Prvo ti nauči biti sretan i tek onda ćeš moći svoju djecu naučiti da budu sretna
Išao jednom stari mudrac putem, promatrao prirodu i uživao u jarkim proljetnim bojama. Najednom ugleda muškarca koji je nosio na leđima neki težak tovar. Vidjelo se kako mu pod teretom podrhtavaju noge. “Zašto sam sebe osuđuješ na tako težak rad i stradanje?”, pitao je starac. “Mučim se da bi moja djeca i unuci bili sretni”, […]
Išao jednom stari mudrac putem, promatrao prirodu i uživao u jarkim proljetnim bojama. Najednom ugleda muškarca koji je nosio na leđima neki težak tovar.
Vidjelo se kako mu pod teretom podrhtavaju noge.
“Zašto sam sebe osuđuješ na tako težak rad i stradanje?”, pitao je starac.
“Mučim se da bi moja djeca i unuci bili sretni”, odgovori onaj nesretnik.
“Moj pradjeda je sebe osudio na težak život i rad za dobro mog djede, djeda za dobro mog oca, otac zbog mene, a ja ću se pomučiti zbog sreće svoje djece.”
“Je li netko u vašoj obitelji bio sretan?”, zapitao je mudri sugovornik.
“Do sada nije, ali računam da će moja djeca i unuci biti sretni!”, uzviknuo je sanjalački muškarac.
“Nažalost, nepismen čovjek ne može naučiti čitati, kao što krtica ne odgaja orla!”, uzdahnuo je stari mudrac.
“Najprije moraš naučiti da ti sam budeš sretan i tek onda ćeš moći svoju djecu naučiti da budu sretna. To će im biti najdragocjeniji poklon od tebe.”
Prevela: Vesna Smiljanić Rangelov
Izvor: atma.hr / detinjarije
Komentari