GRADSKI DANI TEKU / RAMO KOLAR: Migranti bi iz Bihaća mogli na Marijin Dvor postati zastupnici, dok se naši ljetos na vakciniraju
Čudi me pravo što su na onako teške riječi došli državni i kantonalni čimbenici. Mislim glede migranata. Krajišnici im ne daju u kamp “Bira”, Selmo bi ih Cikotić tamo zatvorio privremeno – sve dok nekako ne prevare humanu hrvatsku policiju i pregrme do razvijene Europe. Tamo vamo, dolje gore, nisu ni oni baš čeličnih živaca. […]
Čudi me pravo što su na onako teške riječi došli državni i kantonalni čimbenici. Mislim glede migranata. Krajišnici im ne daju u kamp “Bira”, Selmo bi ih Cikotić tamo zatvorio privremeno – sve dok nekako ne prevare humanu hrvatsku policiju i pregrme do razvijene Europe. Tamo vamo, dolje gore, nisu ni oni baš čeličnih živaca. Te fino uzmu šibicu i zapale onaj kamp koji niko neće srediti za njih. A i migrantima nije drag. Daleko od bihaćke čaršije i granice.
Čini se da država ima jednostavno, brzo i na obostrano zadovoljstvo, rješenje. Može ih smjestiti i rasporediti u luksuzni neboder na Marijin dvoru. Plus zgradu Parlamenta. Taman ima mjesta za njih oko tisuću i hiljadu i po. Mogu spavati, rekreirati se, educirati, a restoran skroz džaba. Jer zgrade ionako prde prazne. Tu i tamo svrati ponekad grupica partijskih potrčkala i kerbera nazvanih zastupnicima jal ministrima malo odspavati, zijevati i dodatno rušiti državu. To je nedavno priznalo i samo Vijeće ministara u godišnjem izvješću, kazavši kako su odradili dva posto od planiranopotrebnog. Skupili se u punom sastavu kad su trebali moliti novi golemi kredit, možda još jednom, kad ono? Ne mogu se sjetiti a ni oni, pa je nevažno.
Ako slučajno štogod hitno zatreba, eno i ministara (ne)rad od kuće. Danu pristanak telefonom, on line također. Nekolicina iz luksuznih limuzina u kojima se vozikaju okolo pokazujući koliko su (ne)moćni. Zastupnici isto ne moraju dolaziti. Sjednu namjesto njih partijski im šefovi, u neku kavanu jal kahvanu i brzo se (ne)dogovore. Tako da migrant mogu mirno boraviti u svili i kadifi dokle oće. Platit će to tzv. međunarodna zajednica s malo preostala obraza i hrpom miliona. Jedino bi trebalo zamoliti cijenje goste da ne pale krevet u kojemu spavaju. Za svaki slučaj angažirati vatrogasce. Jer šta zna migrant šta čini benzin kad u njega baciš zapaljenu šibicu.
Mani to, ufati se ti vakcine, to je narodni problem, sugerira mi drug. E da narod zna šta je njegov prvi problem, davno bi ove decenijske krvopije oćero bestraga, mrmljam, al drug je mio ma kojeg uvjerenja bio. I dok se u nas nagađa kako bi vakcine protiv crnog covid-19 mogla stići negdje u debelo proljeće, na istoku ih Vučko začikava. On negdje kupio i prvo pelcovo premijerku, poznatu kao citirankinju njegovih “mudrosti”. Plenković isto kreće s Fajzerom. Prvo bi vakcinirao glasnog kritičara magle i morskih dubina Zorana Milanovića, ali mu je predsjednik stao u sjenu, desno od njega, pa ga ne more ufatit. Ovdje će vlasnici tri partije i taoc im- država, morati još dugo poručivati jedan drugom šta je sve uvjet uslova za nabavku Fajzerovih, pa ruskih a onda brezbeli kineskih vakcina. Utom će neđe i novi izbori a pred taj svečani čin u nas ništa se ne radi. Ni prije se niko ne slama, ali tada- ma kakva vakcina, kakva kučina. Zato su počeli smanjivati brojke zaraženih. Testiraju samo one bolesne koji stignu kod doktora. Treba štedjeti. Jer sve je danas skupo a mi siromasi a onaj eksploatatorski ucjenjvački MMF ne da lovu na lepe im oči i još ljepše laži.
E baš zato se sarajevski kanton odlučio konačno djelati radikalno. Pa je predložio ministra zdravlja. Nije se moglo prije. Pandemija prokleta. Kriva za sve. Nisu mogli naći čovjeka. Svi ljekari bili zauzeti. Sad bi kao moglo. Mada, držim, nije trebalo ni sada. Jer se pokazalo da život i bez ministra šljaka. Kao što bi i bez mnogih dtrugih. Što bi moglo značiti kako je uputno, hajd da ne prećerujem na startu, pola ukinuti. Možda spojiti. Pa da imamo npr. četiri ministarstva sveukupno. Ali da ih vode i u njima rade ljudi po metodu Alije Sirotanovića: radi i ne pitaj koliko je sati. Sarajevska pobjednička četvorka je predložila zanimljivu vladu u kojoj preteže fiskulurnopiarovski element i faktor. Prema liku i djelu glavnog baje u koaliciji. Pa su o toj matrici nešto rastavili a nešto sastavili i zbili. Odgoj i obrazovanje su obaška. U prvom će, po gornjoj filozofiji ideologije vladajuće, potpomagati vjerske snage, dok u drugom ne moraju. Tamo će svršeni student sam znati naći put do Njemačke čim diplomira. Jesam ja za sažimanje ali vala ono što je utrpano jednom ministru ne bi savladala brigade specijalaca. Najteži i najveći sarajevski problem su skrhani u jednu korpu: komunalna privreda, infrastruktura, prostorno uređenje, građenje i zaštita okoliša. A decenijama se gradi na divlje, infrastruktura propala, smetlje zatrpava grad, parkova nigdje, gradi šta ko hoće i kako mu se ćefne a zrak najzagađeniji u svijetu! Pa za ovo bi trebalo udružiti svu pamet, znanje, umijeće, hrabrost i pare cijeloga Sarajeva a i šire tek kako bi se počeli rješavati problemi. Isto tako kultura. Inače dovedena na ivicu fizičkog izumiranja. Jer su se neki fatali za ključ od sehara i na spomen riječi kultura istu zaključavali da se ni nobelom nije mogla otvoriti. Nova hrabra ideologija ju je zakačila, opet, za fiskulturu. Sve u duhu gazde Elmedina, shodno njegovoj konzervativnoj ideologiji (vjera mijenja kulturu!) a i poznatim sportskim a naročito postsportskim uspjesima u i oko KK „Bosne“. S europskog trona u blato druge lige!
Kaže opet moj drug, kritičar svega postojećeg, a po Karlu učitelju dok je bio mladi revolucionar, Kanton bi morao biti primjer promjena i pravog puta ka građanskim slobodama i kapitalističkim plaćama. To podrazumijeva, veli specijalne sudove za ratnoporatni kriminal, privatizaciju pa sve do sekularizacije. Novi zakoni, novi ljudi, novi programi. Posve.
Ne moš ti ba na zelenu granu da si lebac. U Mostaru nacionalni uništitelji grada unaprijed odredili i gradonačelnika i sve drugo. Ovdje, usred blagdana kardinal se javno isčuđava i pita: a čemu to građansko toliko spominjete?!
Ne slijeću avioni s turistima na sarajevski aerodrom. Ali eto ga s ukradenom ikonom što ju Lavrov vraća Dodiku. Neko je nekome udario čarlamu. I dalamake, što bi rekli Mostarci.
Komentari