GRADSKI DANI TEKU/ RAMO KOLAR: Neće namah propasti u zemlju, nego će vrijeme biti njen sudija, a njegov zub uveliko ju je nagrizao! Samo “muhtar” to zbilja ne vidi!
Ako kažem da se držim one: misli globalno, delaj lokalno, onda ne bih mogao krenuti od Ujedinjenih nacija (ne i naroda jer oni nisu članovi ove organizacije koja bi u tom slučaju imala barem nekoliko hiljada). Lipo je biti član. Dođeš u Njujork i svašta čuješ. I lijepog i poganog. Mi, Bosna rekti, također doprinosimo. […]
Ako kažem da se držim one: misli globalno, delaj lokalno, onda ne bih mogao krenuti od Ujedinjenih nacija (ne i naroda jer oni nisu članovi ove organizacije koja bi u tom slučaju imala barem nekoliko hiljada). Lipo je biti član. Dođeš u Njujork i svašta čuješ. I lijepog i poganog. Mi, Bosna rekti, također doprinosimo. Najviše na onome drugom polju. Još zvone Ist Riverom, a i mnogo dalje, mudre, plemenite, sadržajne i višeslojne, duboke i prožimajuće riječi Dodika i Čovića, šefova dvije partije s ovijeh strana. Potpucani od Rusije koja po svaku cijenu na djelu pokušava razbiti bosansku državu, uprli su u njihova kola toliko da su i braću i sestre, rodđake i suradnike, narode i narodnosti a naročito naciju, popljuvali ko da im je sve uzela. A jok, dala im je što i sedam puta više nego su zaslužili. Ali oni bi još. Povijest beščašća, nemorala, laži i samnoživlja prigrlit će ih objema rukama.
E, sad kreni prema lokalnom. Čuj to. Zar ovo nije globalno selo? Jest, jedno golemo selo. U selu ima muhtar. On je šerif. Domaćini se pak pitaju u svojim kućama. Mada drug muhtar hoće znati šta se i po kućama dešava. Jer u nekima primjerice, tuku djecu. U drugoj nekoj domaćin suri mlati ženu. Tamo opet neko je gladan. A anamo domaćinu presipa svega pa baca hranu. A na brijegu kuća mala, u njoj invalida dva. Kroz selo teče potok, na njemu šest vodenica i mlinova a komotno radi samo jedan. Ispod prolazi put ali je sužen do nogostupa, jer neki ne daju zemlju za cestu mada po njoj gospodari korov. Tu se nađoše i dvojica kabadahija koji otimaju, šamaraju, uznemiravaju i danju i noću radine seljane.
Šerif se konačno probudio, zategao opasač i pritegao kolan na sedlu i sprema se počistiti nečastivo. U globalu i nako. Pa kome pravo a kome krivo. Đe će opoliko selo na Kugli biti bez reda i zakona. I pokojni Šaban je, još davno, govorio nam kako liježe-leže s nadom a ustaje s verom. Nisu lična imena.
Ima u nas jedan koji ne ferma nikoga. On je vlasnik VSTV-a. Kao takav radi šta oće i šta mu kažu partijski šefovi. Njegov je gostovao u gornjem pasusu opisano, tužeći dio Daytonskog ugovora koji mu se ne sviđa a privatizirajući onaj koji ga podupire u separatizmu. Helem, taj Tegle-ti-ja koji je postavljen kako bi uništio državno tužiteljstvo i sudstvo metodom koju običan puk ne kuži, odbija prigovor i znalaca, i ozbiljnih kritičara analitičara i rijetkih sinetičara, šerifa nad ovom zemljom a koji pokušavaju ustanoviti bar P od pravne države. Dijeli im šamare, jer narušavaju neovisnost i integritet čoveka ovoga. Što je nemoguće prevesti na i jedan svjetski djelatni jezik. Novinari mu otkrivaju novu aferu. Sad je obećavo napredak neke službenice po ličnim pravilima. Prošli put su ga „potkivali“. Ali ko je iznad šerifa?
Ima dosta mišljenja koja kažu kako bi nova vlast u sarajevskom kantonu prvo morala i trebala pospremiti postojeći sudski sistem. Najprije na svom terenu a onda, po principu talasa, i diljem nam jedne jedine, kažu zagovarači ove teze.
Sve će to mila moja pokriti…umalo ne rekoh šaš i snjegovi bijeli (po pjesniku Dragi Kuđiću), ali da ostanem na pravcu koji zacrtah na početku ove priče. Sve će to dakle smiriti i pomiriti jedan od ponajvećih gubitnika na lokalnim izborima. Šerif najveće stranke u Bošnjaka. A morebit i šire i dalje. Uzima novu taktiku. Pozvao je u pomoć Pepa Gvardiolu i priupitao kako se igra svih devedeset minuta plus produžetak. I objelodanio: pozvat će i lijeve, desne, centre, krila, veznjake, špicmajstore, golmane. Svi pod zastavu zelenu. Na svojoj, u svojoj. Bajrak bi nosio on. Za njim stado šareno. U obranu Bosne. Valjda ovi ostali, pobjednici na netom svršenim izborima, bi trebali dodavati loptu samo Bakiru. A on bi zabijao golove.
On zbilja ne vidi da se ova partija nepovratno urušava. Past će ko stara kljetara. Neće namah propasti u zemlju, nego će vrijeme biti njen sudija. A njegov zub uveliko ju je nagrizao. Što mu je mudro, nakon svih koji su napustili brod koji tone, objasnio i prvi-drugi do njega, sam Denis Zvizdić. Za kojega se mnogi u SDA nadaju da bi već uskoro mogao postati „prvi u Bošnjaka“. Ili i on smisliti joj još jednu sestru!
Doduše, Izetbegović je spremio odgovor brz pa će, tvrdi, nabaviti mlade, pametne, slobodne i revolucionarne, poslati ih diljem društvenih mreža kao „četvorka“ i tako vratiti vlast svuda tamo gdje su je pogubili. Mada mu je partija, umuje šef, ne gubitnik nego nadmoćni pobjednik!
Zajednička tema diljem globalnog sela jedino je korona. Teška je situacija. Mnogi su dio problema, malo ih je dio rješenja. Nevidljivi ne jenjava, čovječanstvo nema snage za efikasan odgovor. Pa se ide opet u zatvaranje. S kafanama, školama, tvornicama i ostalim životom, zatvorit će se i um. Ako je do toga ikome uopće još stalo u eri brojanja mrtvih i jadikovanja nad propadanjem privrede a uskoro i država i društava. Još kad jedan ugledni liječnik reče: ko misli da će mu vakcina riješiti probleme s covid-19 grdno se vara, dođe ti da zvizneš. Ali ne ide, već si svezo masku.
Normalno je biti normalan. Da čovjek ne bi poludio!
Komentari