Mišljenja je da će se “svako prema tome odnositi na način koliko koga pogađa, koliko koga boli”.
– I to je ljudski. Ali, niko nema pravo da zaboravi ono što se dešavalo i Sarajevu i Bosni i Hercegovini, uključujući i ovaj zločin nad građanima Sarajeva – na Markalama, a bilo ih je nažalost puno i previše – dodao je Komšić.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je s agresorskih položaja, koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara. Granata je pala na prepunu pijacu, ubivši 68 građana, dok ih je 142 teže i lakše ranjeno.
Cvijeće su, osim Komšića, položili predstavnici nekoliko nivoa vlasti.
Predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS Senida Karović podsjetila je da se danas obilježava 5. februar, Dan sjećanja na sve ubijene građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine.
– Danas obilježavamo stradanje odnosno ubistvo 11.541 građanina Sarajeva, od toga 1.601 dijete. Danas obilježavamo i sjećamo se i 50.000 teško i lakše ranjeno naših sugrađana. Danas i sve druge dane mi se sjećamo, ali danas posebno boli. Boli iz više razloga. Boli, jer zločinci nisu kažnjeni – kazala je Karović.
Podsjetila je da pijaca Markale ima više simbola.
– Pijaca Markale je bila mjesto gdje su ljudi u ratu dolazili, bez obzira što su bili svjesni da iz svakog ćoška vreba smrt, da nađu hrane, što bi značilo preživjeti jedan dan. Dolazili su da bi dobili informacije o svojim sugrađanima, familiji, jer je Sarajevo tada bilo i u medijskoj blokadi. Danas, 28 godina poslije, duboke rane jako bole – poručila je Karović.
Kako je kazala, pravnim sredstvima se i danas bore da dokažu da je žrtva – žrtva, a da je agresor – agresor.
– Nama je to amanet, obaveza zbog nas, naše djece, da njegujemo kulturu sjećanja, da naša djeca sutra znaju šta se dešavalo – dodala je Karović.
Tadašnji načelnik Policijske stanice Stari Grad Enes Bezdrob poručio je danas s Markala da se možemo i moramo sjećati tih događaja.
– Uvijek sam govorio, dok god postoji sjećanje na ovakve događaje i nastradale ljude, i mi ćemo postojati kao ljudi i država. Ta sjećanja su vrlo ružna – rekao je Bezdrob.
Njegove emocije i osjećaji su pomiješani, jer se na Markalama tog februara 1994. godine dogodilo nešto što ljudski um nije dotad mogao pojmiti.
– Ja sam bio šef policije ovdje, načelnik Policijske uprave Stari Grad u to doba kada su mi dojavili i čuli granate. Došli smo na lice mjesta, i to je bio masakr, pokolj. To su događaji koje ljudski um teško može pojmiti. Tu smo skupljali dijelove. Bila je prašina, barut, galama, vriska, raskomadana tijela. Za sve nas je to bilo šokantno. Neke stvari na koje se čovjek nije mogao naviknuti. Ali, nažalost, to je tada bila naša surova realnost. To su strašni događaji – dodao je Bezdrob.
Sejda Guta je ranjena u masakru na Markalama 1994. godine.
– Došla sam na pijacu da prodam malo graha, ribu i luka. Samo što sam to spustila, ona je pala. Nisam čula ni vidjela granatu, samo kada je pala. Tada je nastala jeka. Pogledala sam i bilo je jezero od krvi. Sve sam vidjela – ispričala je Guta.
Komentari