KOMENTAR DANA / DANIAL HADŽOVIĆ: Maknite Busuladžića!!

Neki mali pozitivni pomaci desili su se u Mostaru. Civilizacijska sramota koja traje tri decenije došla je do svog kraja. Šest ulica više neće nositi nazive po političkim i vojnim zvaničnicima ustaškog režima iz perioda Drugog svjetskog rata. U Mostaru, srećom, više nećemo hodati po ulicama koljača Jure Francetića i Rafaela Bobana ili ustaškog ideologa […]

Neki mali pozitivni pomaci desili su se u Mostaru. Civilizacijska sramota koja traje tri decenije došla je do svog kraja. Šest ulica više neće nositi nazive po političkim i vojnim zvaničnicima ustaškog režima iz perioda Drugog svjetskog rata. U Mostaru, srećom, više nećemo hodati po ulicama koljača Jure Francetića i Rafaela Bobana ili ustaškog ideologa zla, pisca Mile Budaka.

Ovu odluku pozdravila je i Američka ambasada, poslavši jasnu poruku vlastima u Banjoj Luci i Sarajevu da slijede primjer Mostara. Zbog skučenosti prostora zadržat ću se samo na svom gradu Sarajevu, a o četničkim vojvodama drugom prilikom.

Iako su SDP i NS do prije nekoliko godina bili vrlo glasni u zahtijevanju promjene naziva ulica, pa su njihovi predstavnici u pravedničkom gnjevu razapinjali i jednog Envera Čolakovića, čiji je grijeh bio minoran (prihvatanje posla u konzulatu NDH u Budimpešti, njegovom rodnom gradu), nakon formiranja vlasti trojke, sva priča o spornim nazivima je utihnula, valjda da se ne zamjeraju mladomuslimanskom sentimentu svojih koalicionih partnera iz NiP-a.

Tako u Sarajevu i dalje nastavljaju egzistirati ulice i škole Mustafe Busuladžića, Huseina Đoze, Mehmeda Handžića i drugih ličnosti s problematičnom ulogom u Drugom svjetskom ratu.

Iako se njihove ratne aktivnosti ne mogu ni približno porediti sa zločinstvom gorespomenutih zločinaca iz bivših naziva mostarskih ulica, činjenica jeste da su oni u manjoj ili većoj mjeri koketirali i sarađivali s fašističkim okupatorima u Drugom svjetskom ratu.

A to manje ili više je dovoljno da se na Sarajevo i Bošnjake stavi krimen simpatija ili podrške prema problematičnim momcima koji su kraj rata dočekali na pogrešnoj strani, pa samim tim i prema zločinačkim idejama koje je ta strana personificirala.

Ne treba biti Ajnštajn da bi se shvatilo da, pored svih nedaća s kojima se suočavaju, posljednje što još Sarajevu i Bošnjacima treba jeste to da neko u njih upire prstom zbog fašizma. To nije toliko pitanje ideologije koliko elementarne političke i ljudske razboritosti, koje u pojedinim strankama i strukturama očito u izobilju nedostaje.