MESUD ČEVRA / POGLED SA AMERIČKE VERANDE: “Duboka” i “plitka” država

PIŠE: Mesud Čevra Već nekoliko godina unazad, stalno se susrećemo sa terminom na Balkanu – “duboka država”. Posebno su u tome prednjačili srbijanski politički nacionalkomunmistički mediji, kao što je Pink TV Srbije , Happy TV i emisija Ćirilica RTRS-a u Bosni i Hercegovini. Javno srbijansko mnijenje prema istraživanjima, toliko je otuđeno od zbiljnosti društvenih promjena […]

PIŠE: Mesud Čevra

Već nekoliko godina unazad, stalno se susrećemo sa terminom na Balkanu – “duboka država”.

Posebno su u tome prednjačili srbijanski politički nacionalkomunmistički mediji, kao što je Pink TV Srbije , Happy TV i emisija Ćirilica RTRS-a u Bosni i Hercegovini.

Javno srbijansko mnijenje prema istraživanjima, toliko je otuđeno od zbiljnosti društvenih promjena u USA, da je već i malom djetetu generacijski gotovo ispran mozak.

Najviše ispiranje moždanih ćelija trpe mladi, koji ni krivi ni dužni upadaju u zamke grešaka predhodnih generacija, a koje su napravile neviđeno zlo na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini za vrijeme zadnjeg rata, gde su u potpunosti etnički očistili bošnjačko stanovništvo sa pola BiH, trećinu na najsvirepiji način poubijali. Tako je danas RS postala čudovište niklo iz genocida i koncentracioni logora, zemlja masovnih grobnica Bošnjaka.

I danas, poslije trideset godina, nisu pronađene sve masove grobnice, gdje su civile odvodili iz koncentracioni logora i ubijali, te zatrpavali. Čak se sumnja, da je na nekim mjestima u rudnicima, koji su prodati indijskom milijarderu sa Željezarom Zenica zajedno preko Harisa Silajdžića, još uvjek nalaze masovne grobnice. Željezara je poznata po tome, da je bila najuspješnija privatizacija za jedan dolar, kad su je očistili od nepodobnih radnika i ugasili neke pogone, Haris Siljadžić je prodao indijskom milijarderu za 120 mil EURA. Ko je i kako kupio to čudo u izdisaju za 1 dolar, a prodao za 120 miliona EURA nikad se nije saznalo. Ovo napominjem iz razloga, što su neki naši političari, koji haraju našom zemlljom trideset godina, pogrešno razumijeli Bajdenov interes za BiH. On nije rekao, da će podržati ove pljačkaše iz rata i poraca, nego, da će uspostaviti demokratsko društvo na Balkanu a posebno u BiH, i da je Deyton samo prolazna faza u demokratskom oblikovanju BiH.

Priča o Željezari je samo jedna u nizu masovnih privatizacija opljkačkanih od vladajućih elita, koje su plašeći Bošnjake od Srba i Hrvata uspjele vladati na dvadeset posto teritorije trideset godina i tako zamagliti svaku nadu bošnjačkog čovjeka, za uspostavom demokratskog društva i pravne drzave.

Šta su radili srbijanski mediji kroz priču o dubokoj državi jasno se vidjelo prilikom potpisivanja sporazuma u Bjeloj kući o poslovnoj suradnji Srbije i Amerike a uz podršku I logistiku odlazećeg predsjednika Trumpa. Srbijancima i našim Srbima se nekoliko godina objašnjava, da je NATO izvršio agresiju na Srbiju i RS i da je prekršio međunarodno pravo, te se taj razlog često može čuti, kao težak udarac putu Srbije i bh. entiteta u NATO Savez.

Još nikad nisam čuo pravu istinu da je NATO napao nacističku vojsku srpsku u BiH na osnovu odluke Savjeta bezbjednosti jer su satelitski snimci pokazali da se radi o masovnim istrebljenjima civilnog bošnjačkog stanovništva iz istočne Bosne i cijele Republike Srpske koja će nažalost biti potvrđena u Dejtonu što će biti trajna mrlja na Demokratsoj partiji u SAD.

Dubokom državom oni smatraju sve institucije u Sjedinjenim državama, koje su uspostavili demokrati, a posebno predsjednik Klinton i njegova supruga Hilary.

Iako troše mjesečno desetine miliona dolara na lobiranje u Bijeloj kuci, Srbijanci kao da ne žive u Americi nego negdje u ledenoj lopti, koja nema nikakav dodir sa Amerikom i njenom trajnom politikom. Naime, dobri poznavaoci prilika u Sjedinjenim državama, znaju da se međunarodna politika USA nikada ne mijenja, ona ima svoju strategiju nastalu na osnovama američkog ustava i međunarodnih rezolucija u ljudskim pravima. Tako sve što se dešavalo na Balkanu, Srbiji i srpskim nacistima zadnjih trideset godina i što će im se dešavati kad je američki odnos u pitanju moraju biti svjesni da američka vlada koliko god oni trošili para poreskih obveznika, neće nikada odustati od proklamovane politike, dakle poštivanje međunarodnog prava, pod jedan, te ljudska, građanska prava, kao o pravna država u demokratskom društvu. Kad se Balkan očisti od natruha nacizma nazikomunizma i velikodržavnih ciljeva, neće Srbija više imati potrebu prati mozgove mlađoj generaciji, da je za sve nedaće koje su ih snašle kriva Amerika i NATO.

To je najlakši put nedemokratskim režimima, da plaše narod, kako bi pokrili svoje načine vladanja i neviđenu pljačku, koju sprovode evo već trideset godina. Tu nema nikakve razlike u svim režimima na prostoru bivše nam Juge. To se posebno moglo vidjeti, kad je pao režim Milo Đukanovica, gdje su svi režimski mediji u Srbiji i Bosni pa i Hrvatskoj, ronili suze, jer im iskače jedan iz labirinta u kome su svi zajedno smješteni već trideset god.

Politika demokratskog predsjednika Bajdena, neće se ni za jotu promjeniti od politike prethodne administracije. Šta će se desiti, Trampova administracija će izaći iz Bijele kuće, njih oko dvije hiljade, isti dan će useliti Bajdenova administracija I to je tradicija. Odnos prema Balkanu će biti isti međunarodno pravo nezavisne i demokratske zemlje, sa Kosovom naravno kao nezavisnim NATO, ko hoće i ostale stvari kada je u pitanju ekonomija i vojna suradnja, dakle, duboka država je sinonim ruske obavještajne službe, koja je prekrila Srbiju i dio BiH i trebao je da predstavlja navodno dugogodišnje radnike na strategiji SAD-a, koje treba smijeniti i onda ce Amerika priznati navodno sve nazisticke pokrete u Srbiji i Srpskoj, pa će oni konačno biti amnestirani od neviđenog genocida u dvadesetom vijeku nad Bošnjacima, to jednostavno nikada se neće desiti.

Naprotiv, demokratska administracija je dobila žestok šamar od unutrašnjih lobija zato što je priznala u Dejtonu jednu nazisticku tvorevinu RS napravljenu na genocidu. Dakle, kad se Srbija denacificira i RS sa njom, priznaju međunarodne institucije i njihove odluke,  onda može tražiti za sebe krov nad glavom u UN- u i podršku kao što je to dobila Njemačka poslije pada nazistickog režima Hitlera. Sve do tada, ona će kasati lutati od Kine do Rusije, Orbana i Kurza, sve nazi rezimi sa diktatorskim postavkama i ideologijama vladanja, onda se može očekivati blaži odnos prema tom djelu Balkana, do tada, uzalud će Milomir Marić vrištat sa Ćirilice i pokušavat da zabaruši i pokrije nacističku filozofiju življenja u Srbiji i među Srbima, jer djela se traže, ne priča, jedino je tu na gubitku mlađi srbijanski kadar, koji guta takve priče kao recimo izvjesni Stanivuković, koji je u startu sebi stavio omču oko vrata, samo je pitanje ko će mu stolicu izmaknut, a izmaknut će. Takva sramotna generacija, treba da nam pruži malo demokratskog duha i pravne države, hoće da bude  državnička ali da ne priznaje međunarodno pravo, što je tipična odlika diktatora i psihopata, željnih vlasti po svaku cijenu.

I on može biti siguran, da će ga naći duboka država kao i njegovog sljedbenika i protivnika. Hoće li Srbijanci kao i naši Srbi imati snage da denacificiraju svoje javno upravljanje i mnijenje ostaje da se vidi. Ko će biti sljedeći  professor koji će Srbijancima i našim Srbima predavat istoriju napisanu u Sanu, tom “abwheru” srpskih iluzija i nacisticke politike još nije na vidiku. A u haškim sudnicama još uvjek se sude ratni zločinci kojima se Srbija i naši Srbi ponose i koje se proglašava narodnim herojima. Očito svijet ne može više čekati da Balkan sam odstrani nacistički trulež pa će se pobrinuti da mu pomogne na tom putu, kako bi taj dio krenuo u bolju budućnost. Do tada istorija u djelovima civilizacijskih vrednota uči se iz haških sudnica, dok na ostalim djelovima iz jazbina nacikomunizma ostaje  svetinja svaki ratni zločinac a ništavna svaka odluka međunarodnih institucija koje  su odlučile ko je napravio genocid i ko je bio na pravoj strani historije.

Sigurno je jedno, da nas očekuju velike restrikcije finansijskog kapitala, kao i uvođenje žestokih sankcija, ukoliko ne budemo dovoljno snažni, da se obračunamo sa nacikomunistima i nacistima, koji su napljačkali narodno blago i sada preko tog kapitala, drže demokratski i svaki drugi razvoj u grču. U tome će nam sigurno pomoći međunarodna zajednica na čelu sa Bajdenom i Sjedinjenim državama .