedništva. Nije me ni tada čudilo kad je zgrabio tako visoku funkciju, jer je iza sebe imao nazikomunističku ideologiju velikosrpske partijskokomunističke elite kojom je u BiH upravljao Cvijetin Mijatović. Jednog Mijatovića smo imali u Predsjedništvu, to je bila Ljujić Mijatović. Zaista se njoj nema što prigovoriti, a ni Bogiću na toj povjerenoj funkciji. Razlika između njih i Karadžića i Dodika je u tome što su oni bili Jugosloveni upakovani u idealistički gotovo utopijski pluralizam jednakosti dok su Karadžići i Mladići kao i Dodik izrasli u jake nazističke vođe na čemu bi im zavidio i Himmler i Hitler. Oni su pokazali da se ne libe stvarati srpke države bez obzira koliko to koštalo i Srba i Bošnjaka i ostalih, i ne libe se pokazati da mogu i žele sve opljačkati što im se ćefne, a da nikome ne odgovaraju. Mijatovićevi kadrovi nisu tako brutalno pljačkali, oni su bili uzoriti Jugosloveni. Kada je bio obračun sa BiH državotvorcima Hamdijom, koga su likvidirali na kraju, Uzelci, oni se nisu libili kazati da su Jugovići u kojoj moraju biti prvi među jednakima.

Pokušaj sarajevskog tkz. liberalnoljevičarskog pakta da Bogića iskoristi za svoj probitak stavljajući ga na mjesto gradonačelnika Sarajeva je dobar potez, međutim zabrinjava to da je dogovor trojke odn. četvorke pao upravo na tome što je jedna sarajevska mala stranka Hadžibajrićeva, okrenula leđa četvorci i priključila se SDA što je uvijek i bila. Samo mahniti ljudi mogli su misliti da to nisu bili svo ovo vrijeme.

Isto tako zabrinjava Bogićevo reagiranje. On je kao iskusni komunjarski službenik uvijek bio tamo gdje su mu diktatori komunistički pokazivali da ide. Naravno nije naučio na demokratski izazov, nego kada mu Mijatović kazž ok, ideš tamo, onda se to samo formalno provuče kroz partijske organe i nikada se nije desilo da se neko suprotstavio. Otuda i reagiranje na ovakav način od strane Bogića, jer on jednostavno nije naučio da se neko kocka sa njim. On je udarao pesnicom jakom Mijatovićevom, komunističkom i nikada niko nije bio suzdržan. 

Nema više toga Bogićeviću, ovdje si na tržištu, a na tržištu ima svašta. I udaraca, i s ledja, i sa strana. Dakle, apsurd je reagirati na ovakav nacin. Još više zabrinjava reagiranje stranaka trojke koja je po drugi put krenula da imenuje Bogića. I to se desilo, ali ništa. Bogi je ostao principijelan i to ga je učvrstilo u uvjerenju javnog mnijenja da je do kože na brutalan način ogolio kaljužu u kojoj se valja trojka.

Posebno je problem kod trojke što insistira po svaku cijenu čak traži i potpise da će glasati ovako ili onako. To je užasan diktatorsko-komunistički potez. Delegate su birali građani političke partije su samo tu da njihove kandidate reklamiraju, podržavaju i da preko njih ostvaruju određene interese, a nikako da ponizno, gotovo robovski, slušaju šefove stranaka. Dakle, vidite koliko puta su Republikanci bili protiv Trampa, ali ovo je Amerika. To je ovdje moguće, jer ovdje je država iznad svega i zakoni i kad je to u pitanju, tu nema opozicije.  

Svi su za to da se poštuje država I zakoni iznad bilo kojeg pojedinca. To je jedina odbrana demokratije od diktature. Dakle, upravljati delegatima kao diktatori što čini trojka, neće je nikada dovesti do trona vlasti. Oni moraju biti mnogo tolerantni i imati izuzetnu kulturu komunikacije sa svojim ljudima i članstvom, nikako da utvrđuju smjernice ili tome slično, jer delegati u krajnjem slučaju odgovaraju građanima i to niko ne zna kojim građanima. 

Kad je u pitanju recimo grijanje ili pljačka BiH resursa, onda su odgovorni svima prema tome što se prije uozbilji trojka i prestane maltretirati svoje članstvo i ljude u institucijama, prije će biti pozicija za tron vlasti, a onda i u poziciji da ostvari konkretne, državničke promjene, koje će uzdići demokratiju i građane kao vlasnike te demokratije i svih državnih institucija. Svi znamo da je to moguće jedino kroz komprehensivne reforme trenutačnog ustava, i stvaranje političke zajednice svih građana okupljenih oko istih, demokratskih vrijednosti, kao vlasnika moderne evropske Bosne i Hercegovine 21. vijeka. 

Tekst predstavlja isključivo stav autora, ali ne i nužno stav portala narod.ba