SENAD JUGOSLOVEN I INCKO BOSANAC: Veliki Incko i mali Senad!

Piše: Mesud Čevra Gledam ako možemo nazvati posljednji intervju visokog predstavnika Incka na Face tv i veoma sam zgražen načinom, kako jedan bosanski novinar jugoslovenskog političkog profila, pokušava da sve probleme bosanskog društva svali na međunarodnu zajednicu i osobno Incka. G dina Incka upoznao sam 2003. godine i mislim da je tada bio ambasador u […]

Piše: Mesud Čevra

Gledam ako možemo nazvati posljednji intervju visokog predstavnika Incka na Face tv i veoma sam zgražen načinom, kako jedan bosanski novinar jugoslovenskog političkog profila, pokušava da sve probleme bosanskog društva svali na međunarodnu zajednicu i osobno Incka. G dina Incka upoznao sam 2003. godine i mislim da je tada bio ambasador u Bosni i Hercegovini. Bio je to kratki telefonski razgovor iz kancelarije društva “ZAJEDNO” a kontakt mi je obezbjedio meni veoma drag fra Marko Oršolić.

Bio je na Tantrama i javio se kako bi obavio kratki razgovor. Nisam uspio da riješim svoj problem, bez obzira što je on pokušao da stvari dovede do pozitivnog rješenja. Nisam bio ljut na njega.  Radilo se o vizi za Austriju, a zabranu je poslao  jedan kriminalni član španjolskog konzulata  u Beč, jer sam samo prije dva dana imao sa njim prepirku u kojoj me on slagao, da je konzul, a nije bio a ja, poznavajući osobno konzula, primijetio, da mi on ne liči na konzula i to mu ironično saopštio. Ovaj idiot od službenika španjolskog konzulata je zatvorio prozor i poslao negativno mišljenje o meni u centar EU u Beč koji su mi dali zabranu 30 dan ZA EU vizU.

Bilo je to u vrijeme, kad se svaka šuša igrala sa bosanskim građanima i nije im dozvoljavala da se domognu zapadnih zemalja, posebno kad su u pitanju bili Bošnjaci. Bez obzira dakle, na negativne stvari, Incko mi se činio veoma prijatnim čovjekom i spremnim da pomogne svakom bih građaninu. Kasnije je on stigao kao Visoki predstavnik. S obzirom, da sam u međuvremenu postao građanin Amerike, nisam se imao razloga batrgati po razbojničkim ambasadama. Posebno je bilo čudno, da i mnoge moje kolege, koje su bile žestoka opozicija nacional -komunističkoj politici u BiH, nisu uspijevali dobiti bilo kakve vize za zapad. Desilo se to, da su nacikomunisti i djeca komunizma, koja su se brzo presvukla u demokrate zauzeli logistička mjesta u svim ambasadama zapada jer su oni kao djeca raznih diplomata, firmi i vlada, uglavnom studirala vani ili učila na privatnim časovima engleski. To su uglavnom bili momci i djevojke  čiji su roditelji bili članovi duboke države bivše Jugoslavije, a koji su preko vjerskih zajednica uspjeli zarobiti tzv. nacionalne stranke u BiH i koji su po nalogu tajnih službi bivše komunističke partije uspjeli da sve demokrate ocrne kod stranih ambasada kako se nebi domogli zapada i tačno objašnjavali stvarno stanje u bh. društvu.

Pratio sam rad Incka i podrobno studirao njegove izvještaje Savjetu bezbjednosti UN- a. Bili su to izvještaji za koje normalan Bosanac i Hercegovac nema pšto dodati i oduzeti. On je sofisticirano u svakom izvještaju kao izuzetan poznavalac međunarodnog i Ustavnog prava dozirao priču tako da Savjet bezbjednosti zaista do u tančine ima izuzetan analitičan tekst, kako bi mogao donositi odgovarajuće strateške akte za daljnje djelovanje.

Istina, ovaj diplomata nije bio robusan i to je sasvim u redu bilo, on je za svog mandata više puta imao sve pretpostavke da interveniše robusnije, da kažnjava naše idiote na političkoj sceni, ali svjestan je isto bio, da u BiH neće uvijek biti stranih trupa i Visokog predstavnika i na jedan drugačiji način pristupao rješavanju kriza, kako bi se iz bh. društva izvadio maksimum demokratskih kapaciteta.

On je jednostavno prepuštao bh. političarima, koji su uglavnom bili za jaku lustraciju, ali je nikad nisu doživili, pokušavao objasniti, da je demokracija i pravna država, veoma važna za budućnost naše zmelje. Tako ih je na neki način vaspitavao a i svojom tajnom diplomacijom pokazao je, da samo tako bh. društvo može iznutra ojačati kao društvo, koje je sposobno da se suoči i sa najvećim krizama, jer ruku na srce, nije lahko bilo hrvati se sa nacikomunistima nacistima, komunistima i fašistima, što se može reći slobodno za tridesetogodišnje bosansko društvo inficirano užasnim metodama bivših tajnih službi komunističke partije. On jednostavno pušta sve te hulje, da ižive nacionalsocijalizam, fašizam i komunizam, da sami vide i uvjere se, da te političke filozofije nisu ono što obezbjeđuje prosperitet mladim generacijama, koje masovno napuštaju zemlju.

Ne samo kao posljedica kritike, što ne poduzima bonske ovlasti, nego i kao posljedica djelovanja i strategije međunarodne zajednice, on je bio prepušten povremenom robusnom djelovanju. Najznačajnije što je htio da uradi za bh. društvo, očito je bilo to, da denacificira sve učesnike u nacifikaciji Bosne, a posebno je vidio da taj trend dolazi od srbijanskog i srpskog entiteta, koji po svaku cijenu pokušava da negira odluke međunarodnih sudova i sve što dolazi iz prostora međunarodnog i ustavnog prava.

Da je bio u pravu, vidjelo se,  kad je pokusao da progura Zakon o zabrani genocida putem legalnih institucija, kao što je Parlament BiH i više puta je bio odbijen. Za narativ koji dominira posebno u srpskoj a djelomično i u FBiH, on je donio i nametnuo Zakon o zabrani negiranja ratnih zločina i genocida, kao i niz drugih pravnih mjera, koje treba preduzimati u slučaju ne poštivanja zakona.

Bio je to hladan tuš za sve nacikomuniste u BiH, jer sam taj zakon im onemogućava, da na sljedećim izborima proizvodu narativ mržnje i negacije činjenica iz zadnjeg rata i time im onemogućio sigurne pobjede na sljedećim izborima, a paralelno je pripremio uvjete za promjene na pravnom institucionalnom prostoru, a kroz promjene VSTV-a  i Tužilaštva BiH kao i Suda BiH.

Tako za njega ipak možemo reci, da je svoj mandat priličito tiho ali sigurno proveo na respekt od strane svih dobronamjernih građana BiH. Međutim, ovaj njegov izlet u pravnu legislativu, koja u startu oduzima mogućnost proizvodnje mržnje i zadržavanja postojećeg narativa o nemogućnosti zajedničkog života, naišao je na lose reakcije nekih medija, a posebno se uzbudio FACE TV, kada je pokušala kroz intervju, da predstavi zadnje djelovanje Incka, kao ključni dokaz, da pomaže nacikomunistima za još jedna mandat.

Naravno to je pogrešno bilo, jer narativ se primjenom zakona odmah guši na svim nivoima, a izbori su za godinu dana. Incko je dobro shvatio, da će do izbora ovaj narativ biti zaboravljen, tako, da nacikomunistima koji haraju našom zemljom već trideset godina ostaje jedina nada, da budući javni tužioci i sudije koje su kontrolirali ostanu netaknuti, što je veoma nesigurno. Njihova pljačka, ubistva, proizvodnja masovnih manipulacija i udaranje na emocije ispaćenih ljudi, će ubrzo prestati samo jednim potezom Visokog predstavnika.

Dakle, mali Senad jugoslovenskog usmjerenja i veliki Incko bosanski patriota, nisu se očito našli na istim talasnim dužinama, tako, da ostaje žaljenje, što intervju nije tekao onako, kako to i zaslužuje veliki Incko. Mali ljudi i profesije, često imaju velike komplekse, što bi se moglo zaključiti iz ovog intervjua.

Bujrum Incko, tebi će Bosna uvijek vratiti za sve ono, što si za nju ucinio. Bit će to svi Bosanci i Hercegovci, izuzev onih, koje su podnosio u njihovoj pljački i razvratu za vrijeme tvog predsjedovanja.

U svakom slučaju, hvala što smo imali čast da te imamo u našoj zemlji i nadamo se, da nećeš zaboraviti naše ljude i zemlju, jer nama valja preko rijeke, sto bi rekao nas veliki pjesnik Mak!

Napomena: Izneseni stavovi predstavljaju mišljenje autora ali ne i nužno portala narod.ba